Inkluziju djece s teškoćama u redovnu nastavu u školama Hrvatska provodi tako da predviđa angažiranje pomoćnika u nastavi djeci s teškoćama. No određivanje njihove cijene rada, kao i ostalih uvjeta rada, prepušteno je jedinicama lokalne samouprave. Rezultat toga je, kao što obično biva, potplaćenost i nesigurnost rada.
Sanel Fajtović drugu školsku godinu u Puli provodi radeći kao pomoćnik u nastavi (PUN). Ondje provodi 25 sati tjedno, a njegov posao sastoji se od dočeka djece ispred škole, pomoći oko školskih zadataka, pratnje i pomoći nakon obavljana nužde, osobne higijene te prilikom hranjenja. O tome koliko su pomoćnici u nastavi važni za djecu s teškoćama u razvoju pisali smo i ranije na Radničkim pravima, a važno je napomenuti kako je njihov rad s djetetom usmjeren i na integraciju u školski sustav, socijalizaciju, ali i osamostaljivanje djeteta u skladu s njegovim mogućnostima. Plan rada pažljivo je osmišljen i individualiziran jer ovisi o specifičnim potrebama ili teškoćama djeteta. Mnogim pomoćnicima u nastavi posljednje vrijeme obilježila je „borba“ za povećanje satnice. „Sramotno za državu da se nije zauzela za nas pomoćnike u nastavi. Nakon toliko godina nije riješen naš status i donesen zakon koji podrazumijeva istu satnicu za sve u Republici Hrvatskoj“, rekao je Fajtović.
Ipak, za razliku od drugih jedinica lokalne samouprave, za pulske pomoćnike u nastavi sredinom prosinca zahvaljujući upornosti njihovih predstavnika stigla je vijest o povećanju satnice. „Kako je Grad Pula prethodno i najavio, održan je sastanak s predstavnicima pomoćnika u nastavi na kojem je dogovoreno povećanje satnice pomoćnicima u nastavi za nastavak školske godine, s 25,00 na 30,00 kuna neto te za pomoćnike u nastavi u Školi za odgoj i obrazovanje na 35,00 kuna“, objavljeno je na službenoj stranici Grada. Kako je rekao Fajtović, predstavnici su u više navrata tražili povećanje satnice. „Do sada nikada nisu imali empatije za nas. Nakon silnih dopisa i izlaza u medije primljeni smo na sastanak s pročelnicom grada Pule i dogovorili povećanje satnice“. Ono što je zajedničko svim pomoćnicima u Hrvatskoj je to što njihov radni status nije reguliran u klasifikaciji zanimanja u javnoj službi te samim time satnica ovisi o jedinici lokalne samouprave u kojoj rade. Nisu riješena ni pitanja osnovnih radnih prava poput isplate naknade za prijevoz ili godišnjeg odmora.
„To su jednostavno nedopustive stvari. Samovolja lokalnih šerifa ili njihova naklonost, odnosno nenaklonost prema ovom malom krugu velikih ljudi ne smije se tolerirati. Mora se poraditi na jedinstvenoj cijeni rada na razini Hrvatske od 40 kuna (nešto manje od 6 eura), ali dokle god se priča o satnici ne priča se o ostalim pravima iz ugovora o radu i o koeficijentu plaća ovoga zanimanja bez kojega je inkluzija bez sumnje iluzija. Apsolutno je nedopustivo da Ministarstvo znanosti i obrazovanja opetovano krši vlastita obećanja i oglušuje se na upite o sudbini novog Zakona o obrazovanju u kojemu će biti konačno reguliran i status pomoćnika u nastavi“, rekao je Ivan Milatić, predsjednik udruge pomoćnika u nastavi Pun-Hr koja trenutno broji 85 članova. Osvrnuo se i na pomoćnike u nastavi sadašnjih maturanta rekavši kako se ne smije dogoditi da oni 26. svibnja 2023. kada završi nastava istog dana završe na cesti. „Ova se situacija mora riješiti do kraja ove školske i akademske godine. Predugo se ignoriralo ove iznimno vrijedne ljude“, dodao je.
S njima se slaže i naša druga sugovornica koja je željela ostati anonimna. Ona drugu godinu radi u osnovnoj školi u okolici Gospića, a asistentica je djevojčici osmog razreda koja dolazi iz romske obitelji. „Ima problema s čitanjem te je tek sada počela pisati pisana slova. Moram joj slovkati te čitati kako bi shvatila i povezala informacije te joj dodatno objašnjavati svaki ispit i svaku lekciju. Pokazujem joj što je bitno za prepisati te ju stalno potičem na rad i prisutnost na satu. Njezina koncentracija jako je slaba te ju je potrebno usmjeravati. Prošle godine govorila je kako ne planira ići u srednju školu, ove godine želi, ali pod uvjetom da ja idem s njom. Jako mi je draga, plaha je i bila je jako povučena, a sada je živnula, druži se i komunicira“, opisala je kako izgleda rad s djevojčicom i napredak koji je ostvarila otkako ima pomoćnika u nastavi. Njezina satnica iznosi 25 kuna, a za razliku od velikog broja pomoćnika koji rade na ugovor o djelu ona ima sklopljen ugovor o radu pomoću kojeg ostvaruje i puno bolje uvjete. „Dobit ćemo regres i božićnicu, ali ne i dar za dijete koji smo imali prošle godine. Ove godine to nisu stavili u proračun grada, a nisu ni za iduću godinu“, ispričala je. I nju baš kao i njezine kolege pogađa status koji nije reguliran. „Nejednakost naše satnice je nešto toliko grozno i općenito naš status u svemu je kao da ne postojimo. Svi se po županijama hvale kako ulažu u sport, kulturu, mlade i na neki drugi, po njima bolji način, a pitam se onda što je s ovom djecom koji nas trebaju svaki dan da bi normalno funkcionirali? Mislim da bi naš status trebali regulirati na razini države. Škole u mojoj županiji koje su pod gradom ne dobivaju dar za dijete, a škole pod županijom dobivaju. Zašto? Zašto tolika razlika, zar naša djeca vrijede manje? No, neka, neka dobije barem netko. Mislim da se sva ta sredstva koja se dobiju od Europske unije preusmjeravaju u druge aktivnosti i obveze, a nama se daje ta „crkavica“, tek toliko. Drago mi je da se satnica bar nekima podigla i da se polako budimo“, rekla je.
„Postoji potreba za sindikalnim organiziranjem jer se samo tako može popraviti naš položaj“
Rad pomoćnika u nastavi do sada se najčešće financirao iz fonda Europske unije, no u posljednje vrijeme dolazi do promjena. „Do sada su bili financirani iz programa i projekata Europskog socijalnog fonda, a tek od ovih novih proračuna njihova su primanja barem u pojedinim gradovima i županijama postala dio proračuna“, rekao je Milatić.
Osim pomoćnika u nastavi koji rade u Puli, vijest o povećanju satnice stigla je u listopadu i za one u Dubrovniku, a za splitske pomoćnike u studenom ove godine. Iako je mnoge vijest razveselila, nužno je spomenuti kako se ovo povećanje satnice s obzirom na sve veću inflaciju gotovo ne osjeti, a, kako nam je rekao Milatić, grad s najnižom satnicom su Križevci gdje ona iznosi 19 kuna. Podsjećamo, minimalna studentska satnica, koja se određuje u odnosu na minimalnu plaću, iznosi 29,30 kuna! Među rijetkim gradovima koji podižu satnicu našao se i Zagreb, a povećanje s 30 na 35 kuna po satu uslijedit će početkom iduće godine. Ovo najavljeno povećanje odnosi se i na našu sugovornicu iz Zagreba, koja je također željela ostati anonimna. „Svi radimo težak posao te je po meni nepravedno da nije ravnopravno plaćen posao, da je status reguliran do toga ne bi dolazilo te bi svi imali sva prava“, komentirala je nejednakost satnice pomoćnika u nastavi. Njezino mišljenje dijeli i još jedna sugovornica iz Zagreba koja je asistentica dječaka u sedmom razredu, a i sama je majka djeteta s teškoćama u razvoju. Ona sa svojim učenikom provodi 25 sati tjedno, a opisuje ga kao predivnog dječaka kojemu uglavnom pomaže oko praćenja nastave. „Samostalan je u svim aktivnostima, samo što često odluta pa ga treba vraćati i poticati, tako da moj slučaj nije jako zahtjevan, dapače, u usporedbi što asistent mog djeteta prolazi kad je s njim, ja se dolazim družiti“. Ona i sin su zbog nedostatka terapije u njihovom mjestu stanovanja bili primorani preseliti u Zagreb gdje žive kao podstanari, a na pomoćnika u nastavi su čekali dugo.
Naša iduća sugovornica kao pomoćnik u nastavi radi od ove školske godine, a donedavno je bila s druge strane klupe radeći kao profesorica u Vukovarsko-srijemskoj županiji. „Zadužena sam za dvoje učenika, uglavnom pružam podršku u obavljanju svakodnevnih nastavnih aktivnosti, potičem ih na rad, usmjeravam pozornost na nastavne sadržaje, ukazujem na prihvatljivo ponašanje“. Nazočna je za vrijeme izvođenja stručne prakse te im pomaže u uspostavljanju kontakata s vršnjacima u školi i svaki odmor provodi s njima. Također, vodi računa o njihovom pravovremenom uzimanju propisane terapije. Budući da je u mirovini, primljena je na pola radnog vremena, dok ostali pomoćnici u nastavi u školi imaju ugovore na 25 sati. „Naravno, svi radimo više od onoga što piše u ugovoru. Rečeno je da oni (ne znam tko se krije iza toga oni) plaćaju 25 sati. Kako radimo u srednjoj školi, naravno da svi debelo premašimo tu granicu. Osobno radim 29 sati tjedno, a plaćena sam za 20, kolegica radi preko 30 sati, a u ugovoru je 25 sati i za toliko prima plaću“. Ona se baš poput ostalih pomoćnika u nastavi s kojima smo razgovarali slaže kako bi za sve trebali biti isti uvjeti. „Mislim kako bismo svi za isti posao trebali imati istu naknadu i da bismo trebali biti plaćeni za onoliko sati koliko dijete ima pomoćnika u nastavi. Naravno, nitko od nas nema plaćen smjenski rad niti mu se obračunava minuli staž kod obračuna plaće. Imam naknadu za prijevoz, donijela sam potvrdu da mjesečna karta košta 100 kuna (grad Vukovar sufinancira kartu), međutim ne dobijem taj iznos jer nam se odbiju dani kada nismo radili (državni praznik ili blagdan)“, rekla je. Smatra kako je potrebno riješiti i pitanje plaćenog godišnjeg odmora te da kraj njihovog rada ne bi trebao biti u lipnju kada završava nastavna godina, nego u kolovozu kada je i kraj školske godine. „Postoji i potreba za sindikalnim organiziranjem jer se samo tako može popraviti položaj. Sindikat je taj koji treba artikulirati zahtjeve prema poslodavcima“, dodala je.
Vidljivo je kako su uvjeti rada za pomoćnike u nastavi u našoj državi različiti, ovisno o mjestu u kojemu rade.. „Da bi mogli govoriti o uvjetima rada, pomoćnici u nastavi bi prije svega morali biti priznati kao zanimanje i prihvaćeni kao sastavni dio sustava obrazovanja“, rekao je Milatić. Naveo je dva primjera u praksi koja najbolje opisuju situaciju u kojoj se pomoćnici nalaze. „Jednog su pomoćnika u nastavi poslali kući iz jedne zagrebačke škole jer toga dana njegov štićenik nije bio u školi i još su napomenuli da mu taj dan neće biti plaćen. Tko su ti ljudi koji provode takvu samovolju i teror, uz čiji blagoslov i po kojim kriterijima nije mi poznato. Drugi je primjer iz Zagrebačke županije gdje je pomoćnica u nastavi imala smrtni slučaj u obitelji, a iz škole su joj poručili da može ostati kod kuće, ali da joj to neće biti plaćeno. Srećom, žena se snašla i izborila za ono što joj po zakonu o radu pripada u takvim slučajevima, a to je pet plaćenih dana“, ispričao je. Pomoćnici u nastavi za svoja prava „bore“ se pojedinačno te je upravo to glavni pokazatelj koliko je nužno njihovo organiziranje kroz sindikat koji za sada nije osnovan. „Imamo potvrdu da to apsolutno možemo. Kada bismo osnovali sindikat, potrebno je preko 1.000 članova kako bismo postigli reprezentativnost za sudjelovanje u pregovorima, kao i u samoj organizaciji štrajka. Svi drugi oblici ne bi bili dobri za nas jer nas nitko ne štiti“, naveo je Milatić.
U Virovitici se čeka odgovor gradonačelnika
Svoje iskustvo rada i vidljivost nejednakosti uvjeta rada pomoćnika u nastavi opisala nam je i anonimna sugovornica iz Virovitice. „Ovdje se razlikuju oni koji rade preko županije, oni imaju bolju satnicu, veću božićnicu, a ja radim preko grada. Radim 26 sati tjedno, pomoćnik sam tri godine. Radni dan ovisi o raspoloženju djeteta, nekad je veselo i lagano i sve se rješava, a nekad muku mučimo i s najjednostavnijim zadacima. Najveći izazov je nadoknaditi ono što nema kod kuće, pokušati odgojiti dijete da mora prati ruke, očistiti iza sebe, čuvati svoje stvari, štedjeti vodu i papir za ruke. Profesori često nemaju osjećaj kakva je stvarna situacija, neki postupaju preblago, a neki opet misle da može nešto što nije moguće“. Njezina satnica iznosi 25 kuna, a božićnica 500, a u cijeloj situaciji najviše joj je žao njezine djece jer se osjeća kao da nema pravo normalno živjeti od svoje plaće. „Da nema supruga i njegove plaće, ne znam kako bi sve plaćali. Onda kad vidim da u istom gradu preko županije imaju 30 kuna satnicu, veću božićnicu vjerojatno i regres te druga prava, a mi ništa budem stvarno nezadovoljna i pitam se treba li mi to“. Smatra kako bi pomoćnici u nastavi trebali biti zaposleni na puno radno vrijeme i to cijelu školsku godinu kako ne bi svakog ljeta završavali na Zavodu za zapošljavanje i bili prisiljeni ponovno se javljati na natječaj za svoje radno mjesto. Pitanje satnice pokušavaju riješiti i u Virovitici te su sredinom prosinca pomoćnici poslali zahtjev gradonačelniku za povećanje satnice na 35 kuna, no do sada nisu dobili odgovor.
O tome kakva je situacija u Krapinsko-zagorskoj županiji razgovarali smo s anonimnom sugovornicom koja već devet godina radi kao pomoćnik u nastavi. Učenik kojemu pomaže kreće se pomoću invalidskih kolica, a ona mu pomaže prilikom ulaska u školu, skidanja obuće i odjeće, usmjeravanja na praćenje nastave i pojašnjavanja sadržaja te vođenja na toalet i obrok. Njezina satnica iznosi 27,50 kuna, a povećanje satnice od 2,50 kune bilo je početkom ove godine. „Ta nejednakost među pomoćnicima mi je nevjerojatna. Ne mogu shvatiti kako možemo imati nejednaku satnicu, a svi radimo isto. Osjećamo se bezvrijedno, Zagreb će po novom imati satnicu 35, a mi 27 kuna. Smatram kako je nužno što prije popraviti satnicu koja je jadna, s tom satnicom i tom plaćom jedva se živi“. Zbog primanja koje ostvaruje radeći ovaj posao prisiljena je raditi još jedan posao kako bi normalno živjela. „Potrebno je primiti nas za stalno, a ne da svakog lipnja idemo na Zavod za zapošljavanje i onda smo cijelo ljeto u iščekivanju hoće li nas opet primiti. Ta neizvjesnost ubija“, zaključila je.
Potreba za pomoćnicima u nastavi iz godine u godinu sve je veća, a koliko su potrebni govori i činjenica kako ih i dalje nedostaje. „Ako uzmemo u obzir samo škole, pomoćnika u nastavi ima preko 4.500, ali treba obuhvatiti i vrtiće gdje ih ima još 2.000. Koliko pomoćnika nedostaje teško je reći, ali vidimo da se na području grada Zagreba još uvijek traže, kao i u Zagrebačkoj županiji pa i po drugim županijama“, rekao je Milatić. Sugovornici slažu oko jednog, a to je da je potrebna regulacija statusa pomoćnika u nastavi u klasifikaciji zanimanja javnih službi kako bi se njihova prava izjednačila, a zatim bi mogli ostvariti i ostala prava koja uživaju radnici javnih službi. Nadamo se kako će isto i ostvariti te da će uskoro za sve njih, gdje god radili, vrijediti isti uvjeti rada.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Naslovna fotografija: Pun-Hr/Radnička prava
Tekst napisala:
Preporučite članak: