PROGRAM četvrtak, 28. 1. 2021. 15 ― 19h
zbog provođenja epidemioloških mjera neće biti službenog otvorenja, ali će umjetnik biti prisutan u galeriji petak, 29. 1. 2021. 16 ― 18h
umjetnik će biti prisutan u galeriji subota, 30. 1. 2021. u 12h
vodstvo kroz izložbu i razgovor s umjetnikom
***Kako bismo mogli provoditi epidemiološke mjere, broj sudionika je ograničen. Molimo vas da dolazak na vodstvo unaprijed najavite slanjem maila na: blok@blok.hr    

U fotografskom radu Priroda, kemija i društvo Bojan Mrđenović promatra i prikazuje ”kruženje tvari u prirodi”. Pritom, uz biokemijske, u obzir uzima i društvene, ekonomske i ekološke faktore. Izložba prati različite međusobno isprepletene fenomene koji su uvjetovani djelovanjem kemijske industrije u jednom malom gradu - Kutini. Kemijski pogon svake godine proizvede preko milijun tona mineralnih gnojiva koja se koriste u proizvodnji hrane i poljoprivredi. Ona su katalizator biokemijske reprodukcije biljnog i životinjskog svijeta, ali i reprodukcije društvene zajednice. Izloženi vizualni narativ rezultat je desetogodišnjeg procesa istraživanja, prikupljanja arhivskog materijala i terenskog fotografskog rada.

  “(...) U svojim prijašnjim ciklusima, 'Magistrala' i 'Toplice', Bojan Mrđenović bavi se fotoportretiranjem specifičnih objekata, koji se posredstvom njegova objektiva pred promatračem otkrivaju kao kompleksni društveni fenomeni. Radi se o lokalitetima koje redovito povezuje organizacijska struktura i, ne manje važno, način proizvodnje. (...) U radu Priroda, kemija i društvo situacija je ponešto drugačija i prilično složenija. I ovdje je polazište jedan relikt socijalizma - kutinska tvornica mineralnih gnojiva Petrokemija koja je generirala život u tom kraju kao motor ne samo industrijskog nego i društvenog razvoja te stoga predstavljala uporišnu točku za čitavu zajednicu. S krahom socijalizma, krahira i kutinski div, sad ‘teret’ za novu kapitalističku državu, a sama Kutina i njezina okolica polako propadaju. Riječ je o strateški važnoj tvornici, uz koju se veže čitava poljoprivredna proizvodnja, i ne samo ona, nego i čitav grad, kako ekonomski tako i organizacijski. Bez tvornice grad praktički — ne postoji. Upravo u tom spoju ‘grada i rada’ i leži uspješnost radničke borbe u obrani pred privatizacijama koje su joj kontinuirano prijetile od ‘90-ih. Petrokemija se uspjela održati u državnom vlasništvu sve do nedavno. Upravo u trenutku kad su snimane posljednje fotografije iz ovog ciklusa, većinski vlasnički udio Petrokemije prodan je privatnim kompanijama — INA-i i Prvom plinarskom društvu. Stvorena vrijednost tako će postati isključivo izvor profita, s nemalim posljedicama po (re)produkciju grada (i rada).

(...) Način pripovijedanja podsjeća na film, možda najviše zato što imamo početak i kraj kao dvije jasno određene točke. Početak: bušotina na Gojlu koju u jeku Drugog svjetskog rata zauzimaju i spaljuju partizani, kao izrazito važan moment napada na infrastrukturu neprijatelja i preuzimanje vlasti nad eksploatacijom prirodnog resursa. Zadnja točka: konačna kapitulacija socijalističke državne industrije kakva je Petrokemija bila, kakvom su je ti isti partizani izgradili, i to u kontekstu periferne pozicije Hrvatske u europskoj ekonomiji kojom drma – Njemačka. Arhivske fotografije kronološki se nižu između te dvije točke, a njihovo čitanje određuje način na koji Mrđenović gradi odnos između te uvjetne rečeno vremenske lente i svojih fotografija. Umjesto da ih razdvaja, kao što je to često slučaj na izložbama slične tematike, on ih tretira jednakovrijedno: svoje fotografije naprosto upliće u lentu. Iz takvog se postupka rađa i zanimljiv tretman vremena, koji predstavlja novost u odnosu na umjetnikove prijašnje radove. Njegove autorske fotografije, iako nastale u kratkom periodu (u usporedbi s rasponom arhivskih fotki), postaju ‘dvostruko kodirane’. One neizbježno ostaju fotografije jedinstvenog trenutka iz kasnih 2000-ih / 2010-ih, dokument svog vremena, dok istovremeno u njima (ponekad zloguko, ponekad humorno) rezonira trenutak u koji nas vraća vremenska lenta. Jedna od prvih fotografija, koja plijeni velikim formatom, nimalo slučajno prikazuje ženu s malim djetetom u naručju. Odmah ispod, mlade žene, dojučerašnje djevojčice, s lopatama u rukama i osmjesima na licima koračaju u poslijeratnu obnovu. Na početku smo procesa koji će radikalno transformirati prirodu i društvo u Kutini (i šire), ali i u točki u kojoj je on već odavno gotov, u vlastitim cipelama, pred novim početkom i lancem uzroka i posljedica koji nam se kroz Mrđenovićevo vizualno tkanje pokazuje u fascinantnoj isprepletenosti prirode, kemije i društva.”
(iz popratnog teksta kustosica koji je u cijelosti dostupan ovdje: http://www.bojanmrdenovic.com/priroda-kemija-i-drustvo/

Bojan Mrđenović (r. 1987., Virovitica) diplomirao je na preddiplomskom studiju povijesti umjetnosti i informacijskih znanosti u Zagrebu. 2012. godine diplomirao je na preddiplomskom, a 2015. godine na diplomskom studiju filmskog i TV snimanje na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Na istom odsjeku danas radi kao predavač. Bavi se filmom i fotografijom. Na samostalnim izložbama fotografija izlagao je cikluse Dobrodošli, Budućnost, Uvozna pustinja, Toplice, Grčki dnevnik, Magistrala, te je sudjelovao na nizu grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je prve nagrade festivala Rovinj Photodays u kategoriji Arhitektura, nagrade Red Carpet Art Award za mlade umjetnike i prvi dobitnik nagrade Marina Viculin za razvoj fotografskog stvaralaštva.

autor: Bojan Mrđenović kustosice: [BLOK] - Ana Kutleša, Ivana Hanaček, Vesna Vuković produkcija i organizacija: [BLOK] vizualni identitet i dizajn postava: Ivana Borovnjak (OAZA)

RADNO VRIJEME IZLOŽBE:
utorak ― petak: 11 ― 19 sati
subota i nedjelja: 11 ― 18 sati  

Izložba je dio [BLOK]-ovog godišnjeg programa Umjetnici za kvart, a realizirana je uz podršku Muzeja suvremene umjetnosti. Financijski podržali: Gradski ured za kulturu Grada Zagreba, Ministarstvo kulture RH Godišnji program BAZE podržava Zaklada “Kultura nova”.

Tekst i fotografija preuzeti s Facebook eventa