U strahu od toga da se cjelokupni rad organizacije ne bi diskreditirao, radnici u civilnom sektoru rijetko progovaraju o svojim problemima na radnom mjestu, posebno kad je u pitanju mobbing. Stoga je vrlo važno što su tu lošu praksu radnici Fonda za humanitarno pravo odlučili prekinuti i osnovati Sindikat radnika i radnica zadužbina, fondacija i udruženja građana. Piše Anka Šantić.
25. svibnja, radnice i radnici beogradskog Fonda za humanitarno pravo objavili su priopćenje o osnutku Sindikata radnika i radnica zadužbina, fondacija i udruženja građana (Sindikat ZFUD) i u kojem su skrenuli pažnju javnosti na nezakonite postupke i zlostavljanja na radu osnivačice Fonda Nataše Kandić.
Kako ističu u priopćenju „26. februar 2023. godine Upravni odbor Fondacije Fond za humanitarno pravo (UO FHP) jednoglasno je usvojio Izveštaj koji se isključivo tiče postupaka i utjecaja osnivačice FHP-a Nataše Kandić na rad zaposlenih te opstruisanja projekta REKOM, čija koordinatorka je bila upravo Nataša Kandić.” Naime, u siječnju 2023. godine predsjednik UO FHP-a Iavor Rangelov je, „uznemiren izveštajima o sve lošijem radnom ambijentu“, inicirao konzultacije s radnicima, pozivajući zaposlene u FHP-u da dostave „poverljive“ dopise UO-u o svim pitanjima od interesa za organizaciju. U veljači 2023. godine 14 zaposlenih (63,6 posto) i jedna bivša zaposlena, koja je bila u radnom odnosu do siječnja 2023, pismeno se izjasnilo u vezi sa zlostavljanjem/mobbingom od strane Nataše Kandić.
Nakon završenih konzultacija, predsjednik UO-a imenovao je Posebnu komisiju UO-a kojoj je zadatak bio provjeriti i ispitati navode o mobbingu i zlostavljanju od strane Nataše Kandić te dati preporuke za daljnje postupanje. Nakon opsežne analize, utvrdili su, između ostalog, maltretiranje i uporabu uvredljivog jezika. Zbog svega navedenog, UO FHP-a savjetovao je izvršnoj direktorici FHP-a Ivani Žanić da Nataši Kandić ne produlji ugovor koordinatorice projekta REKOM, koji je isticao s krajem veljače 2023.
Nadalje, u priopćenju, organizirani radnici i radnice navode kako je izvršna direktorica postupila u skladu s preporukama, te je Nataši Kandić ponudila ugovor koji isključuje upravljačke funkcije i onemogućava ponavljanje djela u vezi s mobbingom zaposlenih, no ujedno joj omogućava da ostane u FHP-u i na REKOM projektu, a što je Kandić odbila. U mjesecima nakon toga, radnice i radnici ističu kako je Nataša Kandić na različite načine, osobno, ali i putem osoba koje su je u tome podržavale, nastojala da ugrozi rad FHP-a i UO-a, sve s ciljem da povrati kontrolu nad organizacijom.
U sklopu toga, došlo je i do nezakonitog imenovanja novog UO-a od strane Nataše Kandić, koja je pritom imenovala sebe predsjednicom tog tijela, a zatim i novog izvršnog direktora. Potom se sredinom svibnja i fizički vratila u prostorije FHP, potpuno zanemarujući prijave koje su radnici i radnice podnijeli protiv nje, a što je rezultiralo u izazivanju novog stresa kod većeg dijela zaposlenih. Kao reakciju na Kandićin povratak u ured, a zbog osjećaja anksioznosti izazvane njenim povratkom i nemogućnosti da normalno rade, neki radnici i radnice otvorili su bolovanje. Od tada do danas ukupno osam zaposlenih podnijelo je zahtjeve za zaštitu od zlostavljanja na radu. No, prema recentnim navodima sindikata, nelegalno postavljena uprava FHP-a uzurpira i odugovlači interni proces zaštite od zlostavljanja na radu koji bi po zakonu morao biti hitan, a sve kako bi radnicima otežali dobitak zaštite i potencijalno onemogućili podnošenje tužbe protiv poslodavca.
Kako ističu u priopćenju, „važno je napomenuti da sistematsko zlostavljanje na radu zaposlenih u FHP od strane Nataše Kandić traje godinama i ogleda se u ponižavanju, vređanju, omalovažavanju rada i profesionalnog integriteta zaposlenih, izrabljivanju, proizvoljnom smanjivanju zarada, pokušajima mešanja u privatni život, itd. Ovaj problem se godinama zataškava i relativizuje činjenicom da su radnici u drugim sektorima u Srbiji izloženi gorem vidu ponižavanja. Zlostavljanje zaposlenih u FHP je primer sistematskog kršenja prava u okviru organizacije koja se bavi upravo zaštitom ljudskih prava. Ignorisanje ovog problema sugeriše da radna prava ne zaslužuju zaštitu poput drugih ljudskih prava.“
Nakon svega navedenog, Agencija za privredne registre Republike Srbije 18. svibnja 2023. odbila je registracijsku prijavu UO-a imenovanog od strane Nataše Kandić i odluku o izboru direktora jer su grubo prekršene odredbe Statuta FHP-a kao i druge zakonske odredbe. Kao reakciju na sve navedene događaje 15. svibnja 2023. devetoro zaposlenih u FHP-u odlučilo se sindikalno organizirati i time osnovati prvi srbijanski sindikat za radnice i radnike u civilnom sektoru, a dva dana nakon toga su i službeno predali zahtjev za registraciju sindikata.
Priopćenjem su radnice i radnici FHP-a prvenstveno htjeli skrenuti pažnju javnosti na nezakonite postupke osnivačice organizacije te podsjetiti javnost da je FHP izgrađen predanim radom stotina ljudi. Pozvali su sve zaposlene u organizacijama civilnog društva i zainteresiranu javnost da im se pridruže u borbi za stvaranje dostojanstvenih uvjeta rada u svim organizacijama, uključujući i one koje se bave zaštitom ljudskih prava.
Povodom tih događanja, razgovarali smo s dvije članice Sindikata ZFUD, Hanom Popović i Isidorom Stakić, o cijeloj situaciji, primarno s fokusom na prvo sindikalno organiziranje radnika i radnica u srbijanskom civilnom društvu.
Na pitanje što ih je potaknulo na osnivanje sindikata, istaknule su da im je u ovoj situaciji, ali i s pogledom na budućnost bilo važno udružiti se radi osjećaja zajedništva i solidarnosti koja se stvorila između radnika i radnica FHP-a. To zajedništvo tek od nedavno kreiraju. Razlog tome je, kako navode, toksična atmosfera u uredu zbog koje su izbjegavale razgovarati o svemu što se ondje događa. Upravo taj prostor koji su otvorili zajedničkim razgovorima ohrabrio ih je da se suprotstave i progovore o zlostavljanju kojem su izloženi. No, nije im poanta samo u suprotstavljanju nasilju kojem su izloženi, već im je cilj aktivno utjecati na poboljšanje svojih radnih uvjeta u FHP-u u kojem žele „ostati i opstati.“ Poanta je solidarnost, ističu. Upravo taj cilj stoji iza ideje da Sindikat ZFUD postane granski sindikat jer u sindikatu znaju kakva je situacija u drugim organizacijama civilnog društva te da se diljem sektora pojavljuju slični problemi. „Nema smisla da to bude samo naša stvar kada znamo da se tako nešto dešava svugdje i zbog toga želimo da se što više ljudi umreži.“
No, odluka o osnivanju sindikata, a pogotovo izlasku u javnost nije donesena olako. Naime, Popović i Stakić istaknule su prvotni strah osnivačica i osnivača sindikata od toga da se ovaj slučaj percipira kao žalopojka privilegiranih, s obzirom na generalno loše uvjete rada u Srbiji. Ali, na kraju je među njima prevagnula svijest o tome da oni, kao i svi drugi radnici, zaslužuju dostojanstvo i da svoj posao žele raditi u miru i bez konstantnog omalovažavanja, toksične atmosfere, diskriminacije, zahtijevanja prekovremenog rada itd., a sve to pod krinkom časne misije, vizije i vrijednosti udruge. Taj fenomen vidljiv je diljem civilnog sektora, a sindikatom žele utjecati na razbijanje tih mitova – da se loši radni uvjeti trebaju podnijeti pod krinkom društvenog rada za opće dobro.
Slične rasprave vodile su se i u hrvatskom civilnom društvu prilikom osnutka sindikata SKUPA. Stoga se da zaključiti kako općenito postoji strah o tome da će se društveni rad organizacija diskreditirati ako dođe do javne rasprave o radničkim problemima u organizacijama civilnog društva pa tako i u Hrvatskoj. Povrh toga, naše sugovornice su naglasile da nisu osnovale sindikat radi rješavanja samo konkretnih problema FHP-u, a koje rješavaju pravnim putem. Štoviše, problemi s kojima su suočene bili su tek povod za osnivanje sindikata za cijeli sektor jer je takvih primjera kršenja radničkih prava mnogo. Stoga smatraju da sindikati treba predstavljati protutežu odnosima moći unutar samih organizacija civilnog društva.
Reakcije javnosti o osnutku Sindikata ZFUD i priopćenju općenito, prvenstveno vidljive iz komentara na društvenim mrežama, bile su podijeljene. Uz izjave podrške i solidarnosti javnosti i kolega i kolegica iz sektora, bilo je i negativnih, primarno iz redova desnice koja je likovala zbog ionako već postojeće netrpeljivosti prema radu organizacija civilnog društva, a pogotovo prema Fondu za humanitarno pravo te liku i djelu Nataše Kandić. S nama su podijelile i strah koji su osjećale prilikom slanja priopćenja te su imale u vidu već spomenute reakcije javnosti, u kojoj organizacije civilnog društva jesu demonizirane. Istovremeno, navode da „sindikaliziranje unutar sektora ne umanjuje nimalo značaj, rezultate i produkt civilnog društva. Oni i dalje postoje i neophodni su za društvo u kojem se oni odvijaju, ali to ne umanjuje značaj radnih prava koji upravo proizvode te rezultate. NGO sektor mora da postoji, ali moraju se i poštivati prava i uvjeti rada, pogotovo nas koji se bavimo ljudskim pravima i koji ne možemo birati koja nam se prava sviđaju i koja ćemo poštivati, a koja ne.“
Uz to, postoje i glasovi unutar samog sektora koji zagovaraju rješavanje pitanje poboljšanja radnih uvjeta i plaća izvan fokusa javnosti kako se dijelu društva koji se ne slaže s djelovanjem civilnog društva ne bi dali dodatni argumenti za blaćenje i omalovažavanje djelovanja udruga. Članice sindikata su nam na to pitanje odrješito odgovorile kako „to ne može tako. Probali smo to godinama, pa to nije uspjelo, zbog čega su radnici koji nisu podnijeli ove loše uvjete rada naprosto otišli iz organizacija, što sigurno nije održivo. Zbog toga ne možemo više da te stvari pokušavamo rješavati među sobom, bez obzira na desnicu i druge argumente.“
Dodatno, Popović i Stakić napominju nemogućnost internog rješavanja problema radničkih prava zbog velikog disbalansa moći unutar organizacija, što dovodi do nejednakih pregovaračkih pozicija unutar jednog kolektiva. Kao primjer navode da im se sada javljaju bivši radnici FHP-a koji su tamo radili prije 20-ak, 30-ak godina i koji opisuju gotovo identične probleme koji i danas postoje u toj zakladi. To je dodatni argument koji ide u prilog tome kako se pitanju poboljšanja uvjeta rada u civilnom društvu treba pristupiti sistematski i kroz sindikalno organiziranje.
Zaposleni iz drugih organizacija koji rade na sličnim pozicijama i bivši radnici FHP-a uvelike podržavaju i pozdravljaju osnivanje sindikata te javno progovaranje o situaciju u FHP-u. Međutim, ima i neprijateljskih reakcija, uključujući i one od kolega iz FHP-a koji nisu uključeni u sindikat. Bez obzira na potonje, snagu i optimizam daju im iskazi interesa za učlanjivanje, što će biti moguće čim sindikat bude službeno registriran.
Na kraju našeg razgovora, Popović i Stakić naglasile su kako niti jedna udruga nije privatno vlasništvo jedne osobe, već da iza rada i uspjeha svake organizacije civilnog društva stoje desetine, pa čak i stotine ljudi koji svi skupa doprinose njenom djelovanju. Dakle, svaka organizacija pripada ljudima koji ulažu svoj rad i trud u nju te je stoga potrebno promijeniti takav narativ jer i on doprinosi lošim uvjetima rada u organizacijama civilnog društva. Iz tog razloga, svim NGO radnicima i radnicama, a pogotovo mladima među njima poručuju da se osnaže i pridruže sindikatu kako bi se zajedno mogli boriti za boljitak radnih uvjeta u civilnom sektoru.
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Naslovna fotografija: Sindikat ZFUD/Radnička prava
Tekst napisala:
Preporučite članak: