U Tuzli se od 20. do 22. studenog održao skup na temu „Tvornice u zajednici“ u organizaciji sarajevske Mirovne akademije, tuzlanskog Radničkog univerziteta i radnika tvornice deterdženata Dita te zagrebačkog Centra za mirovne studije. Skup je održan kao nastavak rada na temi Društveni pokreti i socijalna pravda započetog na ljetnom kursu Mirovne akademije održanom tokom srpnja tekuće godine u Sarajevu.

Petnaestak sudionika iz Tuzle, Sarajeva, Bihaća, Zagreba, Rijeke i Londona razmijenilo je iskustva u istraživanju uloge pojedinih tvornica, njihova predratnog ili poslijeratnog propadanja, posljedica za zajednice u kojima se nalaze te niza tema koje iz tih odnosa proizlaze. Centralne točke i glavni razlozi okupljanja jesu borba radnica i radnika tvornice deterdženata Dita koji su nakon 4 godine borbe uspjeli ljetos pokrenuti dio proizvodnje te učinci ustanka iz februara 2014. koji je počeo upravo u Tuzli uvevši javne plenume kao formu odlučivanja.

Prva subotnja sesija donijela je predstavljanje tri istraživanja: Sven Cvek s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Snježana Ivčić s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu i Jasna Račić s Centra za mirovne studije predstavili su istraživanje štrajkačkih aktivnosti radnika i radnica Kombinata Borovo u periodu od 1988.-1991. s osnovnim fokusom na transformaciju iz klasnog u etno-nacionalno, gledano iz perspektive radnika. O rezultatima istraživanja se može detaljnije informirati u člancima Čiji smo mi ovdje u Slavoniji? i Jugoslavensko radništvo u tranziciji: "Borovo" 1989.

Hajrudin Hromadžić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci predstavio je istraživanje koje provodi o tekstilnom kombinatu Kombiteks iz Bihaća koji je na vrhuncu tokom 1980-ih zapošljavao preko 6000 ljudi, izvozio proizvoda u vrijednosti 13 milijuna dolara i bio zamašnjak privrede grada Bihaća da bi danas bio praktički eliminiran. Hromadžić je istaknuo manjkavu arhivu poduzeća, posebno nedostupnost tvorničkog lista kao primarnog izvora informacija o životu u poduzeću, kao problem s kojim se susreo u dosadašnjem radu a koji bi mogao predstavljati prepreku u sličnim istraživanjima. Naglasio je važnost istraživanja industrijske prošlosti i dijeljenja znanja,  poput bihaćkog istraživačkog simpozija “Historija sadašnjosti. Socijalizam i kapitalizam na primjeru Bihaća” održanog početkom jula na kojem je kao fokus naučno-istraživačkog rada uzet Bihać u kontekstu njegove socijalističke prošlosti i kapitalističke sadašnjosti.

Istraživački novinar i sindikalni aktivist Haris Sahačić, član Udruženja za umjetnost i kulturu Crvena iz Sarajeva predstavio je projekt istraživanja sudbine jadranskih radničkih odmarališta radničke klase Bosne i Hercegovine, o kojem više možete saznati u njegovom radio dokumentarcu Kuda na odmor emitiranom na Studentskom eFM radiju. Sahačić kao jedan od ciljeva projekta vidi stvaranje interaktivne mape svih radničkih odmarališta po uzoru na projekt Gradologija koji mapira transformaciju javnih prostora u gradu Sarajevu a koji provodi njegova matična organizacija. O projektu Gradologija detaljnije je izvijestio Boriša Mraović, aktivist i istraživač iz Sarajeva.

Damir Arsenijević s Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli predstavio je kako je došlo do podrške i kasnijeg povezivanja dijela akademske zajednice, studenata i šire zajednice s radnicima tvornice deterdženata Dita te kako je navedeno povezivanje dovelo do inicijative za osnivanjem Radničkog univerziteta, projekta na kojem radi zajedno s profesoricom Jasminom Husanović sa tuzlanskog Filozofskog fakulteta,  novinarom i sociologom Harisom Husarićem, teoretičarom i aktivistom Eminom Eminagićem te novinarkom i umjetnicom Vanessom Vasić-Janeković. Arsenijević je skup uputio u osnovnu kronologiju borbe radnika i radnica Dite, kao i februarsku pobunu 2014. i plenume koji su iz nje izrasli. Potom je uslijedio posjet tvornici Dita.

Razgledavanje tvornice vodili su Emina Busuladžić, nekadašnja predsjednica štrajkačkog odbora i radnica Dita-e od osnivanja 1977. te njezin kolega po stažu Zoran Cvjetinović, voditelj proizvodnje praškastih proizvoda čije pokretanje nakon duge 4 godine čeka dovršetak parovoda, što bi se trebalo desiti u narednih desetak dana.

Dita je primjer  tranzicijske pljačke, ali i simbol otpora i organizacije radnika koji su pune 4 godine vodili borbu kako bi obnovili proizvodnju. Detaljnije o borbi radnika Dita-e u dokumentarcu Denisa Sadikovića Glas Dita-e i intervjuima Emine Busuladžić Izgubili smo ne 20 već 150 godina i Radnici su najveći kapital Dite. Danas u tvornici u stečaju radi 80-ak radnica i radnika, ali bi se u skorije vrijeme, nakon što se parovod bez kojeg nije moguće proizvoditi praškaste proizvode pusti u pogon, ta brojka mogla popeti na 300 ljudi. Proizvodnja se temelji primarno na entuzijazmu i odricanju radnika koji su na minimalnoj plaći i bez toplog obroka, ali prema Cvjetinovićevim riječima s jasnim ciljem da ostave fabriku narednim generacijama.

U popodnevnoj sesiji svoj rad su predstavili Boriša Mraović iz sarajevske organizacije Crvena, Alina Trkulja iz Centra za interdisciplinarne studije Univerziteta u Sarajevu, novinarka i umjetnica s londonskom adresom Vanessa Vasić-Janeković, Luka Čuljak iz Mreže antifašistkinja Zagreba te profesorica sa sarajevskog Fakulteta političkih nauka Belma Buljubašić. Mraović, Trkulja, Čuljak i Buljubašić predstavili su istraživanje Lice i naličje socijalne pravde u Bosni i Hercegovini.

Vasić-Janeković se dugi niz godina bavi istraživanjem korupcije i uništavanja poduzeća na području bivše Jugoslavije. Podrobnije je predstavila istraživanje koje je provodila na primjerima šibenske Tvornice lakih metala i mostarskog Aluminija.

Tamara Šmidling iz sarajevske Mirovne akademije i Iva Zenzerović Šloser iz zagrebačkog Centra za mirovne studije naglasile su važnost vraćanja pitanja ekonomske i socijalne pravde u korpus 'mirovnih tema' - od obrazovanja i istraživanja do mirovnih politika, od lokalnih razina, preko nacionalnih i globalnih – koji je prema njihovom mišljenju izostao u proteklih 20 godina.

Nedjeljna zaključna sesija je realizirana kao rasprava o odnosu tvornice i zajednice u smislu društvene funkcije rada, „pretreslo“ se metodologije i pristupe istraživanja radničkih borbi i organiziranja te raspravilo mogućnosti i pravce daljnje suradnje.

Uz nužnost daljnjeg povezivanje aktera iz akademske i aktivističke zajednice na području bivše Jugoslavije s radnim kolektivima u borbi za svoja prava te jačanje rada na izučavanju radničkog pokreta,  zaključeno je  kako je nužno graditi povjerenje među različitim akterima, udruživati sredstva za rad, koristiti postojeću i stvarati potrebnu infrastrukturu za daljnji rad na uspostavljanju socijalne pravde i podrške društvenoj promjeni.

 

Autorica naslovne fotografije: Tamara Šmidling

jl