Od trenutka kad su, krajem 2020. godine, odobrena prva cjepiva protiv bolesti COVID-19, pitanje njihova porijekla i onih koji ih proizvode dobilo je na važnosti. Razvoj cjepiva počeo je nalikovati na politička rivalstva slična onima za vrijeme Hladnoga rata. Ako su cjepiva toliko ključna za očuvanje ljudskih života, funkcioniranje naših društava, je li doista mudro da ona ovise o tvrtkama koje posluju radi profita? Na ovom će događaju znanstvenici iz svih dijelova svijeta raspravljati o značaju geopolitike cjepiva.

Ovo je online događaj. Za sudjelovanje se potrebno prijaviti, što možete napraviti na poveznici.

Događaj je organiziran povodom izdavanja knjige Immunization and States. The Politics of Making Vaccines, urednika Stuarta Blumea (UvA) i Baptistea Baylaca-Paoulyja (Sveučilište u Lyonu 1).

Prije tri ili četiri godine, radnici u javnom zdravstvu vjerojatno ne bi puno marili za porijeklo cjepiva, dokle god su ona dokazano sigurna i učinkovita. Kad bi ih se dodatno pitalo tko proizvodi cjepiva, većina bi vjerojatno spomenula neku od multinacionalnih farmaceutskih tvrtki. Od početka pandemije bolesti COVID-19 i utrke za razvoj cjepiva, pitanje toga tko razvija i proizvodi cjepiva postalo je sve bitnije. Od trenutka kad su prva cjepiva odobrena, postalo je jasno da će još mjesecima količina cjepiva biti nedostatna za pokriti potrebe cijeloga svijeta. Dok je situacija u svijetu postajala sve tragičnija i brojevi umrlih rasli na milijun, dva milijuna, tri milijuna, pitanje koje se jedva postavljalo proteklih desetljeća odjednom je postavljeno. Zar ne bi države trebale sudjelovati u razvoju i proizvodnji, kao i isporuci, cjepiva koja su im potrebna? U nekoliko zemalja, uključujući Nizozemsku, pitanje prodaje, marginalnog postojanja ili potpunog nestanka nekoć cijenjenog državnog proizvođača cjepiva postalo je predmetom javnih rasprava.

Četiri autora knjige će predstaviti recentnu povijest nacionalne javne proizvodnje cjepiva u svojim zemljama. Svaki će autor u 10 minuta ukratko opisati prethodne uspjehe nacionalnih instituta: njihovu prodaju (kao što je slučaj u Nizozemskoj), zatvaranje ili djelomično zatvaranje (kao što je slučaj u Španjolskoj i Srbiji) ili pad i marginalizaciju (kao što je slučaj u Rumunjskoj). Raspravit će se o tome kako problemi dobave cjepiva protiv bolesti COVID-19, javno nezadovoljstvo i rasprava o prikladnom opsegu odgovornosti države dovode do kritike ranijih političkih odluka. Do koje je mjere znanje u području istraživanja, razvoja, proizvodnje i regulacije cjepiva neophodan dio sposobnosti države da osigura zdravlje svoje populacije, posebice u slučaju pandemije?  Koliko su razvoj i proizvodnja cjepiva vođeni društvenim ciljevima, a ne profitom, potrebni i izvedivi? O kojim se vrstama reorganizacije ili suradnji raspravlja?

Na događaju će knjigu simbolički predstaviti dr. Paulo Gadelha (Brazil) i dr. Ole Olesen (Danska/EU), koji će se na po 5 minuta osvrnuti na geopolitiku cjepiva.

Na kraju događaja bit će rasprava temeljena na pitanjima iz publike.

O govornicima

Paulo Gadelha je bivši predsjednik zaklade Oswaldo Cruz Foundation (Fiocruz) u Rio de Janeiru u Brazilu. Liječnik s magisterijem iz područja socijalne medicine te doktoratom iz područja javnog zdravstva koje je stekao na Narodnoj školi javnog zdravstva. 2010. godine je nagrađen Velikim križem nacionalnog reda za znanstveni doprinos koje dodjeljuje Ministarstvo znanosti i tehnologije.

Jan Hendriks je neovisni istraživač i konzultant. Prije umirovljenja 2018. godine, proveo je gotovo 30 godina na različitim pozicijama kao član međunarodnog osoblja ili menadžmenta na Nizozemskom institutu za cjepiva RIVM/NVI). To je uključivalo privremene pozicije u Upravi za javno zdravlje Europske komisije u Luksemburgu (2002. - 2005.) te Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji u Ženevi (2013. - 2015.).

Ole Olesen je izvršni direktor Europske inicijative za cjepiva (EVI), pridružen profesor na Sveučilištu u Kopenhagenu te znanstveni suradnik na Kraljevskom liječničkom koledžu, FRCP (Edinburgh). Ima doktorat iz molekularne biologije i počasnu diplomu iz međunarodne ekonomije. Prije pridruživanja EVI-ju, radio je kao direktor za međunarodnu suradnju na Programu partnerstva europskih zemalja i zemalja u razvoju u području kliničkih studija.

María-Isabel Porras je redovna profesorica Povijesti znanosti na Sveučilištu u Castilli-La Manchi (Španjolska), članica Regionalnog centra za biomedicinska istraživanja (CRIB) i direktorica istraživačke skupine za zdravlje, povijest i društvo. Djelovala je kao pozvana profesorica na Sveučilištu u Emoryju (SAD), EHESS-u, Sveučilištu u Ženevi te na međusveučilišnom institutu López Piñero (Valencija).

Valentin-Veron Toma je viši istraživač na Institutu za antropologiju ‘Francisc I. Rainer’ Rumunjske akademije te pročelnik odjela za socijalnu i kulturnu antropologiju. Ima magisterij i područja socijalne antropologije te doktorat iz područja medicinskih znanosti. Područja znanstvenog interesa uključuju medicinsku antropologiju, kulturnu psihijatriju i povijest medicine.

Vesna Trifunović je znanstvena suradnica na Institutu za etnografiju Srpske akademije znanosti i umjetnosti. Doktorat iz etnologije i antropologije je stekla na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu. Njeno područje istraživanja je antropologija medicine i javnog zdravstva, s posebnim fokusom na pitanja cjepiva i cijepljenja.

 

Tekst preuzet sa stranice SPUI25