Large naslovna   po%c5%a1umljavanje lugomarea

Građani Pule 9. listopada na lokalnom referendumu odlučivat će o tome hoće li još jedna javna površina uz more (Lungomare) na našoj obali biti prepuštena „razvojnim projektima“ na kojima se nekolicina investitora i s njima povezana klika bogati.


Ko gre po manje, gre po dalje

Nekoć davno, dok se javni interes još uvijek cijenio, jednog dana su, promatrajući kartu Pule i okolice, ljudi s diplomama s javnih, kvalitetnih i cijenjenih fakulteta rekli:

“Ovaj poluotočić gore koji se naslanja na kvart Stoja, tu ćemo staviti turistički sadržaj, možda kamp. Dolje južnije, poluotočić koji se naslanja na kvart Veruda – može i tu turistički sadržaj, kompleksi nekih hotela, bungalovi i slično, da bude šarena ponuda.

A ovaj dio između, tih kilometar i nešto – pozovimo građane da zasade šumu i ostavimo taj prostor slobodnim njima na korištenje. Bit će to blagotvorno za narod – sport i rekreacija na području bivšeg kamenoloma dobro će doći radnicima nakon smjene u jednoj od slavnih pulskih tvornica, kao i uživanje na prirodnim plažama oko kojih su posadili šumu.”

Tako je nastao prostor danas poznat kao Lungomare, sastavljen od uvala Valkane, Gortanove, i Valsaline.

Da bi pametan jima, ča munjen pensa, vero dobro bi sta

Na gore opisanom području, poviše šetnice i stjenovite plaže, u prostoru nekadašnjeg kamenoloma izgrađen je sportsko-rekreacijski centar Valkane s dvanaest teniskih terena, nogometnim igralištem natjecateljskih dimenzija s tribinama, jednim pomoćnim nogometnim terenom i boćalištem te servisnim građevinama. Život na tom prostoru odvijao se nepromijenjeno idućih tridesetak godina, sve do proljeća 2022. Tada građani Pule saznaju da već desetljećima taj prostor nije njihov, da već tridesetak godina šeću po šumi u kojoj se planiraju ugostiteljski objekti, da igraju tenis i nogomet na mjestu gdje je netko zamislio hotel s pet zvjezdica, sunčaju na plažama koje su namijenjene gostima visoke platežne moći.

Što se dakle dogodilo? Početkom devedesetih, u okolnostima „zgrabi koliko možeš“, počela je do tada neviđena pljačka hrvatskog naroda i države koja se nastavlja sve do ovog trenutka. Pula je pošteđena rata, ali ne i privatizacijskih pljačkaša i ratnih profitera, danas često kamufliranih u pravno probavljive kategorije kao što su „investitori“. Ukidanjem društvenog vlasništva, imovinu čiji je vlasnik bilo cjelokupno stanovništvo države, a kojom su upravljali radnici tvrtke, trebalo je rasporediti prema tada donesenim zakonima. Ukratko, šume su po sili zakona uvedene u državno vlasništvo, a javni prostori poput sportsko-rekreacijskih centara po sili zakona upisivani su u gradsko vlasništvo. Nekim slučajem, Sportsko-rekreacijski centar Valkane i šuma Lungomare se zaboravljaju te ih pulska tvornica cementa, do tada znana kao tvornica „Giulio Revelante“, u postupku pretvorbe i privatizacije upisuje kao vlastitu imovinu. Financijski direktor tvornice u tom trenutku je Stevan Muidža, ime koje će se trideset godina kasnije pojaviti uz novu titulu – direktor Hotela Valkane d.o.o. – tvrtke koja pod svaku cijenu želi graditi luksuzni hotel na mjestu SRC Valkane.

Brada je naresla ma pamet ni donesla

Prvi koraci za omogućavanje gradnje rade se 2008. godine kada je u GUP ucrtan sportski hotel s predviđenih 80 kreveta. Četiri godine kasnije, investitor čije tvrtke kroz vrijeme mijenjaju ime, ali ne i direktora Muidžu, naručuje i plaća novi urbanistički plan kojim se kapacitet hotela povećava na 170 ležajeva. Danas je ta brojka skočila na 360.

Nakon izbornog poraza IDS-a 2021. godine u Puli se oformljuje koalicija sastavljena od nezavisne liste novoizabranog gradonačelnika Filipa Zoričića, SDP-a i Možemo! te do tada pritajeni urbanistički planovi krojeni po želji investitora počinju izlaziti na lokalnu političku površinu. Od nove vladajuće koalicije, jedino Možemo! smatra da su postojeći, klijentelistički doneseni prostorni planovi suprotni interesima građana te ih počinju sve više javno kritizirati. Za to vrijeme, vjerojatno želeći naglasiti razliku između sebe i prethodnika, u veljači ove godine gradonačelnik Zoričić traži mišljenje Društva arhitekata Istre o izmjenama UPU Lungomare. Ciljevi izmjena su proširenje nogometnog igrališta koje se nalazi uz česticu na kojoj se planira hotel. Neugodno se iznenadio kada je od arhitekata dobio više nego što se nadao. Umjesto da prema njegovim uputama svoje mišljenje ograniče na jednu česticu, arhitekti izjavljuju kako je potrebno sagledati urbanistički plan uređenja cijelog područja Lungomare kako bi mogli dati stručno mišljenje i preporuku te dostavljaju mišljenje:

“Gradnja hotela planiranog kapaciteta 360 postelja predstavlja preopsežnu izgradnju područja Lungomare. Predviđeni hotel visine 27 metara, sa sedam nadzemnih i dvije podzemne etaže, svojim se gabaritom i ukupnom površinom izgrađenosti do 7.910 kvadrata može usporediti s hotelom Pula i Park plaza Histria. Za potrebe hotela planirana je izgradnja popratnih objekata sportsko-rekreativne, ugostiteljske, trgovačke i medicinske namjene, površina kao što su bazen, teniski tereni i tako dalje, a u gornjoj zoni predviđena je izgradnja novih prometnica s kružnim raskršćem. Sveukupna površina hotelskog kompleksa veličine 20.000 kvadrata te voluminoznost samog hotela neprimjereni su i neodrživi za ovu lokaciju zbog povećanja prometnica i smanjenja šumskih površina, povećanja prometa u zoni prilaza hotelskom kompleksu, što se kosi s tendencijom smanjenja prometa i na kraju, zbog remećenja vizura, te harmoniziranog ritma šetača, kupača i rekreativaca koji su u koheziji s ovim prostorom.”

Mapa Lungomare


Informacija o planiranoj izgradnji hotela (čiji su kapaciteti i opseg kroz izmjene prostornih planova postajali sve veći i veći), nekoliko ugostiteljskih objekata u šumi te „uređenju“ omiljenih im gradskih plaža dolazi u fokus pulske javnosti. Grad Pula organizira javnu raspravu na kojoj planira prezentirati građanima svoje planove po pitanju proširenja igrališta te odmaknuti se od odgovornosti za eventualne planove privatnog investitora na privatnim površinama. Odaziv građana na javnu raspravu nadmašio je sva očekivanja, a ista se svela na ponavljanje rečenice gradskih službenika: „Sad nije tema hotel, pričamo o igralištu“ – ignorirajući predlaganje građana i struke da se javna rasprava proširi na cijeli urbanistički plan Lungomarea. Ubrzo nakon javne rasprave raspada se ionako klimava vladajuća koalicija budući da Možemo! nastavlja informirati građane o cijelom slučaju i okolnostima u kojima se takav megalomanski plan ucrtao u UPU Lungomare te zagovara da se to zaustavi i izmjeni, dok SDP i Nezavisna lista Filipa Zoričića staju na stranu investitora.

Kako gradnja hotela ne bi bila kompromitirana kroz Gradsko vijeće, NLFZ i SDP sastavljaju šarenu koaliciju s HDZ-om, predstavnikom srpske nacionalne manjine (inače osuđenim za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, tri kaznena djela krivotvorenja isprava i jedno kazneno djelo pronevjere) te dvije bivše partnerice IDS-a.

Bi i buhu odera za kožu prodati

Nakon živopisne javne rasprave koju su obilježile vrijeđanje građana od strane pojedinih vijećnika NLFZ i SDP-a, vijećnici stranke Možemo! traže proširenje ciljeva izmjena UPU Lungomare kako bi se raspravilo o planovima izgradnje hotela, ugostiteljskih objekata u šumi i planiranog lifta. Taj pokušaj, kao i pokušaj pokretanja referenduma kroz Gradsko vijeće odbijaju svi ostali članovi vijeća. Možemo! nakon toga poziva građane na predstavljanje ideje o referendumskoj inicijativi kao jedinoj preostaloj opciji. Odazvalo se pedesetak ljudi koji predlažu da inicijativu preuzmu i vode sami kako bi se izbjegla njena „politizacija“ i stranačka obojenost.

Predstavljanje građanske inicijative "Referendum za Lungomare"


Kako je interes za tu temu počeo rasti, sve više do sada neiskomuniciranih činjenica izlazi pred oči javnosti. Na prvom mjestu, sumnju budi postupak privatizacije koji je neobjašnjeno završio prepuštanjem šume i SRC-a Valkane rukama privatnika, a potom se pojavljuje objašnjenje za stav SDP-a, deklarativno socijaldemokratske stranke. Naime, direktor tvrtke Hotel Valkane d.o.o., ranije spomenut kao direktor u cementari koja je stekla vlasništvo nad područjem, ujedno je i član predsjedništva pulskog ogranka SDP-a – Stevan Muidža. Istra cement nekretnine (ranija inkarnacija Hotela Valkane), također pod direktorskom palicom Stevana Muidže, bila je najveći donator SDP-a 2013. godine. Bitno je napomenuti da je Hotel Valkane d.o.o. dio grupacije u vlasništvu Dragana Šolaka, kao i medijske kuće Nova TV i N1, između ostalog. Ako vas čudi zašto se o ovoj temi ne pridaje više pažnje, to je vrlo izgledno objašnjenje.

Prema rigoroznom zakonu o lokalnom referendumu potrebno je skupiti 20% potpisa glasačkog tijela s područja općine ili grada u roku od samo petnaest dana da bi se zahtjev za istim razmotrio. Budući da iza inicijative ne stoji nikakva službena struktura, građani otkrivaju složeni postupak provedbe referenduma – od načina kako otvoriti račun za donacije, tko i koliko smije donirati, do toga koje su pravne reperkusije ukoliko se dogodi povreda procedure. Pritisak na građane koji prikupljaju potpise je znatan – jedna umirovljenica je izbačena iz trgovačkog centra (vlasnici su ujedno i hotelski investitori) zbog majice referendumske inicijative, sam Stevan Muidža pokušao je potjerati volontere koji su skupljali potpise s javne površine, a štandove za skupljanje potpisa prijavljivali su policiji koja je provjeravala dozvole. Građanska inicijativa na sveopće iznenađenje prikuplja gotovo 12 tisuća potpisa, od kojih je oko 10 300 proglašeno pravovaljanim, a uz pozitivno očitovanje o referendumskom pitanju, svima postaje jasno da će se referendum dogoditi.

Policija po prijavi legitimira volontere


Ki spi, ribe ne lovi

Trenutno smo u jeku referendumske kampanje koja je polučila nezapamćeni interes pulske javnosti, a atmosfera u gradu i lokalnom medijskom prostoru poprilično je uzavrela. Unatoč važnosti koju referendum predstavlja na nacionalnoj razini, nacionalni medijski interes do danas ostaje minimalan. Osim skromnih vijesti kako će se u Puli dogoditi referendum o gradnji hotela u nekoj tamo rupi, ostatak države ostaje neinformiran o složenosti i važnosti situacije. S obzirom na štetu koju bi uspjeh ovog referenduma mogao nanijeti sličnim devastacijskim planovima u ostatku države te Šolakov medijski utjecaj, to ne čudi. Investitor od planova ne namjerava odustati što demonstrira moćnom medijskom kampanjom koja uključuje sve, od jumbo plakata do privatnih tužbi protiv istaknutih članova referendumske inicijative, a da se ne daju zastrašiti, demonstriraju i brojni građani ujedinjeni oko zajedničkog cilja – da očuvaju Lungomare kakav jest.

U okolnostima pretjerane turistifikacije gdje za ljetnih mjeseci gradska infrastruktura puca po šavovima, lokalno smetlište ne podnosi ogromne količine smeća te je često podložno kvarovima i ispuštanjem nesnosnih mirisa, pa i redukcija vode zbog suše i ogromnog porasta potrošnje uslijed slavnih nam brojeva noćenja, građansko „NE MOŽE!“ zvuči kao logičan slijed događaja. Nakon godina šutljivog promatranja kako ostaju bez mljekare, trgovačkog lanca Puljanka, Arena trikotaže, brodogradilišta, pa u konačnici i rock kluba Uljanik, izgleda da su građani Pule postali svjesni da je zadnji bastion pulskog identiteta upravo Lungomare i da od njega neće lako odustati.

Hoće li ovo biti prvi uspješni lokalni referendum u povijesti Hrvatske, koji bi posljedično mogao zaustaviti mnoge devastacijske planove koje nam pokušavaju prodati pod „razvojne“, ostaje nam vidjeti nakon zatvaranja referendumskih mjesta 9. listopada ove godine, kada će građani Pule odgovarati na pitanje:

Jeste li za izmjenu Generalnog urbanističkog plana Grada Pule kojom će se u cijeloj zoni obuhvata važećeg Urbanističkog plana uređenja “Lungo mare” (Službene novine Grada Pule 12/12, 11/15 i 1/16-pročišćeni tekst) ukinuti mogućnost gradnje hotela, drugih turističkih smještajnih kapaciteta i stambeno-poslovnih građevina?

Ovo pitanje je kompliciranije nego što se čini na prvu. Ovo pitanje će ponuditi odgovore na mnogo više toga:

Hoćemo li djeci pokazivati skupe automobile gostiju hotela ili tarzanicu s koje smo učili skakati?

Hoćemo li pričati kako smo sadili šumu a sad ne smijemo u nju?

Hoćemo li opet sresti sredozemnu medvjedicu u Gortanovoj, ili se diviti njenoj skulpturi u fontani hotela?

Hoće li ploče na školskom biti dovoljno glatke za turiste ili će ih prekriti ležaljke?

Hoće li Pula ostati grad ili postati destinacija?

I najvažnije od svega, hoće li turistička devastacija pulskog identiteta biti prvi okupator kojem je Pula rekla “NE!”?

Davor Vuković




    Preporučite članak: