U vrijeme kada je Hrvatska suočena s porastom psiholoških teškoća u općoj populaciji, mentalno zdravlje zaposlenih postaje neizostavna tema, i javnozdravstvena i radno - pravna. Gotovo svaki četvrti radnik u Europskoj uniji tijekom posljednjih godinu dana doživio je stres, tjeskobu ili depresiju povezanu s radnim uvjetima, a ni Hrvatska tu nije iznimka.
U Hrvatskoj se sve češće govori o mentalnom zdravlju zaposlenih, no stvarni pomaci na terenu još su nedovoljni da bi zaustavili porast stresa, izgaranja i dugotrajnog bolovanja zbog psihičkih teškoća.
Brojke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) govore same za sebe: u 2023. zabilježeno je 32.510 hospitalizacija zbog mentalnih poremećaja, a 65 posto hospitaliziranih bili su ljudi u dobi od 20 do 59 godina, odnosno radno aktivna populacija. Mentalni poremećaji sudjeluju s udjelom od 5,2 posto u ukupnom broju svih hospitalizacija u zemlji, ali zbog svoje težine i trajanja liječenja predstavljaju vodeću skupinu prema ukupno korištenim bolničkim danima, čak 933.022 dana, odnosno 16,3 posto svih dana liječenja.
Prosječno trajanje hospitalizacije iznosilo je 28,7 dana. Najčešći uzroci hospitalizacije u toj skupini su mentalni poremećaji uzrokovani alkoholom (18,6 %), shizofrenija (13,8 %), depresivni poremećaji (10,5 %), reakcije na teški stres i PTSP (6 %), kao i neuropsihijatrijski poremećaji povezani s drugim bolestima.
Muškarci su češće hospitalizirani zbog alkoholizma i shizofrenije, dok su žene dominantno liječenje tražile zbog depresije i shizofrenije. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) iz prosinca 2024., stres na radnom mjestu jedan je od glavnih uzroka narušenog mentalnog zdravlja, a odgovornost za njegovo prepoznavanje i prevenciju uvelike leži na poslodavcima.
Iako je zaštita mentalnog zdravlja radnika sadržana u Zakonu o zaštiti na radu, praksa pokazuje da su preventivne mjere često neujednačene, a edukacije nedostatne ili izostaju.
Zakonska obveza ili tek preporuka?
Brošura HZZO-a "Stres i mentalno zdravlje na radnom mjestu" iz prosinca 2024. naglašava da poslodavci imaju zakonsku obvezu procijeniti psihosocijalne rizike i na temelju toga osigurati zaštitne mjere, od prilagodbe radnog vremena do osiguravanja podrške zaposlenicima. Ipak, mnoge tvrtke te mjere još uvijek doživljavaju kao preporuku, a ne kao pravnu obvezu. Istovremeno, sve više tvrtki osvještava važnost radnog okruženja koje ne iscrpljuje već osnažuje zaposlenike.
Inicijative u okviru programa "Živjeti zdravo", koje provodi Hrvatski zavod za javno zdravstvo, potiču radne kolektive na uvođenje zdravijih navika - od aktivnih pauza i zdravih obroka do edukacija i radionica podrške mentalnom zdravlju. Tijekom Tjedna zdravlja na radnom mjestu u veljači 2024., deseci poslodavaca uključili su se u edukacije i radionice namijenjene zaposlenima, ali i menadžerima, koji često ne prepoznaju znakove sagorijevanja u timu.
Burnout - sve češći i sve manje prepoznat
Prema edukativnim materijalima Zavoda za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar" iz 2024., sve češće se ukazuje na simptome izgaranja (burnout) kao važan javnozdravstveni izazov. Simptomi uključuju kronični umor, emocionalnu iscrpljenost i smanjenu učinkovitost, odnosno stanje koje sve češće završava bolovanjima, smanjenom produktivnošću i u konačnici, moguće i otkazom.
Upravo iskustva zaposlenih pokazuju koliko je štetno dugotrajno izlaganje psihosocijalnim pritiscima: "Godinama radim u istoj tvrtki. Šefovi su se mijenjali svako par godina i sve je uvijek bilo ok. Počela sam raditi još kao studentica, preko student servisa kao asistent za neke dnevne poslove, kasnije su me zaposlili i polako sam napredovala u poslu. Tijekom nekoliko godina promijenilo se nekoliko šefova, cijenili su moj rad, to što govorim nekoliko jezika i što se odlično snalazim u različitim poslovima.
Sve do jednog dana. Dobili smo još jednog novog šefa. Od prvog dana je komunikacija bila čudna - obraćao mi se s podsmijehom, prigovarao na sve što napravim, moje poslove sveo na kuhanje kave i usluživanje. Ismijavao me pred kolegama. Tražio je da zakazujem sastanke na koje su bili pozvani svi osim mene. Malo po malo, i kolege su mi prestale odgovarati na mailove. Ni na jedan domjenak nisam pozvana, jedina u firmi. Polako, ali sigurno, gubiš osjećaj da pripadaš. Osjećaš se kao uljez na vlastitom radnom mjestu", kaže Andreja T. (45).
Na pitanje što joj je najviše smetalo na radnom mjestu kaže: "Nekad su to riječi, sitne, otrovne opaske pred drugima. Ili stalna kritika, i kad napraviš nešto dobro. Pa preuzimaš tuđe zadatke, jer ti ne smiješ reći 'ne', a ni pogriješiti". S vremenom se problemi gomilaju. "Počela sam sumnjati u sebe, bojati se odlaska na posao. Više nisam mogla zaspati bez tableta za spavanje. Bojala sam se povjeriti prijateljima i obitelji jer sam mislila da preuveličavam. Dobila sam bolest štitnjače, bila sam stalno iscrpljena,a najviše od svega sam se bojala otići na bolovanje, jer su prijetnje otkazom bile prečeste.", kaže.
Prema podacima Ministarstva zdravstva, do listopada 2024. u sklopu nacionalnog Programa osnaživanja mentalnog zdravlja pruženo je više od 15.000 usluga psiholoških timova u domovima zdravlja. Dio tih intervencija bio je usmjeren na radno aktivnu populaciju. Ovaj program pokazuje da postoji politička volja da se mentalno zdravlje integrira u primarnu zdravstvenu zaštitu, ali i da potražnja za takvom podrškom daleko nadmašuje dostupne kapacitete.
Željko Z. (53) je nakon zlostavljanja na poslu dao otkaz i potražio pomoć psihoterapeuta. "Rad u firmi nam je, shvatio sam to tek kasnije, bio organiziran kao u koncentracijskom logoru, ili zatvoru. Direktor je poticao kolege na međusobno prijavljivanje, zabranjivao nam zajedničke odlaske na gablec, kažnjavao bliskost među kolegama. Kritike su bile stalne, a pozivi s posla van radnog vremena, u bilo koje vrijeme i bilo koji dan, konstantni. O zahtjevu da odgovaramo na sve mailove i za vrijeme godišnjeg odmora neću ni govoriti.
Počeo sam piti poslije posla, da se opustim. Pa prije posla da mi bude lakše početi raditi. Pa za vrijeme radnog vremena, kriomice, da izdržim radni dan. Supruga je, nakon što sam jako dugo bio na bolovanju, uočila problem i nagovorila me da dam otkaz i potražim pomoć. Psihoterapija pomaže. Danas sam dobro, radim, napredovao sam u novoj firmi. Da se mogu vratiti u to vrijeme, prijavio bih sve nadležnim institucijama. Ne bih dopustio sam sebi da se uvjerim da je problem u meni, razgovarao bih i s kolegama otvoreno o stanju u firmi i tome kako se oni osjećaju", prepričava Željko svoje osobno iskustvo.
Uloga menadžmenta
Poslovna zajednica počinje prepoznavati problem. Hrvatska gospodarska komora (HGK) u svibnju 2024. organizirala je konferenciju o mentalnom zdravlju i dobrobiti zaposlenika, tijekom koje je istaknuta važnost edukacije voditelja i stvaranja radnog okruženja u kojem se zaposlenici osjećaju sigurno i podržano. HGK je također partner na europskom projektu BURNOUT PREVENT, koji uključuje razvoj alata za samoprocjenu izgaranja i digitalnu detoksikaciju u malim i srednjim poduzećima. Unatoč pozitivnim primjerima, sustavni nadzor još izostaje.
U većini slučajeva, mentalno zdravlje nije sastavni dio kolektivnih ugovora, a radnici rijetko koriste zakonsko pravo na zaštitu od psihosocijalnih rizika, jer ne znaju kome se obratiti, ili se boje posljedica.
I ured pučke pravobraniteljice u svojim izvješćima kontinuirano upozorava da je nužno uvesti sustavno praćenje mentalnog zdravlja na radnome mjestu te osigurati redovitu edukaciju menadžmenta o psihosocijalnim rizicima. Također, ističe i potrebu za dostupnom podrškom i u manjim radnim sredinama, uključujući mikro i mala poduzeća, gdje su resursi često ograničeni.
Odgovornost svih dionika
Konačno, preporučuje da se pitanja mentalnog zdravlja postanu sastavni dio kolektivnog pregovaranja, čime bi se omogućila veća zaštita i institucionalna podrška svim zaposlenima.
Psihosocijalna sigurnost na radnome mjestu postaje nova dimenzija radničkih prava, a ne samo tema osobne otpornosti. Organizacije koje ne ulažu u mentalno zdravlje svojih zaposlenih dugoročno trpe veću fluktuaciju kadra, nižu produktivnost i narušenu reputaciju.
Mentalno zdravlje na radnom mjestu nije luksuz, već osnovni preduvjet kvalitetnog i održivog rada, a u Hrvatskoj i dalje je u zoni između deklaracije i stvarnosti.
Da bi se situacija promijenila, potrebna je zajednička odgovornost svih aktera: poslodavci trebaju prepoznati svoju zakonsku i etičku obvezu, institucije moraju osigurati dostupnost i kontinuitet podrške, a sindikati uključiti mentalno zdravlje u borbu za radna prava. Jer dokle god radnik sam nosi teret izgaranja, a sustav šuti, trošak će rasti, a kvaliteta života i rada padati.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Foto: Pexels
Preporučite članak: