Savršeno je jasno da će ekonomska kriza izazvana pandemijom Covida-19 državne proračune diljem svijeta ostaviti izbušenima poput švicarskog sira. Prema posljednjem izvještaju Europske komisije, pad BDP-a ove godine za Hrvatsku će iznositi 10.8 posto, što je treći najgori rezultat u Europskoj Uniji - “ispred” nas su samo Italija s padom od 11.2 posto i Španjolska s 10.9 posto. Slabu utjehu može donijeti činjenica da ispaštaju i zemlje mnogo stabilnijih i bogatijih ekonomija, poput Francuske koja nam diše za vratom s padom BDP-a od 10.6 posto. I tako dok zdravstveni djelatnici diljem svijeta pokušavaju pronaći cjepivo protiv virusa, ekonomski stručnjaci traže serum za brzi gospodarski oporavak. Jedno od sve češće spominjanih rješenja je zavodljiva ideja snažnog oporezivanja najimućnijih.

Povratak te ideje na veliku scenu događa se 2013. godine kada je ugledni francuski ekonomist Thomas Piketty izdao “Kapital u 21. stoljeću” (knjigu o kojoj su svi pričali a malo tko ju je zaista pročitao) u kojoj je iznio prijedlog da se povećanjem poreza najimućnijima dofinanciraju državne blagajne i smanje rastuće socijalne nejednakosti[2]. O ideji se mnogo raspravljalo u akademskim krugovima, no nije naišla na praktičnu primjenu – ipak, čini se da su počeli sazrijevati uvjeti da se i to dogodi. Prvi ozbiljni impuls javio se u prvom krugu američkih predsjedničkih izbora kada je demokratska kandidatkinja Elizabeth Warren kao jedno od predizbornih obećanja navela uvođenje dva posto poreza na imovinu[3] veću od pedeset milijuna i dodatni porez od jedan posto na imovinu veću od milijarde, čime bi se u američku državnu blagajnu u idućem desetljeću slilo oko 2.5 bilijuna dolara. Warren je na kraju odustala od kandidature, ali njezina je ideja naišla na potporu 66 posto Amerikanaca među kojima očito raste anti-bogataški sentiment, čemu je zasigurno pridonio i Donald Trump[5].  

Siromaštvo u SAD-u raste, dok se bogati još više bogate Foto: Redfish


U sličnom se raspoloženju nalazi i Europa. U Francuskoj više od 75 posto Francuza zagovara veće oporezivanje bogatih, dok je u Britaniji riječ o 61 posto stanovništva. Stoga se ozbiljnije razmatranje te ideje pojavilo i na Starom kontinentu, u, kao što navedosmo na početku članka, pokušaju kompenziranja financijskih gubitaka uzrokovanih Covidom 19. Duhovni očevi te ideje su Francuzi Gabriel Zucman i Emmanuel Saez, koji su, ne čudi, Pikettyjevi suradnici, a prvi je bio i njegov student. Njihov je prijedlog da se uvede privremeni porez na imovinu koji bi plaćalo jedan posto najbogatijeg stanovništva EU, pri čemu se konkretno misli na sve one čija imovina prelazi dva milijuna eura. Iznos poreza bio bi jedan posto na imovinu iznad dva milijuna eura, dva posto na imovinu iznad osam milijuna eura, te tri posto na iznose veće od jedne milijarde eura. Taj bi novac omogućio da se u idućih deset godina otplati dug stvoren koronaobveznicama ili pak da se stvori fond za spašavanje u iznosu od deset posto europskog BDP-a. Iznos je to koji ne zvuči nerazumno, kada se uzme u obzir da su razne europske zemlje poput Francuske, Njemačke, Švedske i Danske donedavno imale porez na imovinu sličnih stopa.

Koliko god ta ideja zvuči primamljivo i pravedno, s obzirom da bi teret krize, koja najviše pogađa najsiromašnije, barem malo preusmjerio na “čvršća” leđa njihovih boljestojećih sugrađana koji to s obzirom na ukupnost svog bogatstva vjerojatno ne bi ni osjetili, za očekivati je da će naići na vrlo snažan otpor iz redova onih na koje bi se odnosio porez. Zašto? Iz istog razloga iz kojeg su se dosada, gdje god da su se pojavili, porezi na bogatstvo i ukidali, ili pak u drugim zemljama, poput Hrvatske, nikad nisu ni postojali. Naime, čini se da su bogataši, osim rijetkih iznimki[9], prilično neskloni plaćanju većih poreza, i često koriste svoju moć i politički utjecaj kako bi lobirali protiv njihova uvođenja. U slučajevima kada im to ne pođe za rukom, gotovo neizostavno emigriraju u zemlje u kojima takvi porezi ne postoje.

Na ulicama Zagreba


Kao jedan od glavnih razloga iz kojih je ukinuo porez na bogatstvo[10],francuski predsjednik Emmanuel Macron naveo je činjenicu da su francuski državljani činili čak petinu milijunaša u egzilu te ih je u prosjeku osamsto napuštalo Francusku svake godine, odnoseći zemlji između 200 i 300 milijardi eura prihoda. No, oni svojim odlaskom nisu odnosili samo prihode, nego i svoja ulaganja u mala poduzeća u razvoju, mreže međunarodnih kontakata i utjecaj, što je dugoročno usporavalo rast francuske ekonomije - konkretno mjerljiv i u padu BDP-a od 0,06 posto godišnje, što je dva posto u periodu od trideset godina[12]

Rješenje za takvu situaciju u svojim su programima ponudili Bernie Sanders i spomenuta Elizabeth Warren: bogati Amerikanci koji bi htjeli napustiti zemlju kako bi izbjegli plaćanje poreza na bogatstvo bili bi prisiljeni platiti visoku cijenu - “izlazni porez” u iznosu od četrdeset posto ukupne imovine, te gubitak američkog državljanstva. Takva ideja zvuči uistinu revolucionarno. No, revolucije se uvijek javljaju u kriznim vremenima.

A ovo su vremena nezapamćene krize.


Izvor naslovne fotografije: Wikimedia

-----------------------------------------------------------------

[1] U “Kapitalu u 21. stoljeću” Pikettyjev prijedlog za smanjenje nejednakosti bio je uvođenje poreza na imovinu od dva posto za sve posjednike kapitala u vrijednosti iznad pet milijardi eura. Njegov je prijedlog s godinama postao radikalniji, pa tako u posljednje vrijeme zagovara porez na imovinu od 5 posto za one s kapitalom iznad dva milijuna eura i 90 posto za one čiji kapital premašuje vrijednost od dvije milijarde eura, s idejom potpunog ukidanja postojanja milijardera. Izvor:

[2] pritom se misli i na materijalnu imovinu u obliku zemljišta i nekretnina te nematerijalnu u obliku dionica, obveznica, itd.

[3] u udžbeničkom primjeru ironije, Trump se više puta u javnosti pokušao prikazati kao “self-made man” koji je svojim zaslugama i radom došao do bogatstva, što su novinari New York Timesa raskrinkali kao bestidnu automitologizaciju čovjeka kojem je njegov imućni otac poklonio preko četiristo milijuna dolara.

[4] poput, recimo, Billa Gatesa koji se i osobno zalaže za povećanje poreza bogatima, ili osamdeset i troje potpisnika peticije “Millionares for humanity” koji su izrazili spremnost osobno financirati dio gubitaka uzrokovanih pandemijom koronavirusa

[5] unatoč tome što je to najavljivao još u svojoj predizbornoj kampanji, mnogi stanovnici Republike to mu nikad nisu oprostili, poput pokreta Žutih prsluka koji je, između ostalog, tražio i vraćanje ukinutog poreza na bogatstvo.

[6]iako naizgled nije riječ o velikoj brojci, Piketty je u “Kapitalu” pokazao koliko razoran učinak toliki pad može imati na ekonomiju neke zemlje, ili pak blagotvoran ukoliko je riječ o rastu u istom iznosu

 

Filip Peruzović


Preporučite članak: