Proteklo desetljeće, posebno nakon izbijanja ekonomske krize oko 2008. godine, obilježeno je pojavljivanjem nebrojenih lokalnih pobuna građana širom svijeta, a izuzetak nije bila niti Hrvatska. Od otprilike 2009. godine diljem države javlja se niz naoko nepovezanih inicijativa otpora motiviranih konfliktima iz najrazličitijih područja nacionalnih i lokalnih politika, od politika visokog obrazovanja do prostornih politika. Brojne inicijative kao što su Ne damo Varšavsku i Pravo na grad iz Zagreba, Srđ je naš iz Dubrovnika, Za Marjan iz Splita, Volim Pulu iz Pule, studentske okupacije za besplatno i svima dostupno visoko obrazovanje, ili od nedavno inicijativa Zdravstveno svima - vrlo brzo su, kroz svoje borbe za obranu pojedinih elemenata javnog dobra, uvidjeli kako njihove borbe nisu izolirane, te svoje polazišne ciljeve ne mogu promatrati odvojeno od procesa u ostatku društva, posebno u ekonomiji, tj. na planu socijalnih i radničkih prava.
Osim te unutarnje nužnosti povezivanja koja proizlazi iz javnog dobra kao samog predmeta interesa raznovrsnih inicijativa, nužnost umrežavanja otpora se nameće i izvana, i to u vidu - kako se kriza kapitalizma produžuje i produbljava - sve agresivnijih pritisaka kapitala na sva područja društvenog, pa i individualnog života. Politike štednje se - u kombinaciji sa "stvaranjem poduzetničke klime" - sve češće prikazuju, ne više samo kao jedino rješenje za ekonomsku krizu, već kao poželjno novo normalno stanje, dok istovremeno prijete potpunim uništenjem posljednjih ostataka socijalne države i radničkih, pa čak i ljudskih prava, a to (barem u kapitalizmu) znači i uništenje same mogućnosti ostvarivanja istinske jednakosti među ljudima, dakle i demokracije kao preduvjeta ostvarivanja javnog interesa.
Sveobuhvatnost "rezova" i sveprisutnost sustavnog isključivanja građana iz svih sfera odlučivanja i upravljanja društvom uistinu su i doveli do pojačanog umrežavanja, koordinacije i solidarnosti otpora građanskih inicijativa, nevladinih udruga, sindikata i ostalih aktera civilnog društva. Osim primjera suradnje udruga civilnog društva i sindikata na razini Zagreba u slučaju Holdinga, kao i na nacionalnoj razini u kampanji protiv neoliberalnih izmjena Zakona o radu, kao ohrabrujući primjer zasigurno možemo istaknuti i nedavnu suradnju građana i građanki Pule, novinara i novinarki Glasa Istre te radnika i radnica Arena trikotaže na organizaciji protestne osmomartovske modne revije na Rivi ispred tvornice u štrajku.
Ovom tribinom želimo informirati javnost o trenutnim fazama triju aktualnih pulskih borbi - štrajku radnica i radnika Arena trikotaže koji već deset mjeseci nisu primili plaću - predstavnik radnika Arena trikotaže, borbi radnika Glasa Istre za novinarske slobode - Paulo Gregorović, novinar i sindikalni povjerenik u Glasu Istre i borbi građana protiv koncesioniranja poluotoka Muzil - Dušica Radojčić, predsjednica udruge Zelena Istra.
Također ćemo nastojati istražiti kriju li se iza ova tri goruća pitanja za stanovnike Pule i određeni zajednički problemi, koji otvaraju prostor, ali i nužnost daljnje međusobne suradnje, kao i uključivanje ostalih subjekata pulskog civilnog društva te kakve su perspektive suradnje s progresivnim organizacijama i inicijativama na nacionalnoj razini.
Osim što će se baviti tim pitanjima, tribina pod nazivom “Umrežavanje otpora” i sama već jeste dio jednog takvog umrežavanja. Naime, tribina u Puli jedna je u nizu od tri tribine koje udruga Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID) organizira u suradnji s lokalnim inicijativama u Sisku, Puli i Varaždinu.