U vrijeme kada je Hrvatska suočena s porastom psiholoških teškoća u općoj populaciji, mentalno zdravlje zaposlenih postaje neizostavna tema, i javnozdravstvena i radno - pravna. Gotovo svaki četvrti radnik u Europskoj uniji tijekom posljednjih godinu dana doživio je stres, tjeskobu ili depresiju povezanu s radnim uvjetima, a ni Hrvatska tu nije iznimka.
U Hrvatskoj se sve češće govori o mentalnom zdravlju zaposlenih, no stvarni pomaci na terenu još su nedovoljni da bi zaustavili porast stresa, izgaranja i dugotrajnog bolovanja zbog psihičkih teškoća.
Brojke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) govore same za sebe: u 2023. zabilježeno je 32.510 hospitalizacija zbog mentalnih poremećaja, a 65 posto hospitaliziranih bili su ljudi u dobi od 20 do 59 godina, odnosno radno aktivna populacija. Mentalni poremećaji sudjeluju s udjelom od 5,2 posto u ukupnom broju svih hospitalizacija u zemlji, ali zbog svoje težine i trajanja liječenja predstavljaju vodeću skupinu prema ukupno korištenim bolničkim danima, čak 933.022 dana, odnosno 16,3 posto svih dana liječenja.
Prosječno trajanje hospitalizacije iznosilo je 28,7 dana. Najčešći uzroci hospitalizacije u toj skupini su mentalni poremećaji uzrokovani alkoholom (18,6 %), shizofrenija (13,8 %), depresivni poremećaji (10,5 %), reakcije na teški stres i PTSP (6 %), kao i neuropsihijatrijski poremećaji povezani s drugim bolestima.
Muškarci su češće hospitalizirani zbog alkoholizma i shizofrenije, dok su žene dominantno liječenje tražile zbog depresije i shizofrenije. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) iz prosinca 2024., stres na radnom mjestu jedan je od glavnih uzroka narušenog mentalnog zdravlja, a odgovornost za njegovo prepoznavanje i prevenciju uvelike leži na poslodavcima.
Iako je zaštita mentalnog zdravlja radnika sadržana u Zakonu o zaštiti na radu, praksa pokazuje da su preventivne mjere često neujednačene, a edukacije nedostatne ili izostaju.
Zakonska obveza ili tek preporuka?
Brošura HZZO-a "Stres i mentalno zdravlje na radnom mjestu" iz prosinca 2024. naglašava da poslodavci imaju zakonsku obvezu procijeniti psihosocijalne rizike i na temelju toga osigurati zaštitne mjere, od prilagodbe radnog vremena do osiguravanja podrške zaposlenicima. Ipak, mnoge tvrtke te mjere još uvijek doživljavaju kao preporuku, a ne kao pravnu obvezu. Istovremeno, sve više tvrtki osvještava važnost radnog okruženja koje ne iscrpljuje već osnažuje zaposlenike.
Inicijative u okviru programa "Živjeti zdravo", koje provodi Hrvatski zavod za javno zdravstvo, potiču radne kolektive na uvođenje zdravijih navika - od aktivnih pauza i zdravih obroka do edukacija i radionica podrške mentalnom zdravlju. Tijekom Tjedna zdravlja na radnom mjestu u veljači 2024., deseci poslodavaca uključili su se u edukacije i radionice namijenjene zaposlenima, ali i menadžerima, koji često ne prepoznaju znakove sagorijevanja u timu.
Burnout - sve češći i sve manje prepoznat
Prema edukativnim materijalima Zavoda za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" iz 2024., sve češće se ukazuje na simptome izgaranja (burnout) kao važan javnozdravstveni izazov. Simptomi uključuju kronični umor, emocionalnu iscrpljenost i smanjenu učinkovitost, odnosno stanje koje sve češće završava bolovanjima, smanjenom produktivnošću i u konačnici, moguće i otkazom.
Upravo iskustva zaposlenih pokazuju koliko je štetno dugotrajno izlaganje psihosocijalnim pritiscima: "Godinama radim u istoj tvrtki. Šefovi su se mijenjali svako par godina i sve je uvijek bilo ok. Počela sam raditi još kao studentica, preko student servisa kao asistent za neke dnevne poslove, kasnije su me zaposlili i polako sam napredovala u poslu. Tijekom nekoliko godina promijenilo se nekoliko šefova, cijenili su moj rad, to što govorim nekoliko jezika i što se odlično snalazim u različitim poslovima.
Sve do jednog dana. Dobili smo još jednog novog šefa. Od prvog dana je komunikacija bila čudna - obraćao mi se s podsmijehom, prigovarao na sve što napravim, moje poslove sveo na kuhanje kave i usluživanje. Ismijavao me pred kolegama. Tražio je da zakazujem sastanke na koje su bili pozvani svi osim mene. Malo po malo, i kolege su mi prestale odgovarati na mailove. Ni na jedan domjenak nisam pozvana, jedina u firmi. Polako, ali sigurno, gubiš osjećaj da pripadaš. Osjećaš se kao uljez na vlastitom radnom mjestu", kaže Andreja T. (45).