Dvije skupine ljudi - obje tvrdoglave, misle da su baš oni u pravu. Što bi oni mogli naučiti jedni od drugih ako se uzme u obzir da je prosjek godina prve skupine 80, a druge 18?
Ovi stariji već su odavno u zasluženoj mirovini, a kod mlađih pak ima dosta pripadnika NEET mladeži - mladi koji su izvan obrazovanja, izvan zaposlenja i izvan osposobljavanja.
Na ideju da spoji ove dvije skupine došla je autorica projekata Neetika i Starost bez cenzure Danijela Stanojević.
"Moj umjetnički rad posvećen je zajednici i radom u njoj. Htjela sam više zajedništva u zajednici, da smo jednaki i dijelimo sve pa mi je bilo logično spojiti mlade sa starijima kako bi jedni od drugih učili. Sa svojih 47 godina mogu biti spona između njih“, kaže Danijela Stanojević u razgovoru za Radnička prava.
S obzirom na sve starije stanovništvo Danijela je promišljala i o opstojnosti solidarnog sustava mirovina. Radeći s klincima primijetila je dosta apatije i nezainteresiranosti, kako za obrazovanje, tako i za potencijalne poslove kojima bi se htjeli baviti u budućnosti.
Posebno su joj iz razgovora s njima ostale njihova uvjerenja da nemaju slobodu – od odabira odjeće pa sve do karijere.
"Ovi klinci baš ne znaju apstraktno razmišljati. Jedna djevojka je rekla da želi novce pa sam je pitala kako će doći do tih novaca, oni ne znaju kako početi zarađivati. Zato sam ih odlučila spojiti s generacijama koje je rad i odnos prema radu snažnije definirao“, ističe Danijela.
Prvi susret s umirovljenicima bio je kroz dramsku radionicu. Već nakon prve radionice promijenila se percepcija mladih. „Rekli su da nisu kauč starci. U tom trenutku se dogodila situacija u kojoj su mlade djevojke ohrabrivale umirovljenike na probi“, opisuje Danijela.
Kada su se malo bolje upoznali, umirovljenici su rado davali savjete - isticali su s ponosom svoje profesije i poslove u kojima su dočekali mirovinu.
Film, plakati, radionice, tribine… samo su neke od aktivnosti ova dva projekta. Veljača je posebno uzbudljiva po pitanju aktivnosti. Tako na Valentinovo, 14.2.2026. u 10.30 na rasporedu je čitanje erotske poezije na autobusnoj stanici kod Muzeja suvremene umjetnosti, jer malo provokacije uvijek dobro dođe.
Koncept projekta je da se kroz zabavu i neposredan razgovor potakne mlade da počnu promišljati o vlastitom mjestu u svijetu, a tko im može biti bolji mentor nego oni koji imaju nepresušno životno i radno iskustvo.
"Mladima je taj svijet nešto apstraktno, oni nemaju isti odnos prema radu koji imaju starije generacije. Rad kao takav kod mladih ne stvara identitet, dok kod starijih je itekako gradio veliki dio njihovih identiteta. Koncept „isti posao do mirovine“ kod njih nije prisutan, ali nije prisutna ni jasna ideja što bi htjeli raditi u budućnosti. Zato sam ih spojila s umirovljenicima kako bi počeli promišljati o svom životu zrelo i odgovorno", kaže voditeljica projekta Danijela Stanojević.
Da su na dobrom putu možda najbolje opisuje citat iz recenzije jednog od mladih na film Balkanski špijun koji je također snimljen i produciran u sklopu ovog projekta:
"Iako film traje samo 8 minuta, u tih 8 minuta uspije prikazati razinu karatkera, čari i najbitnije ljudskosti koju nemaju dosta današnjih Hollywood blockbustera. Kako vrijeme prolazi sve više se naš rastući svjetski kapitalistički mentalitet presađuje u umjetnost.
Velike elite svijeta sve više i više povećavaju konkurenciju za poslovima te se od nas počinje očekivati da radimo kao roboti. Bez grešaka. Bez improvizacije. Bez ljudskosti. Za sve treba postojati formula kako da sljedeći put opet bude profitabilno.“, opisao je mladić Vid. I nije pogriješio.
Foto: Danijela Stanojević
Preporučite članak: