Stupanjem na snagu novog Zakona o socijalnoj skrbi (ZSS) još u siječnju 2023. godine Republika Hrvatska nanovo se srozala kao socijalna država uvođenjem mjere prisilnog rada korisnicima zajamčene minimalne naknade (ZMN). Zakon se sada mijenja, ali ne i dio oko prisilnog rada.
Do 13. veljače u tijeku je e-savjetovanje o novom nacrtu prijedloga izmjena i dopuna ZSS-a, no prijedlog izmjena ne adresira problematične zakonske odredbe o mjeri “rada za opće dobro bez naknade”. Blagodatno naslovljena mjera u stvarnosti zadovoljava sve međunarodne definicije prisilnog rada: rad koji se ne obavlja dobrovoljno, nego pod prijetnjom kazne.
Korisnici ZMN materijalno su ugroženi pojedinci i kućanstva koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba niti ta sredstva mogu osigurati prihodom ili prodajom svoje imovine. ZMN korisnicima je često jedini izvor financijskih sredstava, a s obzirom na to da je riječ o naknadi od samo 150 eura, ni ona ne omogućava siguran i dostojanstven život.
Od 2023. godine korisnici koji su potpuno ili djelomično radno sposobni dužni su odazvati se radu za opće dobro bez naknade kako bi nastavili primati i taj bijedni iznos. Napovrh činjenice da korisnici ZMN nisu plaćeni za svoj rad, s obzirom da njihov radni odnos nije reguliran odredbama Zakona o radu, korisnicima se uskraćuje ostvarivanje i svih drugih osnovnih radničkih prava poput prava na bolovanje, topli obrok, zaštite na radu i pokrivanja putnih troškova.
Jedinice lokalne i regionalne samouprave dužne su organizirati rad za opće dobro bez naknade te nakon provedenog rada područnim uredima Hrvatskog zavoda za socijalni rad dostaviti popis korisnika koji se nisu odazvali. Ako se korisnik ne odazove na poziv za rad, korisniku-samcu oduzima se ZMN, a korisniku-kućanstvu on se umanjuje za udio korisnika koji se nije odazvao. Ti korisnici mogu ponovno početi primati naknadu tek nakon 6 mjeseci od ukidanja.
Ne dođeš besplatno raditi - izgubiš 150 eura naknade
Radnice Centra za mirovne studije (CMS) i Centra za mir, nenasilje, i ljudska prava Osijek (CZMOS) prve su na svjetlo dana iznijele problematiku članaka 36., 37. i 38. ZSS-a krajem 2023. godine, kada su i Ustavnom sudu predale zahtjev za ocjenu ustavnosti odredbi. Ocjena suda još uvijek nije stigla, no organizacije su u međuvremenu provele situacijsku analizu provedbe mjere te analizu međunarodnih ugovora i praksi Europskog suda za ljudska prava, s ciljem zagovaranja zakonodavnih izmjena koje osnažuju socijalna i ekonomska ljudska prava.
Pozivaju na hitno ukidanje mjere rada za opće dobro bez naknade te za primjenu holističkog pristupa korisnicima sustava socijalne skrbi i načela integrativnog socijalnog rada.
“Kroz situacijsku analizu uvidjeli smo da korisnici koji su se odazvali na poziv na rad de facto nisu radno sposobni, a ni de jure ne bi trebali biti, nego se vještačenja ne odrađuju na adekvatan način niti ih svi korisnici prolaze. Većinom se radi o dugotrajno nezaposlenim korisnicima koji su izgubili radne navike i koje je potrebno osnažiti kroz prateće psihosocijalne usluge, a velik je i broj korisnika sa psihološkim i drugim zdravstvenim poteškoćama, poput alkoholizma ili traumatskih poremećaja zbog izloženosti nasilju.
Svaki od tih korisnika je specifičan na svoj način. Kvalitetan socijalni sustav pristupa korisnicima holistički, na način da identificira sve poteškoće koje oni imaju da bi bili punopravni radni članovi društva i onda detektira načine na koji će se svaka od tih prepreka ukloniti. Od obrazovanja, osposobljavanja i polaganog uvođenja u svijet rada do različitih oblika psihosocijalne podrške; postoji cijeli dijapazon socijalnih usluga koje bi korisnici trebali moći primiti s obzirom na prepreke s kojima se osobno suočavaju. To se kod nas ne radi” — objašnjava Tea Radović iz CMS-a.
Naša sugovornica ističe kako Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike već godinama najavljuje uvođenje programa socijalnog mentorstva kao mjeru koja bi omogućila individualizirani pristup podrške korisnicima ZMN, ali mjera još uvijek nije ušla u punu primjenu. Program je pokrenut 2023. godine kao mjera Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, a predviđeno je da bi 220 socijalnih mentora trebalo pružiti uslugu 30 tisuća korisnika do kraja 2025. godine.
Po javno dostupnim informacijama Hrvatske komore socijalnih radnika i nadležnog ministarstva, do kraja listopada 2023. godine edukaciju za socijalno mentorstvo prošlo je 253 zaposlenika iz područnih ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Time se broj predviđenih edukacija premašio, no natječaji za radno mjesto i potrebne edukacije provedeni su isključivo interno, unutar već potkapacitiranih javnih resora, stoga je uspješno provođenje mjere daleka mogućnost bez dodatnih zapošljavanja.
Zakonski bi se svakome od korisnika ZMN trebalo omogućiti najmanje 10 strukturiranih susreta u periodu između 6 i 8 mjeseci, a s otprilike 136 korisnika ZMN na jednog socijalnog mentora, teško da mentori ne doživljavaju jednaki zamor suosjećanja i izgaranja na poslu koliko i prosječni socijalni radnik. U konačnici, ni socijalno mentorstvo ne može postići puno što se tiče radne aktivacije korisnika ZMN dokle god su ti isti korisnici uvjetovani raditi bez poštene naknade i osnovnih radničkih prava, a pod prijetnjom kazne oduzimanja ono malo materijalne podrške koja bi im omogućila minimum dostojanstva.
Riječima tweeta jedne psihoterapeutkinje: terapija je korisna, ali ono što je većini ljudi potrebno je novac. Podršku zakonodavnim prijedlozima CMS-a i CZMOS-a izrazili su Hrvatska udruga socijalnih radnika i prof. Družić Ljubotina sa Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu , a nadležno se ministarstvo oglušilo na sve dosadašnje dopise nevladinih organizacija, uključujući izvještaje provedenih analiza koje sadrže i stravična iskustva korisnika ZMN-a pozvanih na rad.
Među svjedočanstvima se pronašao primjer jedne korisnice koja se nije mogla odazvati na provedbu spomenute mjere jer je skrbila o teško bolesnoj majci pa je ostala bez osnovnih sredstava za život jer joj je zbog neodaziva ukinuta zajamčena minimalna naknada. Nadalje, iz jedne su jedinice lokalne samouprave rekli da u većoj mjeri pozivaju korisnice jer se radi o poslovima čišćenja i održavanja te sadnje cvijeća, implicirajući time da su to ‘ženski poslovi’. Diskriminaciji tu ipak nije kraj: analiza je razotkrila da se mjera najviše provodi u županijama niskog stupnja razvoja i onima s velikom zastupljenošću pripadnika romske nacionalne manjine, što ukazuje na dispropocionalan utjecaj mjere na one građane koji su materijalno najugroženiji i potencijalnu etničku diskriminaciju.
“Ljudi iz socijalnog sustava te jedinica lokalne i regionalne samouprave neformalno su nam spominjali da je jedan od vrlo vjerojatnih razloga zašto se ova mjera uvela bila ta da se zapravo utišaju glasovi javnosti iz područja u kojima je velika romska nacionalna manjina — oni negativni glasovi koji govore kako Romi samo primaju socijalnu pomoć i ništa ne rade. Čini se da je jedna od potencijalnih motivacija uvođenja ove mjere bila ta da se onda može reći da ljudi ipak rade da bi primali naknadu” — doznajemo od Radović.
Dodaje da su nevladine organizacije poslale prijavu Uredu pučke pravobraniteljice (UPP) nakon zaprimanja pritužbi romskih korisnika ZMN o diskriminaciji pri provedbi mjere u Belom Manastiru. Iako UPP nije mogao dokazati ni opovrgnuti diskriminaciju na temelju etničke pripadnosti uslijed nedostatka podataka o etnicitetu pozivanih korisnika, utvrđeno je da su neki korisnici pozivani puno češće i više od drugih. Drugim riječima, moguće je da je Beli Manastir koristio diskriminatorne kriterije pri pozivanju korisnika na rad.
Republika Hrvatska ustavom je definirana kao socijalna država što podrazumijeva da bi osnova našeg društva trebala biti solidarnost. Socijalna sigurnost temeljno je ljudsko pravo i dokle god se iz ZSS-a ne ukinu izrabljivačke i diskriminatorne odredbe o radu za opće dobro bez naknade, država sama sebi ruši temelje, po cijenu dodatnog potkopavanja već ugroženih građana.
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Foto: Pexels, Općina Viljevo, Grad Ploče
Preporučite članak: