Pravosudni sustav ne čine samo suci i odvjetnici. Svatko tko je ikad prisustvovao sudskoj parnici u sudnici je vidio i hrpetinu papira posloženih u spise i zapisničarku koja u kutu prostorije koncentrirano zapisuje sve što se na ročištu događa i koja se brine i za te hrpe papira po sudnici. No, to su samo dva od brojnih zadataka koje obavlja i za koje je teško zamisliti da se stignu odraditi u osam sati rada. I sve to za plaću koja je nešto viša od minimalne, debelo ispod hrvatskog prosjeka. Piše Lucija Makovica.
Važnu kariku u neometanom funkcioniranju pravosuđa osim sudaca imaju ostali službenici i namještenici u sustavu, od kojih veliki broj čine zapisničari. Bez njih se rad na sudovima ne bi mogao neometano odvijati, a oni posao izvršavaju usprkos užasnim radnim uvjetima. Niske plaće, dotrajala oprema, podcjenjivanje i preopterećenost njihova su svakodnevica. Nažalost, izgleda kako se svi ti problemi stavljaju pod tepih te se ne čini ništa po pitanju poboljšanja svega navedenog. O tome koliko su nezadovoljni situacijom u kojoj se nalaze jasno su dali do znanja i prošle godine kada su sa službenicima zaposlenim u administraciji i računovodstvu te dostavljačima prosvjedovali u 16 hrvatskih gradova. Od tada je prošlo nešto manje od godinu dana, a jesu li njihove poruke došle do Ministarstva pravosuđa, ima li pomaka na bolje te kakvi su trenutno njihovi radni uvjeti ispričalo nam je šest zapisničarki koje su željele ostati anonimne.
Podcjenjivanje rada i doprinosa sudskom procesu
Četvero naših sugovornica zaposleno je na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, a lista njihovih radnih zadataka je poduža. U opis posla tako ulazi pisanje presuda, rješenja, zaključaka i drugih sudskih odluka te dopisa po diktatu suca ili sudskog savjetnika. Iako postoji informatički sustav pravosuđe ne odustaje od fizičkog vođenja dokumenata te je posao zapisničara poduplan. Iz tog razloga podneske koji su dostavljeni za određeni spis svakodnevno uvezuju i to kronološkim redom u informacijski sustav i u fizički spis. Pišu i otpremaju sudske pozive, dopise, odluke te otpremaju spise na viši sud kroz informacijski sustav suda. Uz to, otpremaju spise nadležnim sudovima te donose rješenja vezano uz naplatu sudskih pristojbi. Zadužene su za brigu o urednosti predmeta te svakodnevno preuzimaju, razvrstavanju i vraćaju spise u sudsku pisarnicu. Postupaju po naredbama sudaca, odnosno sudskog savjetnika te pripremaju i pišu zapisnike na ročištima. Nadalje, razvrstavaju podneske i dostavnice koje se odnose na sudske spise koji se u tom trenutku fizički nalaze kod njih u radu, pišu službene bilješke, dopise i sl., preuzimaju i prosljeđuju telefonske razgovore sucu. U elektronskim spisima ažuriraju sve podatke koji se mijenjaju, a to uključuje dodavanje nove stranke, promjenu adrese, promjenu punomoćnika i unos ostalih osoba u elektronski spis. Kroz njega provode sve sudske radnje te unose i otpremaju sve napisane odluke i pozive. Vode računa o nabavi materijala potrebnog za redovni rad jedne sudske referade (papir, omotnice, pribor za pisanje i sl.), prijavljuju sve tehničke nedostatke kao i informatičke probleme. Sa sucem ili sudskim savjetnikom odlaze na vanjska uredovanja te zapisnike pisane rukom nakon povratka prepisuju i unose u informacijski sustav.
Naša prva sugovornica na Općinskom građanskom sudu radi 28 godina. Najvećim problemom ovog radnog mjesta smatra veliki obujam posla koji proizlazi iz stalnog nadograđivanja sustava. Sudskim zapisničarima se tako dodaju poslovi za koje je potrebno puno vremena, a količina predmeta je sve veća te su dovedeni u situaciju u kojoj rade preko svojih mogućnosti. “Niti u jednom trenutku se ne vodi računa o sudskom zapisničaru u smislu da se samim povećanjem obima posla poveća i njegova plaća. Ne gleda se je li neke poslove moguće odraditi u tom vremenu, a ne gleda se ni da ih se raznim izmjenama i promjenama malo rastereti u nekom dijelu. Naime, nitko od sudskih zapisničara nije primijetio da mu je lakše zbog uvođenja informacijskog sustava. Dapače, samo je povećan obim posla. Veliki problem je i to što sudski zapisničari često nisu zaštićeni kao osobe te puno njih radi sa sucima, odnosno sudskim savjetnicima, a protek radnog vremena ovisi o njihovom raspoloženju”, rekla je.
Uz to, kao problem navodi i neorganiziranost, odnosno nemogućnost samostalnog organiziranja referade te se od zapisničara traži da posao za koji je potrebno više dana odradi u jednom. Zbog takve loše organizacije stavljeni su pod dodatan pritisak. Njezina plaća iznosi oko 740 eura te smatra kako bi trebala biti barem 1.000. “Imamo jako mala primanja za obim posla koji obavljamo, a uz sve to naše radno mjesto je podcijenjeno”, rekla je.
Smatra kako je nužno poboljšati status zapisničara, a prvi korak prema tome bio bi poštovanje njihovog zanimanja. “Zapisničar nije netko tko je tu tek tako, već je to službenik koji je neophodan za tijek i dovršetak sudskog procesa. Sudskog zapisničara bi se više trebalo uvažavati kao osobu, jer on nije osobna tajnica/tajnik sucu. Zapisničar ima svoj opis posla i trebamo biti plaćeni za posao koji radimo kako bi mogli dostojno živjeti od svog rada, a ne biti na rubu siromaštva. Trebalo bi maknuti stigmu da su državni službenici uhljebi jer nitko tko nije radio ovaj posao ne može davati svoje mišljenje o njemu i podcjenjivati ga”. Dodala je i kako je nužno promijeniti i odnos nadređenih prema zapisničarima jer se oni osjećaju kao niža vrsta te se podcjenjuje njihov rad i doprinos sudskom procesu.
Njezino mišljenje, ali i probleme radnog mjesta dijeli i kolegica koja kao zapisničarka radi 12 godina. “Veliki je pritisak posla za koji je realno mala plaća budući da u jednom danu moramo biti maksimalno koncentrirani i izvrsno organizirani kako bi svi zadaci bili odrađeni. Ujedno moramo imati znatno razvijene informatičke vještine i primjenjivati veliku količinu znanja koja je potrebna u pojedinim vrstama postupaka”, ispričala je.
Sve navedeno razlog je i zbog kojeg njihove kolegice odlaze u privatni sektor gdje za administrativne poslove dobivaju puno veća mjesečna primanja od onih koje im država daje. Kako bi se zaustavio njihov odlazak, ali i potaknulo zapošljavanje nužno je učiniti određene promjene. “Potrebno je povećati plaće kako bi se na natječaje, na koje se u ovom trenutku gotovo nitko ne javlja, prijavio dovoljan broj kandidata. U tom slučaju bila bi manja potreba za zamjenama kada zapisničar koji je prisutan na poslu odlazi sucu/sudskom savjetniku koji je taj dan bez zapisničara. U navedenom slučaju posao u referadi u kojoj je zapisničar trajno raspoređen gomila se i stvaraju se zaostaci”. Njezina posljednja plaća s gotovo dvadeset godina staža iznosila je 712,72 eura. “S obzirom na situaciju u državi i sva poskupljenja smatram da bi trebala biti 20-30 posto veća jer u ovom trenutku je jedva dostatna za preživljavanje”, istaknula je.
Naša iduća sugovornica posao zapisničarke obavlja 19 godina, a njezina plaća iznosi oko 660 eura. Zbog odgovornosti posla, povećanja cijena i inflaciju smatra kako bi za posao koji obavljaju trebali primati minimalno 1.000 eura. “Svakako je nužno povećati plaću kako bi naše radno mjesto bilo zanimljivije mlađim ljudima koji su na tržištu rada. Potrebno je i dati nam noviju tehnologiju za rad kako bismo mogli biti brži i efikasniji, a ne gubiti vrijeme na čekanje otklanjanja grešaka u sustavu e-spisa i sporosti kompjutera”, rekla je.
Radnu opremu smatra relativno lošom, a kao primjer navodi izrazito sporo i staro računalo te program koji je vrlo često usporen ili čak nedostupan za rad. “Uvjeti rada u ovih 19 godina koliko radim na sudu su loši, npr. prastari i potrgani radni stol (na kojem se oštećuje odjeća). Namještaj je većinom u raspadnom stanju, zimi je većina sudnica vrlo hladna, a ljeti su vrućine nesnosne. To bi se naime trebalo promijeniti kroz neko vrijeme budući da smo u fazi renovacije zgrade, no trenutno radimo doslovce na gradilištu”, rekla je.
“Plaća je nedovoljna za dostojan život”
Njezina kolegica s kojom smo razgovarali kao sudska zapisničarka počela je raditi 2020. godine. Ona, kao i ostale sugovornice najvećim problemom njihovog radnog mjesta navodi nisku plaću koju smatra nedovoljnom za dostojan život. “Moja plaća iznosi 622,80 eura neto, uzevši u obzir da je minimalna neto plaća u Republici Hrvatskoj 560 eura (što je također zastrašujuće niska plaća), smatram da bi za dostojan život kao i za opterećenost poslom na ovom radom mjestu početna plaća trebala iznositi minimalno 900 eura neto. S trenutnim mizernim primanjima gotovo je nemoguće sam plaćati troškove života kao npr. režije, najam stana i kredit. Smatram da su kolege nemotivirani s obzirom na to da su opterećeni razmišljanjem kako podmiriti svoje redovne životne troškove”, rekla je.
Bitnom stavkom kod poboljšanja uvjeta smatra mogućnost napredovanja na temelju znanja i vještina te težine poslova koje obavljaju, a što trenutno nije predviđeno. “Svi zapisničari primaju jednaku plaću iako rade različite poslove s različitim stupnjevima zahtjevnosti. Neki imaju brojna ročišta, redovite zamjene kolega u drugim referadama, očevide na terenu u različitim vremenskim uvjetima, rad sa strankama, rad u referadama različite težine i sl.”, pojasnila je. Mjesta za napredak ima i kada je u pitanju oprema na sudu kako bi rad bio nesmetan. Kao primjer navodi kako u svim referadama ne postoje kopirke i skeneri te informacijski sustav ne dozvoljava uvid u sve podatke pravnih i fizičkih osoba. “Šalju se dopisi koji tako kruže državnim službama i rješavanje predmeta se odužuje, a od nas se očekuje brzina i efikasnost”, navela je.
Iživljavanje i nekolegijalnost
Svoje iskustvo rada na sudu s nama je podijelila i zapisničarka sa suda u Varaždinu koja ondje radi nešto duže od godinu dana. “Ujutro pripremim spis za rasprave i zapisnike, a ako nema ročišta onda krenem sa spisima koji su mi za rad. Prvo na red dolaze hitniji, a zatim oni koji su manje hitni. Ako smo u fazi pripreme presude onda ju sutkinja diktira i slično, no uvijek dolazi do nečeg izvanrednog”, osvrnula se na organizaciju posla.
Njezina neto plaća iznosi oko 620 eura, no kao takva nije jedina negativna stvar ovog radnog mjesta. “Najveći problem je podcjenjivanje sudskih zapisničara, njihovih sposobnosti i mogućnosti, zatim odnos sudaca prema zapisničarima koji često zna biti na granici mobinga i iživljavanja te nekolegijalnost kolega. Da bi se poboljšao status zapisničara trebalo bi podići plaće, vrednovati njihov rad kao bitan, a ne samo reći ‘joj zapisničari, oni tako i tako ništa ne rade, a plaćeni su jako puno.’ Dok nisi u sustavu i sve gledaš izvana tako se čini, no jednom kada se zaposliš na takvim radnim mjestima zapravo uvidiš da se radi i previše u odnosu na to koliko si plaćen na kraju mjeseca”, rekla je.
Posljednja sugovornica kao zapisničarka na Trgovačkom sudu radi nekoliko mjeseci, no svjesna je svih problema kao i njezini kolege s dužim stažom. Glavnim nedostatkom smatra prenisku plaću koja u njezinom slučaju iznosi oko 620 eura te smatra kako bi se trebala uvećati barem na 860. “Najprije treba korigirati plaću, plaćati prekovremene (ako ih ima), smanjiti odgovornost i obujam posla jer realno zapisničari rade puno više u odnosu na suce, a imaju duplo ako ne i tri puta manju plaću”, navela je.
Kada se sve zbroji jasno je da radni uvjeti sudskih zapisničara nisu nimalo privlačni te nije čudno da mnogi oglasi na stranici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ostaju bez kandidata. Zapisničari, udruženi s ostalim kolegama iz sustava, prošle su godine jasno dali do znanja kakvi su njihovi radni uvjeti, no od tada do danas nije došlo do promjene. Koji će biti idući koraci prema ostvarenju boljih uvjeta nismo uspjeli saznati od nadležnog sindikata kojeg smo kontaktirali u nekoliko navrata. Nažalost, usprkos usmenom obećanju kako će odgovoriti na naš upit do dana objave ovog testa nisu se oglasili. Ipak, s obzirom na njihovo veliko nezadovoljstvo možda jednom saznamo i kako bi radni dan na sudu izgledao bez njih.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Naslovna fotografija: Pxfuel/Radnička prava
Tekst napisala:
Preporučite članak: