U javnom diskursu premalo prostora se daje životima osoba s invaliditetom (OSI). To se uglavnom događa kroz prizmu pristupa zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi, dok se rijetko staje uz radnice i radnike s invaliditetom. Navedeno se ne odnosi samo na opću javnost, već i na onu stručnu. Za OSI, kao i za sve druge osobe, pitanje rada je bitno za vlastitu egzistenciju, ali i uključivanje u društvo - barem posredstvom odnosa s kolegama na poslu.
Bitno je kultivirati uključenost i dostojanstven život za sve. Osim što osobama s invaliditetom posao predstavlja izvor prihoda, on im omogućava neovisan život te pruža mogućnost stvaranja vlastite obitelji neovisno od roditelja/skrbnika, utječe na podizanje samopouzdanja, osjećaja vlastite vrijednosti te omogućava stvarnu inkluziju tako postaju ravnopravni članovi zajednice u kojoj žive.
Sukladno evidenciji Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (ZOSI) na kraju 2023. godine evidentirano je 16.724 zaposlenih osoba s invaliditetom, dok je na kraju 2015. godine bilo zaposleno njih 11.389 što pokazuje konstantan rast u zapošljavanju osoba s invaliditetom (u evidenciju se ubrajaju osobe koje ispunjavaju uvjete za upis u očevidnik te koje su dopustile da ih poslodavac upiše). No, koje prepreke i dalje postoje?
Glavni problemi s kojima se osobe s invaliditetom susreću na tržištu rada
Nikola Glibo, član uprave udruge Zamisli, i OSI s posebnim iskustvom i kao radnik i kao poslodavac, dao nam je sveobuhvatan pogled u ovaj svijet iz svog gledišta. Odmah na početku, ističe, problemi kreću već za vrijeme obrazovanja. Te specijalne škole za OSI u mnogočemu su zastarjele sa svojim obrazovnim programima i nisu u skladu s današnjim potrebama na tržištu rada. No, obrazovni problemi ne prestaju izlaskom iz srednje škole jer neke fakultete OSI ne mogu ni upisati, čime ih se u početku degradira i smanjuju se mogućnosti. Radnici i radnice s invaliditetom tako i danas nisu ravnopravni u svijetu rada, a dodatni izazov s kojim se susreću je strah od nepoznatog i niska razina samopouzdanja i samopoštovanja.
S druge strane među nama još uvijek postoje velike predrasude prema osobama s invaliditetom i to je glavni problem koji dolazi iz okoline. Ableizam (diskriminacija i predrasude prema OSI) ograničava OSI u svim sferama života pa tako i u procesu zapošljavanja i rada, pri čemu se OSI klasificira kao inferiorne naspram osoba bez invaliditeta. OSI se tako pogrešno smatraju neefikasnima i nesposobnima, čime bivaju potpuno okarakterizirani svojom fizičkom, psihološkom ili intelektualnom nemogućnošću. Drugim riječima, OSI kao i sve marginalizirane skupine društva, gledaju se kao monolit i o njima se dublje od toga ne razmišlja. Ne vidi ih se kao vrijedne članove društva i vrijedne individualce, kao kompletne osobe sa svojim nedostacima, ali i snagama.