Financijska analiza HEP-a

Goran Đulić (BRID) analizira financijska izvješća HEP Grupe i detektira razloge za loše poslovno vođenje poduzeća.

HEP grupu čini niz društava koja, ovisno o državnom udjelu i načinu vođenja, sudjeluju na domaćem i inozemnom energetskom tržištu. Grupa se više od stotinu godina bavi proizvodnjom, distribucijom i opskrbom električne energije, a posljednjih nekoliko desetljeća HEP grupa se uz električnu energiju fokusira na distribuciju i opskrbu toplinskom energijom i plinom. HEP grupom upravlja Hrvatska elektroprivreda d.d. kao isključivi državni vlasnik svih ovisnih društava ili tvrtki-kćeri koja čine HEP grupu.

Ovisno u vlasničkim udjelima i načinu vođenja, HEP d.d. čine:

Društva u stopostotnom vlasništvu (HEP Proizvodnja, HEP – Operator distribucijskog sustava, HEP Opskrba, HEP Trgovina, HEP Toplinarstvo, HEP Plin, HEP Opskrba plinom, HEP ESCO, HEP Obnovljivi izvori energije, HEP Upravljanje imovinom, Plomin Holding, Program Sava, APO d.o.o.)
Društva u mješovitom vlasništvu (HEP Telekomunikacije, TE Plomin, LNG Hrvatska)
Ustanove (HEP Nastavno – obrazovni centar, Hrvatski centar za čistiju proizvodnju)
Neovisni operatori prijenosa (Hrvatski operator prijenosnog sustava)
Društva izvan HEP grupe (NE Krško)

U kontekstu jačanja HEP grupe medijski, a i putem glavne skupštine Hrvatske elektroprivrede d.d., već duže vrijeme naglašava se postojanje potrebe za povećanjem kapitalana razinu do maksimalno 25 posto ukupno budućeg kapitala putem inicijalne javne ponude (IPO).

Dokapitalizacijom navedenih 25 posto iskazuje se jasna namjera pokretanja procesa privatizacije strateške javne firme, a kao pokušaj pravdanja nerijetko se navodi racionalizacija poslovanja, odnosno razvijanje kompanije u svim segmentima svježim kapitalom. Zbog dugogodišnjeg iskustva privatizacijskih procesa u Hrvatskoj, a pogotovo u monopolnim državnim firmama, i kasnijih afera poput Hrvatskog telekoma i INA-e, javlja se sumnja u strategiju i viziju, odnosno dobru volju skupštinara koji su donijeli odluku o postojanju potrebe za dokapitalizacijom kroz procese privatnih investicija.

Da bi se ispitala opravdanost ovakve odluke potrebno je ispitati poslovanje poduzeća, a kao najefikasnija metoda nameće se analiza financijskih izvještaja kojom svi dionici mogu saznati u kakvom je stanju i kakva je perspektiva poduzeća. Sažetom financijskom analizom HEP grupe pokušat ćemo kroz tri skupine pokazatelja analizirati rezultate poslovanja za razdoblje 2009.-2015. Analiza se temelji na pokazateljima sigurnosti (likvidnosti i zaduženosti), aktivnosti te uspješnosti poslovanja (ekonomičnost i profitabilnost).

Likvidnost

Uzimajući pokazatelje likvidnosti dolazi se do podataka o sposobnosti poduzeća za podmirenja dospjelih kratkoročnih obveza.

Prvi pokazatelj likvidnosti je koeficijent tekuće likvidnosti koji pokazuje koliko puta društvo može pokriti svoje kratkoročne obveze iz svoje kratkotrajne ili tekuće imovine. Omjer 2/1 koeficijenta tekuće likvidnosti definira se kao prihvatljiv za sve poslovne subjekte. Ukoliko analiziramo na primjeru HEP grupe, jasno se vidi da je za razdoblje 2009.-2014. godine prosjek oko 0,875, što je ispod razine prihvatljivosti, međutim uz jasnu tendenciju napretka u posljednje četiri godine s posebnim naglaskom na 2015. kad je koeficijent tekuće likvidnosti bio 1,867, što pokazuje jasan trend rasta koje je skoro pa na granici prihvatljivog omjera.

Tablica 1:

Godina	Pok. tekuće likvidnosti
2009.	0,5286523516
2010.	0,9399421442
2011.	0,6991729171
2012.	0,7995424924
2013.	0,9789557441
2014.	1,3071066388
2015.	1,8665019507

Koeficijent trenutne likvidnosti u obzir uzima samo ekvivalente novčanih sredstava i stavlja ih u odnos s tekućim obvezama promatranog poduzeća. Taj pokazatelj morao bi biti viši od 1 kako bi HEP grupa bila u mogućnosti podmiriti svoje tekuće obveze koje dospijevaju na naplatu. U ovom slučaju je pokazatelj izrazito loš, no tendencija rasta postoji, posebno u 2014. i 2015. godini.

Tablica 2:

Godina	Koef. trenutne likvidnosti
2009.	0,036264018
2010.	0,1908717008
2011.	0,0841663874
2012.	0,1306167847
2013.	0,0743126532
2014.	0,2780198318
2015.	0,6981710425

Koeficijent ubrzane likvidnosti ili brzi odnos pokazuje sposobnost poduzeća da u kratkom roku osigura određenu količinu novca, a stavlja u odnos kratkotrajnu imovinu umanjenu za zalihe i kratkoročne obveze. Kao i kod koeficijenta trenutne likvidnosti, vide se veliki pomaci u 2013., 2014. te posebno u 2015. godini u odnosu na ranija razdoblja, što jasno govori o razboritijem i odgovornijem poslovanju.

Tablica 3:

Godina	Koef. ubrzane likvidnosti
2009.	0,3479174513
2010.	0,6602873054
2011.	0,4793065958
2012.	0,5876190131
2013.	0,7215422195
2014.	0,8917985707
2015.	1,4494505174

Koeficijent financijske stabilnosti treba biti manji od 1 jer se iz dijela dugoročnih izvora mora financirati kratkotrajna imovina. Ako je veći od 1, to onda znači da je dugotrajna imovina financirana iz kratkoročnih obveza, tj. da postoji deficit radnog kapitala. Prema financijskim izvještajima u periodu 2009.–2015. koeficijent financijske stabilnosti vrti se na granici, no, kao i raniji pokazatelji, u 2015. godini pokazuje tendenciju smanjenja opterećenja kratkoročnih obveza, odnosno pokrivanje dugotrajne imovine s dugoročnim obvezama.

Tablica 4:

Godina	Koef. financ. stabilnosti
2009.	1,0905935477
2010.	1,0080958505
2011.	1,0503346524
2012.	1,0306788003
2013.	1,0023038166
2014.	0,9626868881
2015.	0,9106743602

Zaduženost

Pokazatelji zaduženosti daju nam podatke o strukturi pasive te odgovaraju na pitanje koliko je imovine poduzeća financirano iz vlastitih izvora, a koliko iz obveza, tj. tuđih izvora kapitala.

Koeficijent zaduženosti pokazuje koliko su puta ukupne obveze veće od ukupne imovine. Poželjno je da je koeficijent zaduženosti što niži. Koeficijent pokazuje do koje mjere poduzeće koristi zaduživanje kao oblik financiranja, odnosno koji je postotak imovine nabavljen zaduživanjem. Što je veći odnos duga i imovine, veći je financijski rizik, a što je manji, niži je financijski rizik. U pravilu bi vrijednost koeficijenta zaduženosti trebala biti 50 posto ili manja. Gledano iz perspektive HEP-a postoji stabilnost unazad šest promatranih godina te ne dolazi do kritične točke od 50 posto, što bi rezultiralo rastom financijskog rizika.

Tablica 5:

Godina	Koef. zaduženosti
2009.	0,4421422801
2010.	0,4146540715
2011.	0,4286856038
2012.	0,4415522093
2013.	0,4026525521
2014.	0,3842834974
2015.	0,3712553897

Koeficijent vlastitog financiranja govori koliko je imovine financirano iz vlastitog kapitala (glavnice), a njegova vrijednost bi trebala biti veća od 50 posto.

Tablica 6:

Godina	Koef. vlastitog financiranja
2009.	0,5578577199
2010.	0,5853444414
2011.	0,5713143962
2012.	0,5584477907
2013.	0,5973474479
2014.	0,6157165026
2015.	0,6287446103

Stupanj pokrića I. i II. govore o pokriću dugotrajne imovine glavnicom (stupanj pokrića I.), tj. glavnicom uvećanom za dugoročne obveze (stupanj pokrića II.). Oba pokazatelja se računaju na temelju podataka iz bilance. Potrebno je istaknuti da vrijednost pokazatelja stupnja pokrića II. treba biti veća od stupnja pokrića I. HEP-ovi stupnjevi pokrića iz godine u godinu rastu, odnosno u 2014. godini stupanj pokrića II. govori o stabilnom pokrivanju svih dugoročnih obveza.

Tablica 7:

Godina	Stupanj pokrića I.	Stupanj pokrića II.
2009.	0,6107165697	0,9169318873
2010.	0,6588995618	0,9919691659
2011.	0,6349473689	0,9520775095
2012.	0,6247482946	0,9702343734
2013.	0,6612186383	0,9977014788
2014.	0,7172896764	1,0387593436
2015.	0,7615899137	1,0980873556

Aktivnost

Pokazatelji aktivnosti nazivaju se još i koeficijentima obrtaja. Pomoću pokazatelja aktivnosti utvrđuje se koliko se efikasno koriste resursi društva u poslovnom procesu. Istovremeno, navedeni pokazatelji prikazuju kako brzo imovina cirkulira u poslovnom procesu. Najznačajniji pokazatelji aktivnosti su:

Koeficijent obrtaja imovine
Koeficijent obrtaja kratkotrajne imovine
Koeficijent obrtaja potraživanja
Trajanje naplate potraživanja

Koeficijent obrtaja ukupne imovine pokazuje koliko jedna novčana jedinica aktive stvara novčanih jedinica prihoda. Ako se koeficijent obrta ukupne imovine povećao u odnosu na prethodno promatrano razdoblje, prosječno trajanje cirkulacije sredstava u poslovnom procesu se smanjilo te je prisutna pozitivna tendencija u poslovanju.

Tablica 8:

Godina	Koef. obrtaja ukupne imovine
2009.	0,3876942333
2010.	0,3876772825
2011.	0,3891313051
2012.	0,403673957
2013.	0,4149908712
2014.	0,3021022727
2015.	0,3812859602

Koeficijent obrtaja kratkotrajne imovine stavlja u odnos ukupni prihod i kratkotrajnu imovinu te nam pokazuje koliko puta se na godišnjoj razini obrne kratkotrajna imovina. Ovaj pokazatelj mjeri relativnu efikasnost kojom poduzeće rabi kratkotrajnu imovinu za stvaranje prihoda.

Povećanje koeficijenta u odnosu na prethodno promatrano razdoblje ukazuje na pozitivnu tendenciju u poslovanju. Njegova standardna veličina trebala bi biti 8. Na primjeru HEP grupe jasno se vidi slaba aktivnost, odnosno loša efikasnost u obrtajima kratkotrajne imovine kroz godinu dana.

Tablica 9:

Godina	Koef. obrtaja kratkotrajne imovine
2009.	4,450666905
2010.	3,4727751104
2011.	3,8828595877
2012.	3,8038114509
2013.	4,2961419182
2014.	2,1333865348
2015.	2,1858773634

Koeficijent obrtaja potraživanja izračunava se stavljanjem u odnos prihoda od prodaje i potraživanja. Povećanjem koeficijenta smanjuje se trajanje naplate potraživanja te je njime moguće izračunati period potreban za naplatu potraživanja. Standardna veličina iznosi 28, a u kontekstu HEP grupe jasno se vidi da postoji ogroman prostor na kojem treba raditi, što pokazuje i vrijeme potrebno za naplatu koje se vidi u tablici 11. Broj dana potrebnih za naplatu potraživanja varira između mjesec i pol pa do skoro dva mjeseca. S obzirom da je najčešći odnos dana za naplatu potraživanja 30 dana od izdavanja računa, vidi se kontinuirana nemogućnost naplate potraživanja.

Tablica 10:

Godina	Koef. obrtaja potraživanja
2009.	7,7954161644
2010.	6,828196735
2011.	7,8419641019
2012.	6,7325502003
2013.	7,3688856257
2014.	6,6007577708
2015.	6,9865267184

Tablica 11:

Godina	Trajanje naplata potraživanja (broj dana)
2009.	46,8223879654
2010.	53,4548159885
2011.	46,5444619812
2012.	54,2142262798
2013.	49,5325912953
2014.	55,2966814835
2015.	52,2434128879

Ekonomičnost

Pokazateljima ekonomičnosti se utvrđuje stupanj ostvarenih prihoda društva po jedinici rashoda, utvrđuje se ekonomičnost ukupnog poslovanja ili pojedine skupine prihoda i rashoda. Uspješno poslovanje znači da navedeni pokazatelji nisu manji od 1.

Ekonomičnost ukupnog poslovanja promatra odnos ukupnih prihoda i ukupnih rashoda poslovanja. U slučaju HEP grupe taj pokazatelj vrti se oko 1, međutim s obzirom na prirodu poslovanja i ostvarivanja monopola u velikom području djelatnosti koje pokriva HEP grupa jasno se vidi slab rezultat koji se ostvaruje s obzirom na potencijal i mogućnosti.

Tablica 12:

Godina	Ekonomičnost ukupnog poslovanja
2009.	1,0182346887
2010.	1,1640779639
2011.	1,0062949716
2012.	1,007764306
2013.	1,1187599154
2014.	0,9887811399
2015.	1,2588424618

Profitabilnost

Pokazatelji profitabilnosti su odnosi koji povezuju profit s prihodima iz prodaje i investicijama, a ukupno promatrani pokazuju ukupnu učinkovitost poslovanja poduzeća. Mjere sposobnost poduzeća da ostvari određenu razinu dobiti u odnosu prema prihodima, imovini ili kapitalu, odnosno efikasnost korištenja resursa društva i povrat uloženog kapitala.

Bruto profitna marža pokazuje uspješnost poduzeća, odnosno sposobnost menadžmenta da upravlja prodajnim cijenama, troškovima i obujmom poslovne aktivnosti. Ukoliko se dobiveni postotak povećao u odnosu na prethodno promatrano razdoblje došlo je do povećanja rentabilnosti.

Tablica 13:

Godina	Bruto marža profita
2009.	0,0180233995
2010.	0,1409510093
2011.	0,0062555928
2012.	0,007704486
2013.	0,1061531735
2014.	0,284105474
2015.	0,1644345897

Neto marža profita je pokazatelj kojim se mjeri rentabilnost prometa, a dobiva se stavljanjem u odnos zbroja neto dobiti i kamata i prihoda od prodaje.

Tablica 14:

Godina	Neto marža profita
2009.	0,011901559
2010.	0,110123999
2011.	-0,000251756
2012.	0,005054265
2013.	0,088169318
2014.	0,227597292
2015.	0,1360031408

Rentabilnost imovine je pokazatelj kojim se mjeri profitabilnost stavljanjem u odnos ukupne dobiti, prije kamata i poreza, s ukupnom imovinom. Veći pokazatelj potvrđuje i veću profitabilnost.

Tablica 15:

Godina	Rentabilnost imovine
2009.	0,006942882
2010.	0,054643504
2011.	0,002434247
2012.	0,0031101
2013.	0,044052598
2014.	0,085828909
2015.	0,0626966004

Rentabilnost vlastitog kapitala dobiva se stavljanjem u odnos neto dobiti i vlastitog kapitala. Ostvarena veća neto dobit ima za rezultat i povećanje rentabilnosti vlastitog kapitala.

Tablica 16:

Godina	Rentabilnost vlastitog kapitala
2009.	0,008259704
2010.	0,073222278
2011.	-0,00017203
2012.	0,003662361
2013.	0,061345579
2014.	0,111818873
2015.	0,0824755986

U posljednjih sedam godina broj zaposlenih smanjen je za 16%, a posebno radikalan rez dogodio se 2013. kada je broj radnika smanjen za čak 20 posto i to prvenstveno tehničko-terenskog osoblja za razliku od velike administracije, međutim posljednje dvije godine zapošljavanje ima tendenciju rasta.

Tablica 17:

Godina	Broj zaposlenih
2009.	14222
2010.	14016
2011.	13784
2012.	13585
2013.	10877
2014.	11006
2015.	11935

Zaključak

Sumirajući podatke svih pokazatelja jasno se vidi loše vođenje od strane uprave HEP grupe, odnosno neiskorištavanje povlaštenog položaja na tržištu energetike i ostvarivanje jedva prolaznih rezultata usprkos visokim cijenama usluga koje su regulirane od strane HERA-e (Hrvatska energetska regulatorna agencija). Financijski rezultati u velikom broju segmenata jasno pokazuju problematiku kojom bi se HEP grupa trebala pozabaviti i odrediti što i kako dalje.

Prvo pitanje odnosi se na kompetentnost uprave, odnosno ukazuje na to da političko kadroviranje ima prednost ispred stručnosti. Evidentno je da su rezultati s obzirom na dominantnu tržišnu poziciju morali biti bolji i kvalitetniji, odnosno da pokrivanje poslovnih godina ne bi smjelo ovisiti također i o HERA-i, tj. njenoj ulozi u ostvarivanju poslovnih prihoda HEP-a nauštrb građana koji plaćaju povišene cijene usluga.

Drugo pitanje se odnosi na upitnu nužnost ulaska privatnog kapitala.. S obzirom na veličinu, utjecaj i povlaštenu poziciju u energetskom sektoru HEP je mogao razboritim, stručnim i kontroliranim procesom donošenja poslovnih odluka ostvariti kvalitetniji financijski rezultat koji bi raspravu o nužnosti privatnog investitora učinio izlišnom.

Treće pitanje odnosi se na broj zaposlenih, odnosno visok postotak otkaza posljednjih sedam godina koji koincidira s nizom loših poslovnih odluka, odnosno lošom politikom vođenja HEP grupe. Treba li ceh lošeg vođenja i dalje prebacivati na leđa zaposlenika HEP-a dok odgovornost i kontrola poslovanja menadžmenta ostaje i dalje na istoj razini, tj. menadžmenta koji kontinuiranim političkim kadroviranjem i sukladno promjenama u političkoj sferi nastavlja gomilati probleme bez pokušaja ozbiljnijih promjena koje bi HEP grupu dovele na razinu u kojoj bi korist imali svi dionici koji su vezani za poslovanje HEP grupe, a posebno zaposlenici i krajnji korisnici usluga – konkretno svi mi. Kvalitetnije upravljanje i snažnija kontrola bi maknuli sa stola temu dokapitalizacije, odnosno potrebu za privatnim kapitalom čiji bi ulazak trajno osakatio procese odlučivanja i vođenja HEP grupe kao strateške firme koja bi u budućnosti mogla i trebala imati korist za društvo u cjelini.

Izvori: