Dana 25. travnja 2024. Ukrajinska sigurnosna služba u gradu Pervomajsku u južnoj Ukrajini uhitila je ukrajinskog socijalista Bogdana Syrotiuka pod optužbom za veleizdaju, odnosno potkopavanje „teritorijalnog integriteta Ukrajine te služenje interesima Rusije“. Do danas njegova sudbina ostaje nepoznata.
Nakon što je World Socialist Web Site (WSWS), online publikacija s kojom je Syrotiuk povezan, pokrenuo kampanju za njegovo oslobađanje tvrdeći da je riječ o čudovišnoj državnoj namještaljki s ciljem gušenja rastuće opozicije nepopularnom ratu, 3. je lipnja ukrajinska vlada zabranila WSWS, naredivši svim davateljima internetskih usluga da blokiraju pristup stranici.
World Socialist Web Site naziva pritvaranje 25-godišnjeg Syrotiuka lošeg zdravlja u zatvoru u Nikolajevu „posljednjim primjerom brutalne represije lijevih pokreta od strane Zelenskijeva režima“. Navodni povod hapšenja – pronalazak ruskog vojnog kaputa, ruksaka sa slovom Z (ruskim nacionalističkim simbolom) i gas-maske u njegovom uredu – smatraju „političkom besmislicom“, tvrdeći da je navedene predmete ondje podmetnula sama Ukrajinska sigurnosna služba, pored Syrotiukove marksističke literature i fotografije Lava Trockog, rusko-ukrajinskog revolucionara i vođe antistaljinističke opozicije unutar Boljševičke partije od 1923. godine, koji je 1928. prognan u Kazahstan, 1929. izvan SSSR-a u Tursku, Francusku, Norvešlu te naposljetku u Meksiko, gdje ga je 1940. ubio staljinistički agent Ramon Mercader.
Syrotiuk – optužen da mu je WSWS dodijelio „zadatak pripreme, pisanja, uređivanja i objavljivanja... kako na web stranici WSWS tako i u drugim komunistički orijentiranim medijima, članke, publikacije, komentare itd. s ciljem širenja proruskih narativa vezanih uz oružanu agresiju Ruske Federacije na Ukrajinu“ - je osnivač i vođa ukrajinskog ogranka Mlade garde boljševika-lenjinista, trockističke omladinske organizacije osnovane u veljači 2018. godine, koja djeluje na prostoru bivšeg Sovjetskog Saveza, a koja je u siječnju 2022. uspostavila kontakt s WSWS-om, solidarizirajući se s Međunarodnim komitetom Četvrte Internacionale na temelju zajedničkog protivljenja „oligarhijskim kapitalističkim vladama i u Ukrajini i u Rusiji“, osude rata te poziva na jedinstvo ukrajinske i ruske radničke klase protiv oba „reakcionarna nacional-šovinistička režima“.
Međunarodni komitet Četvrte Internacionale, treba spomenuti, međunarodna je trockistička organizacija koju su 1953. godine osnovali pristaše Četvrte Internacionale – predvođeni vođom tadašnje američke Socijalističke radničke stranke Jamesa P. Cannona – nezadovoljni poslijeratnom, „pablovskom“ (prema vođi Michelu Pablu) linijom Četvrte Internacionale za koju su smatrali da predstavlja rastuću akomodaciju staljinizmu, socijaldemokratskom reformizmu i buržoaskom nacionalizmu te stoga izdaju trockističkog programa iz 1938., prema kojem revolucionarno svrgavanje kapitalizma, čija smrtna agonija prijeti uništenjem civilizacije, može biti izvršeno samo pod vodstvom radničke klase kojoj je i samoj potrebno adekvatno vodstvo, čemu glavnu prepreku predstavlja upravo staljinizam koji „privlači radnike iskorištavajući prestiž ruske Oktobarske revolucije iz 1917., da bi ih kasnije, iznevjerivši njihovo povjerenje, bacio u naručje socijaldemokracije, apatiju ili natrag u iluzije u kapitalizam“.
U svome Otvorenome pismu trockistima diljem svijeta, kojim započinje povijest Međunarodnog komiteta, Cannon je stoga kao zadatak istaknuo „znati kako se boriti protiv imperijalizma i njegovih sitnoburžoaskih agencija (kao što su nacionalističke formacije ili sindikalne birokracije) bez kapitulacije pred staljinizmom; i obrnuto, znati kako se boriti protiv staljinizma (koji je u krajnjoj liniji sitnoburžoaska agencija imperijalizma) bez kapitulacije pred imperijalizmom“.
