Početkom ožujka ove godine u bespućima Interneta pojavila se web-stranica 996.ICU koju su napravili programeri s ciljem da upozore na sve gore uvjete rada u toj industriji.

996 predstavlja (neslužbeno) radno vrijeme koje u Kini od svojih zaposlenika počinje zahtijevati sve veći broj firmi i poduzeća, a označava radno vrijeme od 9 ujutro do 9 navečer, 6 dana u tjednu. Dok je ICU kratica za Intensive Care Unit, tj. odjel intenzivne njege, gdje većina programera smatra da će završiti ako nastave raditi takvim tempom.

Matematika je jednostavna, ako radite 12 sati dnevno, to je više od 60 radnih sati tjedno, čime se krši Zakon o radu Narodne Republike Kine, u kojem se navodi da će država implementirati sustav radnog vremena koji neće biti duži od osam sati dnevno i duži od 44 radnih sati tjedno u prosjeku.Programeri na stranici također navode i Zakon o ugovorima o radu Narodne Republike Kine u kojem, između ostaloga, stoji:

“Poslodavac će čvrsto implementirati navedenu normu radnog vremena i neće radnika prisiljavati da radi prekovremeno ili to činiti prikriveno.Ako poslodavac dogovori da radnik radi prekovremeno, prekovremeni rad će mu i platiti u uskladu s relevantnim državnim regulativama.”

No, kako se pokazalo u praksi, zakoni su samo mrtvo slovo na papiru.

Na dnu 996.ICU stranice znakovito piše: „Životi programera su bitni“. Međutim, slična negativna praksa prekovremenih radnih sati primjenjuje se i u drugim industrijama. Iako se o tome počelo javno govoriti tek nedavno, dvanaestsatno radno vrijeme već je dugo vremena praksa u mnogim poduzećima u Kini.

Uz nezakoniti prekovremeni rad, poslodavci često zahtijevaju od radnika da budu dostupni 24/7, odnosno kad god to poslodavac zatraži. I u drugim su industrijama - uvođenjem fleksibilnog radnog vremena, dugih smjena i smanjivanjem zaštite, itd. - pokušali smanjiti troškove proizvodnje. Tako je u svibnju 2016. godine američki gigant Walmart za svojih oko 100.000 zaposlenika u Kini uveo takozvani „sustav sveobuhvatnog radnog vremena“ koji je nelegalan budući da se takav sustav može uvesti samo u određenim industrijama i to nakon konzultacija sa svim radnicima.

Ovim potezom Walmart je prilagodio radno vrijeme radnika potrebama firme, smanjio plaćene prekovremene (jer fleksibilizacija radnog vremena otvara prostor manipulacijama) i smanjio ili u potpunosti uskratio i druge beneficije koje su radnici dobivali. Također, zbog kliznog radnog vremena radnici ne znaju kako će i kada raditi što ih vrlo efikasno sprječava u traženju drugog posla. Radnici Walmarta su na takve zahtjeve odgovorili štrajkom, a slični zahtjevi prema radnicima u tech industriji ukazuju na to da su se takvi uvjeti počeli prelijevati i na trenutačno „zaštićenija“ područja s boljim uvjetima i plaćama. Činjenica da je „996“ polako zahvatio i tech industriju u kombinaciji s neplaćanjem prekovremenih sati, smanjivanjem plaća i beneficija govori više o sveukupnom stanju, tj. usporavanju kineskog gospodarstva. Sve veći broj poduzeća zahtijeva takvo radno vrijeme uz rezanje beneficija dok s druge strane otpuštaju radnike.

Pogledajmo samo podatke iz Statističkog ljetopisa koji se odnose na prosječno tjedno radno vrijeme u urbanim područjima. Čak i površan pogled na podatke između 2010. i 2015. ukazuje na to da se ti sati uglavnom kreću iznad 40 sati tjedno

(Fotografija 1: Statistički ljetopis. Prosječno tjedno radno vrijeme u urbanim područjima od 2010.do 2015.)

 

Na web-stranici 996.ICU dalje se navodi kako je u rujnu 2018. tvrtka 58.com (58同城) uvela radno vrijeme „996“ i kako ne plaćaju prekovremeno zaposlenicima koji rade vikendom. Iz te tvrtke su kasnije tvrdili da radno vrijeme „996“ koriste samo tijekom rujna i listopada, kada imaju najviše posla te kako takvo radno vrijeme nije obavezno.

Početkom 2019. su iz tvrtke Youzan (有赞) koja radi u sferi e-trgovine i koja ima sjedište u gradu Hangzhou objavili kako uvode radno vrijeme „996“, a sredinom ožujka i poznata platforma za e-trgovinu JD.com (京东) u nekim odjelima počinje uvoditi radno vrijeme „995“ (od 9 do 9, 5 dana u tjednu) ili već spomenuti „996“. Neki poput Ant Financiala (tvrtke povezane s Alibabom) uvode čak i „9106“ radno vrijeme – od 9 do 10, 6 dana u tjednu.

Debata o „996“ i „995“ proširila se po društvenim medijima, gdje su mnogi takvo radno vrijeme okarakterizirali kao „nehumano“. No ovakvo radno vrijeme branio je i poznati Jack Ma, poduzetnik i osnivač Alibaba Grupe te svojevrsni guru poduzetničke tech generacije i uzor mnogim Kinezima. Ma je rođen u siromašnoj obitelji te je u početku radio kao učitelj engleskog jezika da bi potom osnovao Alibabu s novcem koji je nekako prikupio uz pomoć prijatelja i tako zaradio milijune. Svojom pričom inspirira mnoge Kineze te je nedavno branio takvo radno vrijeme tvrdeći da ga zaposlenici trebaju smatrati „blagoslovom“. Ako nećete prakticirati „996“ radno vrijeme kada ste mladi, kada ćete? Mislite li da je činjenica da nikad niste morali raditi „996“ nešto čime se možete pohvaliti?, reče on jednom. Ma je stao u obranu takvog radnog vremena tvrdnjom da se zbog njega giganti poput Alibabe i Tencenta nalaze ondje gdje su sada, da su zbog toga uspješni i kako uspjeh traži velike žrtve. Uza sve to, Jack Ma propagira i prokreaciju svojih zaposlenika, kao što i vidimo na primjeru ispod.

(Fotografija 2: Osim „996“ radnog vremena, Jack Ma radnicima i savjetuje kako da organiziraju život i u nekim drugim sferama, pogotovo nakon ukidanja politike jednog djeteta.)


Poduzetnik i osnivač JD.com-a Richard Liu je pak jednom prilikom, usred otpuštanja radnika zbog pada profita, ustvrdio kako „lijenčine“ čiji se broj u firmi tijekom perioda rasta i velikog zapošljavanja povećao (njegove tvrdnje), nisu „njegova braća“. Kao što smo već napomenuli, uz dugo radno vrijeme, od radnika u Kini često se zahtijeva i dostupnost 24/7. Nije rijetkost da šefovi radnicima šalju zadatke navečer, tijekom cijelog dana, vikendima, a često se očekuje ne samo dostupnost, već i odlaženje na zajedničke večere, predstave, team building i slično. Neke firme poput Huaweija ne zahtijevaju „samo“ to, već i potpunu predaju života poduzeću.

Radnici su prije, dok su im bile nuđene veće plaće i razne povlastice, možda i bili spremni pretrpjeti duže radno vrijeme, ali sada uz rezanja plaća i beneficija, nisu spremni toliko raditi i podrediti cijeli svoj život potrebama poduzeća za ekstra profitom. Ostaje za vidjeti hoće li sve ostati samo na jednoj web-stranici ili je ovo početak širenja radničkog organiziranja u sfere unutar kojih je, zbog boljih uvjeta rada, takvo što do nedavno smatrano nepotrebnim.

Autorica teksta: Matea Grgurinović
Izvor naslovne fotografije: https://unsplash.com/