Sve brži razvoj tehnologije u XXI. stoljeću trebao bi imati pozitivan utjecaj i na svakodnevni život osoba s invaliditetom. Andrija Tabak donosi nam pregled suvremene asistivne tehnologije koja bi trebala pomagati u izjednačavanju mogućnosti za djecu s teškoćama i osobe s invaliditetom, olakšati im obrazovanje, svakodnevni život i podići mogućnost zapošljavanja te uključenost u društvo svim osobama s invaliditetom.
Inkluzivno društvo i inkluzivno obrazovanje danas su imperativ i odnose se na sve segmente društva. Inkluzivno društvo je društvo koje uključuje sve svoje članove, pa tako i osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju. Prema statističkom izvješću HZJZ-a, od rujna 2021. u RH živi 586.153 osoba s invaliditetom od kojih je 64.063 u dobi od 0 do 19 godina. Asistivna tehnologija povećava samostalnost djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom i stavlja ih u ravnopravniji položaj u društvu. O samoj asistivnoj tehnologiji većina osoba s invaliditetom malo zna, a još je manje osoba koristi. Dostupnost programa, opreme i svega što nudi asistivna tehnologija u vrlo je maloj i selektivnoj mjeri uključena u naš zdravstveni sustav, a važnu ulogu u popularizaciji asistivne tehnologije imaju udruge i obrazovni sustav.
Asistivna tehnologija (AT) je bilo koji uređaj, oprema, računalni program ili drugi proizvod koji se koristi za povećanje, održavanje ili poboljšanje funkcionalnih sposobnosti djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom prema definiciji udruženja Assistive Technology Industry Association.
Danas se pojam asistivna tehnologija više veže uz hardverska i softverska pomagala za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom, mada u nju ulaze i netehnološka rješenja koja poznajemo pod pojmom „pomagala“. Najjednostavnije rečeno moderna AT obuhvaća pomagala koja su vezana uz uporabu digitalne tehnologije, računala, mobitela, elektroničkih naprava i slično.
Oblici asistivne tehnologije
Često je određena asistivna tehnologija predviđena za određenu teškoću, npr. čitači ekrana namijenjeni su slijepim i slabovidnim osobama. Daleko više učenika/djece s teškoćama koristi čitač ekrana zato što učenici koji imaju problema s čitanjem, bez obzira na razlog, slušajući sadržaj daleko lakše uče i usmjereniji su na sam sadržaj nego kada se trude prepoznati slova (b ili d?) i ne uspijevaju razumjeti napisani sadržaj. Osobe koje koriste čitače ekrana smatraju da im je taj program najznačajnije i najkorisnije pomagalo koje svakodnevno koriste. Programi za čitanje teksta kao i programi koji govor pretvaraju u tekst danas nisu novost i svakodnevno se koriste bez obzira na teškoću, na primjer u aplikacijama poput WhatsAppa i Vibera, odnosno to su mogućnosti unaprijed integrirane u uređaj. Vrlo popularne e-knjige, koje čitači teksta prepoznaju, omogućuju učenicima s teškoćama i osobama s invaliditetom uživanje u dobroj knjizi, a čitači će ekrana čitati i svaki udžbenik u pdf formatu. Problem koji se javlja kada je riječ o školskim udžbenicima jest čitanje formula koje bi prema univerzalnom dizajnu nastavnih materijala trebale biti glasovno snimljene i ugrađene uz napisanu formulu, što neki udžbenici već i imaju. Univerzalni dizajn nastavnih materijala obuhvaća materijale namijenjene što širem krugu učenika bez teškoća i s različitim teškoćama – disleksijom, slabovidnošću i slično.
O mobilnim aplikacijama za gluhe i nagluhe u pravilu se malo zna. Aplikacije za gluhe i nagluhe osobe pretvaraju tekst u znakovni jezik (i obrnuto) kojeg prikazuje unaprijed zadani avatar ili avatar kojeg korisnik sam kreira.
Popularan Tobii (uređaj namijenjen osobama koje nemaju mogućnost pokretanja tijela niti govora) omogućuje osobama s invaliditetom komunikaciju s okolinom koja je do njegovog kreiranja bila nemoguća. Tobiijem se može upravljati usmjerenim pogledom ili senzorom koji se nalazi na odjevnom predmetu ili nekom dijelu tijela kojim osoba svjesno upravlja. Komuniciranje uz pomoć Tobiija vrlo je zahtjevno i potrebni su mjeseci treninga kako bi se osoba i njena okolina svakodnevno njime služiti. Kao što smo već napomenuli, najčešće korištene AT su programi ili aplikacije za pretvaranje teksta u govor. Za razliku od njih, aplikacije koje pretvaraju govor u tekst na hrvatskom jeziku još nisu dovoljno razvijene. Problem je u samom izgovoru riječi koji je kod velikog broja osoba s invaliditetom specifičan, pa ga aplikacije ne prepoznaju, stoga i razvoj tih aplikacija poprima individualan karakter.
Svjetske kompanije poput Microsofta, Googlea, Applea i Amazona imaju posebne odjele koji se bave inovacijama usmjerenim na osobe s invaliditetom, odnosno asistivnim tehnologijama za osobe s invaliditetom. Njihove se prilagodbe razlikuju, pa tvrtke poput Microsofta razvijaju hardverska i softverska rješenja vezana uz korištenje računalne opreme i aplikacija, dok tvrtke poput Amazona razvijaju uređaje i aplikacije koje svakodnevni život čine lakšim poput govornog upravljanja uređajima (human-to-machine communication, HMC).
Sve je više asistivne tehnologije koja pomaže u igranju video igara. Mnoga djeca s teškoćama u razvoju, kao i osobe s invaliditetom, žele sudjelovati u virtualnom svijetu kroz video igrice i biti poput ostalih. Rješenja su različita i u pravilu prilagođena određenoj osobi jer AT često ne može biti univerzalna. Ovisno o mogućnostima pojedinca primjeri su različiti, od igranja video igara pomoću robotske ruke ili pogleda, prilagođenih ručnih joysticka ili tipkovnica pa sve do joysticka na dodir jezika ili puhaljke. Osim prilagodbe pomagala za igranje, prilagodbe se rade unutar samih programa u aplikacijama, kako bi tekstualna uputa unutar igre bila i glasovna. Igranje igara za sve osobe s invaliditetom, a pogotovo one kojima invaliditet ne dopušta slobodno kretanje, znači svojevrstan izlazak u svijet. Komuniciranje s ostalim igračima i kretanje po virtualnom svijetu doprinosi kvaliteti života samih osoba jer povećava socijalizaciju, omogućuje stvaranje prijateljstava i podizanje samopouzdanja.
Pored navedenih aplikacija u najčešće korištenu AT ulaze različiti oblici miševa, tipkovnica i ekrana. AT miševi idu od ručnih prilagođenih na tremor, jake ili slabe pokrete, do žiroskopskih koji su najčešće naglavni. Tipkovnice prema potrebama osobe mogu biti u bojama, različitih rasporeda tipki (npr. po abecedi), postavljene kao dio ekrana, potpuno plošne ili izrazito visoke s velikim tipkama. Ekrani se prilagođavaju potrebama s obzirom na veličinu, razlučivost, položaj i sl.
Svakodnevica osoba s invaliditetom
Mogućnosti koje pruža AT još uvijek su nažalost nedostupne velikom broju djece s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom zbog visokih cijena uređaja ili programa. Osim same cijene, kod učenika s teškoćama u razvoju javlja se problem osviještene različitosti od ostalih učenika. Učenici s teškoćama u razvoju često odbijaju asistivna pomagala kako se ne bi razlikovali od svojih vršnjaka, pa se npr. bore s tremorom i običnim mišem, ali ne žele koristiti miš osjetljiv na dodir ili naglavni žiroskopski miš. Da bi se ovi stavovi promijenili potrebna je uključenost AT-a od najranijeg djetinjstva ili pri prvim naznakama invaliditeta.
Asistivna tehnologija pomaže u izjednačavanju mogućnosti za djecu s teškoćama i osobe s invaliditetom, olakšava obrazovanje, svakodnevni život i podiže mogućnost zapošljavanja te uključenost u društvo svim osobama s invaliditetom. Danas živimo u digitalnom svijetu koji se brzo razvija. Asistivna tehnologija dio je današnjice i svakako treba potaknuti i omogućiti njeno korištenje u svakodnevnom životu djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom. Osobe koje koriste asistivnu tehnologiju do nje dolaze u pravilu vlastitim financiranjem ili nabavom kroz različite projekte. Čak i besplatne aplikacije malo se koriste radi nedovoljne informiranosti društva o asistivnoj tehnologiji u cjelini.
Izvor naslovne fotografije: Flickr
Tekst napisao:
Preporučite članak: