U kakvim uvjetima rade mlade kustosice, novinari, muzikolozi, likovne i cirkuske umjetnice, arhitekti i druge kulturne radnice? Kako dolaze do prvih poslova i mogu li preživjeti od svog rada? Treba li, kada imaš dvadeset godina, stvarati umjetnost besplatno, “iz ljubavi”? Što je potrebno poduzeti da bi se umjetnicama i kulturnim radnicima omogućio rad u boljim radnim uvjetima? Dođi na tribinu i sudjeluj u diskusiji! Da bi se moglo doći do bilo kakvog posla u kulturi, prešutna je i općeprihvaćena istina, potrebno je godinama, već od ranih dvadesetih, volontirati na što više projekata i raditi potplaćene studentske poslove koji se kasnije neće uračunati u radni staž. Baš kao ni honorarni poslovi na koje će nakon studija mladi kulturni radnici i umjetnice vjerojatno biti osuđeni. Besplatni i potplaćeni rad tijekom faksa ih, dakle, jako dobro „priprema“ za ono što ih čeka kasnije, mada im o tome u školama i na fakultetima rijetko tko govori. Formalno je obrazovanje još uvijek snažno prožeto idejama umjetničkog genija i privilegiranosti kulture naspram šireg konteksta te se rijetko kad progovara iz perspektive uvjeta njihove proizvodnje.
A kakvi radni uvjeti čekaju mlade u polju kulture? Riječima njih samih: poslodavci koji podrazumijevaju da će raditi bilo što bez opcije pregovora oko plaće ili razgovora o radničkim pravima, velik pritisak na konstantno njegovanje socijalnog kapitala kao važnog faktora u cirkulaciji poslova te začarani krug honorarnih, sezonskih i projektnih poslova koje je pravi luksuz odbiti da se ne bi zatvorila vrata za idući angažman. Ovakvi uvjeti mlade vrlo brzo udaljuju od bilo kakve iluzije da se umjetnost i kulturu može proizvoditi iz „čiste ljubavi“ i ogoljuje njihovu poziciju koju dijele sa širim krugom vršnjaka, među kojima vladaju visoka nezaposlenost i prekarnost. Ovakvo je stanje, nažalost, u polju kulture već dugo potpuno normalizirano, a posljedica je dominantne ideologije o “posebnom” karakteru umjetničkog rada koji je nemoguće naplatiti, kao i dugogodišnjih politika slabljenja javnog financiranja, sve snažnije komercijalizacije te ovisnosti o kratkotrajnim i neizvjesnim projektima.
U želji za međusobnom edukacijom i osnaživanjem za zajedničku borbu za bolje radne uvjete u polju i obranu kulture kao javnog dobra, organiziramo tribinu na kojoj ćemo otvoriti diskusiju o položaju mladih u polju te mogućnostima njegovog poboljšanja u smjeru većih radničkih prava. Tribina je proizašla iz istoimene radionice održane u svibnju ove godine, na kojoj je sudjelovalo petnaest mladih umjetnika i kulturnih radnica.
Na tribini govore:
selma banich, umjetnica, Za K.R.U.H.
Jakov Kolak, urednik portala Radnička prava, BRID
Tena Starčević, povjesničarka umjetnosti, polaznica radionice “Aplauz ne plaća stanarinu”
Vizual: Lana Grahek za BLOK
Tribinu zajednički organiziraju BLOK - Lokalna baza za osvježavanje kulture i Mreža antifašistkinja Zagreba.
Zbog poštivanja epidemioloških mjera i ograničenog broja mjesta, obavezne su prijave dolaska na blok@blok.hr do srijede 27.10. Tribina je organizirana u sklopu projekta “Aplauz ne plaća stanarinu: kako žive mladi umjetnici i kulturne radnice”, koji se provodi u okviru Erasmus+ programa i sufinanciran je sredstvima Europske unije, uz podršku Agencije za mobilnost i programe Europske unije. Ova objava izražava isključivo stajalište organizatora te se Agencija za mobilnost i programe Europske unije i Europska komisija ne mogu smatrati odgovornima za uporabu informacija koje su sadržane u njoj.
Tekst i fotografija preuzeti s Facebooka