Dakako da nije začuđujuće što su naslovnice listova ostale nijeme na najnovije događaje povezane s radništvom i radnim pravom u Iraku, naravno da televizijske kuće nisu pokazale niti sekunde video materijala povezanog s novim zakonom o radu. Irak je ipak gotovo više od jednog desetljeća u ratu koji državu uništava s gotovo svih strana.

 

Usprkos tome, irački parlament je krajem kolovoza napokon izglasao zakon o radu, koji je posljedica konsenzusa između iračke vlade, predstavnika rada i kapitala, te koji je sukladan konvencijama Međunarodne organizacije rada (ILO). Adnan Safar iz jedne od federacija iračkih sindikata (GFITU) navodi specifičnost pregovora koji su prethodili usvajanju spomenutog zakona: „Po prvi put u Iraku sindikati su sudjelovali u diskusiji o zakonu o radu i uvršteni su njihovi amandmani.“

 

Novi zakon o radu stvara pravne uvjete za kolektivno pregovaranje, limitira mogućnosti dječjeg rada, nudi nove i poboljšane mehanizme za zaštitu protiv diskriminacije na radu, po prvi put u povijesti Iraka uvodi pravni okvir za borbu protiv seksualnog maltretiranja i iskorištavanja na radnom mjestu i, najvažnije od svega, legalizira instituciju štrajka (koja je bila zakonski zabranjena od 1987. godine). Također, uvodi pravni okvir koji omogućava legalnu borbu migrantskih radnika i radnika koji nisu u sindikatima da ostvare svoja prava.

 

U sastavljanju zakona, pored široke lepeze iračkih državnih institucija i ministarstava, sudjelovalo je šest velikih iračkih sindikalnih federacija: GFIW (General Federation of Iraqi Workers), FWCUI (Federation of Workers Councils and Unions in Iraq), GFWUI (General Federation of Workers and Unions in Iraq), IFOU (Iraqi Federation of Oil Unions), GFITU (General Federation of Iraqi Trade Unions) i KUWU (Kurdistan United Workers Union). Iračkim su sindikatima u njihovim težnjama da novi zakon o radu bude u suglasnosti s međunarodnim standardima pomogle također strane sindikalne federacije: IndustriALL Global Union, ITUC, AFL-CIO, TUC i USLAW (US Labor Against the War).

 

Međutim, treba naglasiti da ova vijest ostavlja miješane osjećaje. S jedne strane, donošenje ovog zakona pokazuje da irački radnički pokret ima snagu i volju izvojevati radničke pobjede i u najgorim zamislivim uvjetima. S druge strane, upravo ti uvjeti, uvjeti divljajućeg rata dovode u pitanje realne mogućnosti provedbe ovog zakona. Poznato je da centralna vlast u Bagdadu uopće ne kontrolira velike dijelove iračkog teritorija, a treba spomenuti da bi otvoreni rat, s neizvjesnim ishodima i budućim granicama, mogao biti isuviše laka izlika za ignoriranje odredbi spomenutog zakona. Ali, ni pesimizam nije odgovor. Možda je ovo prvi korak u bolju budućnost Iraka i iračkog rada.

 

 

Izvor naslovne fotografije: uslaboragainstwar.org

zv