David North, predsjednik uredništva WSWS-a, kao i predsjednik američke Stranke socijalističke jednakosti, u članku od 17. travnja 2024., tvrdi da dokumenti, koji čine „temelj pritvaranja“ Syrotiuka, pokazuju da su optužbe dignute protiv njega „gruba kombinacija laži, očitih izmišljotina i političkih apsurda“, a naglašava da je – s obzirom na opis WSWS-a kao oruđa „aktivnog informacijskog rata protiv Ukrajine“ u tim dokumentima – riječ ne samo o optužbama protiv Syroituka, već i o „objavi rata protiv svake lijeve i socijalističke opozicije Zelenskijevom režim te specifično Međunarodnog komitetu Četvrte Internacionale i njegovom javnom organu WSWS-u“.
Pritom ukazuje na izjavu Međunarodnog komiteta od 24. veljače 2022. godine – dana početka ruske invazije na Ukrajinu – objavljenu na WSWS-u pod naslovom „Suprotstavite se invaziji Putinove vlade na Ukrajinu i ratnom huškanju SAD-a i NATO-a! Za jedinstvo ruskih i ukrajinskih radnika!“, u kojem je naznačeno da se „unatoč provokacijama i prijetnjama SAD-a i NATO-ovih sila“, koje je WSWS pratio kroz godine, „socijalisti i klasno-svjesni radnici moraju suprotstaviti invaziji“, kao i da će invazija, „kakva god opravdanja dao Putinov režim, samo poslužiti podjeli ruske i ukrajinske radničke klase te, štoviše, interesima američkog i europskog imperijalizma“.
Nadalje, navodi zaključak Međunarodnog komiteta izražen u izjavi da su „poraz i svrgavanje imperijalizma mogući samo putem revolucionarne borbe međunarodne radničke klase“, da je potreban „ne povratak vanjskoj politici carizma iz razdoblja prije 1917. godine, već obnova socijalističkog internacionalizma kakav je nadahnuo Oktobarsku revoluciju u Rusiji i diljem svijeta“, kao i zahtjev za „trenutnim prekidom rata“.
Nasuprot tome, North optužuje Ukrajinsku sigurnosnu službu za „selektivno citiranje“ iz dokumenata Mlade garde boljševika-lenjinista – poput izjave „Za organizaciju međunarodnog pokreta radnika i mladih protiv rata“ koja je 12. listopada 2022. bila objavljena i na WSWS-u – ukazujući da su dijelovi izjave koji se dotiču njihove analize porijekla rata u Ukrajini, tj. želji Sjedinjenih Američkih Država da podčini i podijeli Rusiju i Kinu s ciljem kontroliranja njihovih prirodnih, industrijsko-tehničkih i ljudskih resursa, prisutni u dokumentu, ali ne i dijelovi u kojima se nalazi jasna klasna osuda Putinovog režima, karakterizacija i osuda invazije kao avanturističke te upozoravanje na katastrofalne posljedice koje ovaj rat može imati – ne samo dugoročnost i mogućnost eskalacije sukoba u Treći svjetski rat, već i nuklearno uništenje.
Konačno, optužbe protiv WSWS-a North pripisuje „dugotrajnom utjecaju staljinističke bijesne mržnje prema trockizmu“ prisutnom u Zelenskijevom režimu – tvrdeći da je Ukrajinska sigurnosna služba nakon raspada SSSR-a očuvala iste metode političke policije, „fabrikaciju i klevetu“, kakve su bile korištene tijekom Moskovskih procesa i terora između 1936. i 1939. godine u Sovjetskom Savezu, kada je, prema ruskom povjesničaru Lijeve opozicije i sociologu Vadimu Rogovinu, Staljin orkestrirao „fizičko istrebljenje ne samo pristaša [Trockijeve] Lijeve opozicije, već i likvidaciju barem dvije generacije boljševika koje su pripremale i branile Oktobarsku revoluciju“ pod lažnim optužbama za kontrarevolucionarnu djelatnost, uključujući i suradnju s nacističkom Njemačkom.
Pritom je ukazao na izvještaj Ureda za demokraciju, ljudska prava i rad američkog Državnog odjela iz travnja, u kojem su opisani načini kršenja ljudskih prava naročito povezani s vojnim stanjem koje je u Ukrajini proglašeno nakon početka ruske invazije: „prisilni nestanak; mučenje i okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje; teški i po život opasni zatvorski uvjeti; proizvoljno uhićenje ili pritvaranje; ozbiljni problemi s neovisnošću pravosuđa; ograničavanja slobode izražavanja, uključujući za pripadnike medija, uključujući nasilje ili prijetnje nasiljem protiv novinara, neopravdana uhićenja ili kazneni progon novinara i cenzuru; ozbiljna ograničenja internetske slobode; bitno miješanje u slobodu mirnog okupljanja i udruživanja; ograničenja slobode kretanja; ozbiljna korupcija u vladi; rašireno rodno uvjetovano nasilje; sustavna ograničenja slobode udruživanja radnika; te postojanje najgorih oblika dječjeg rada.
Neka od tih pitanja ljudskih prava proizašla su iz izvanrednog stanja, koje je nastavilo ograničavati demokratske slobode, uključujući slobodu kretanja, slobodu tiska, slobodu mirnog okupljanja i pravnu zaštitu.“ Kao i naročito: „Bilo je izvješća da su službenici za provođenje zakona i vojni dužnosnici zlostavljali i povremeno mučili osobe u pritvoru s ciljem dobivanja od njih priznanja, obično povezanih s navodnom suradnjom s Rusijom“. Pored toga, valja naglasiti i da je u izvještaju Amnesty Internationala iz travnja 2024. godine, u kojem je mnogo prostora u odjeljku o Ukrajini posvećeno kršenju ljudskih prava na područjima koje je okupirala ruska vojska, istaknuto da je u kolovozu 2023. pokrenut kazneni postupak protiv Yurija Sheliazhenka, suosnivača i vođe Ukrajinskog pacifističkog pokreta te zagovornika priziva savjesti, pod optužbama za „opravdavanje ruske agresije“. Amnesty International ukazao je i na to da su prema istom članku (436-2), prema UN-ovom Uredu Visokog povjerenika za ljudska prava iz srpnja, pokrenuti kazneni postupci u više od 2000 slučajeva, što je između ožujka 2022. i studenog 2023. dovelo do 443 osude.
U vrijeme pisanja ovog teksta online peticiju za oslobađanje Bogdana Syrotiuka potpisalo je 4319 ljudi, velikim dijelom radnika, iz različitih krajeva svijeta. Kampanju je već prvih dana na Twitter/X podržao suosnivač rock grupe Pink Floyd i antiratni aktivist Roger Waters, a na društvenim su mrežama uskoro uslijedile i izjave podrške međunarodnog modela i glumice Andreje Pejić, kao i nezavisnih novinara poput Grayzoneova Aarona Matéa, političke komentatorice Katie Halper te predsjedničke kandidatkinje američke Zelene stranke Jill Stein.
Druge ljevičarske i socijalističke organizacije, poput Marksističke tendencije u Ukrajini, također su izrazile solidarnost sa Syrotiukom. Međunarodni komitet Četvrte Internacionale u lipnju je, zahtijevajući oslobađanje Syrotiuka, održao i međunarodno-koordinirane radničke pikete (prosvjedne akcije) ispred ukrajinskih veleposlanstava i ambasada – u Istanbulu, Parizu, Londonu, Berlinu, Washington D.C.-ju, Torontu, Canberri, Sydneyu i drugdje.
Matt Taibbi, američki novinar i politički komentator te bivši suradnik Rolling Stonea, na svojoj je stranici Racket News ukazao na šutnju zapadnih medija s obzirom na Syrotiukov slučaj, kao i na kontrast u publicitetu ovog slučaja i slučaja Borisa Kagarlickog uhićenog od strane Putinova režima u Rusiji prošle godine, a koji je privukao ne samo organizacije poput Amnesty Internationala, nego i BBC-ja. Kagarlicki je ruski lijevi politički aktivist, autor i dugogodišnji suradnik Moscow Timesa uhićen pod optužbama da je „inozemni agent“, zbog čega je osuđen na petogodišnju zatvorsku kaznu. WSWS je, treba nadodati, osudio Kagarlickijevo hapšenje u članku „Protiv hapšenja Borisa Kagarlickog!“ iz 1. kolovoza 2023. godine.
Kontaktirali smo ukrajinsko ministarstvo vanjskih poslova u dva navrata, no nismo dobili odgovor. U razgovorima s kolegicama i kolegama u Ukrajini dobili smo dojam kako ga smatraju rusistom za čiju sudbinu nema medijskog interesa.
Otvoreno pismo Socijalističke stranke jednakosti i Međunarodnog uredničkog odbora WSWS-a ukrajinskoj vladi (objavljeno i na WSWS-u), poslano ukrajinskoj ambasadorici u Washington D.C.-ju Oksani Markarovoj 13. lipnja 2024., a u kojem je zatraženo oslobađanje Syrotiuka, također je, prema trenutnim navodima WSWS-a, ostalo neodgovoreno.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Foto: WSWS
Preporučite članak: