Large naslovna

U hrvatskim je vrtićima po djetetu osigurano manje prostora nego zatvorenicima u zatvorima – slikovit je to način na koji sindikati odgajatelja i strukovne udruge javnosti pokušavaju približiti katastrofalne uvjete rada u sustavu predškolskog odgoja i obrazovanja. O tome zašto se protive novim izmjenama zakona koji reguliraju ovaj sustav s njima je razgovarala naša Lidija Čulo.

 

„Zar planiramo budućnost povratkom u prošlost?“, natpis je koji je držala jedna od sudionica ovogodišnjeg prosvjeda odgojitelja. Simbolično je održan na Dan žena jer su odgojitelji u vrtićima gotovo u potpunosti žene. Organizirale su ga udruge odgojitelja i sindikati, i to munjevitom brzinom u više od 50 gradova i 13 općina. Povod? Najava izmjena i dopuna Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju te mijenjanje odredbi Državnog pedagoškog standarda (DPS) koje će de facto dovesti do legaliziranja situacije 1 odgojitelj na 30 djece i daljnjih srozavanja uvjeta rada. A evo i kako.

„Ministar je čuo za naše uvjete rada i rekao: ‘Pa to je nezakonito!’ Pa naravno da je nezakonito, gospodine ministre!“

Predstavnici sindikata i odgojitelji ističu nekoliko posebno problematičnih stavki. Prva među njima jest ta da se broj djece u odgojnim skupinama ne bi više uređivalo kroz DPS već kroz pravilnik koji bi određivao ministar. Kakav pravilnik, kojeg sadržaja i koji bi broj djece u pojedinim skupinama određivao ministar? To nikom nije poznato, ističu.

„Broj djece u skupinama već je sada prevelik jer se DPS ne poštuje. I sada jedva radimo, uvjeti su nehumani. Vi trebate imati između 8 i 10 jasličara, a imate ih i po 25. Tu se ne radi, tu se čupa živu glavu“, ističe Katarina Turković Gulin iz udruge SIDRO koja okuplja odgojitelje i roditelje u zaštiti prava djeteta u dječjem vrtiću. Upravo je udruga SIDRO bila jedna od predvodnica prosvjeda u ožujku ove godine.

S ovim se slaže i Božica Žilić, predsjednica Sindikata obrazovanja, medija i kulture (SOMK). Priljev djece izrazito je velik, a smještajnih kapaciteta je premalo. Istra i Primorsko-goranska županija blizu su standarda, no u ostalima je situacija alarmantna, tvrdi. Ističe primjer vrtića u Krapinsko-zagorskoj županiji, gdje se u jednoj grupi nalazi čak 36 djece, a odgajatelj je s njima sam. Tek u periodu ručka i priprema za podnevni odmor radi zajedno s drugim odgajateljem, koji potom ostaje sam u podnevnoj smjeni. „U drugim zemljama Europske Unije imate jednog odgajatelja na oko devetero djece, a mi imamo jednog na oko 24. Kolegice iz drugih zemalja čude nam se o čemu mi pričamo.“

Turković Gulin (Sidro), Žilić (SOMK), Kutlača (SIKD) i Šoprek (SOOH), foto: Facebook udruge Sidro, Radnička prava


Situaciju slikovito i tragično dočarava usporedba da je „u vrtićima djeci manje mjesta nego u – zatvorima“, a na pitanje gdje je najgora situacija, Turković Gulin odgovara: „Moramo definirati što je najgora situacija. Da li je to regija u kojoj uopće nema vrtića i jaslica, ili je najgora u velikim gradovima gdje je uključenost djece u odgojne skupine 100 posto veća od onoga što zakon dopušta? Mi uvijek imamo po jednog odgojitelja u smjeni, osim kada traje međusmjena i kada dolazi tzv. treći odgojitelj. Inače, taj pojam ne postoji u klasifikaciji radnog mjesta, već su ga nadležni izmislili da bi se moglo uključiti još više djece. Mi moramo osigurati prostor od pet metara kvadratnih po djetetu jasličke dobi, a imam primjer jasličke skupine u kojoj je 36 djece nagurano u 42 metra kvadratna, s jednim odgojiteljem u smjeni. To je ekstrem, a 26 djece u jasličkoj skupini više nije ekstrem nego vrlo česta pojava. Mi se svi zapravo čudimo kako nema više nesreća jer kontinuirano ostavljamo djecu bez nadzora odrasle osobe. Kada smo to govorili na sastanku Ministarstva, mene je ministar Fuchs gledao kao da pričam o kvantnoj fizici. Kaže: ’Pa to je nezakonito!’ Pa naravno da je nezakonito, gospodine ministre! Ali što da radimo? A ako se nešto dogodi – kriv je jedino odgojitelj.“

Struka je nezadovoljna i načinom financiranja ustanova. Decentraliziran sustav znači da je financiranje prepušteno jedinicama lokalne samouprave pa su i sredstva koja se izdvajaju različita. „Zamislite sad taj raspon od 900 do 5.000 kuna za istu stvar za jedno dijete“, objašnjava Turković Gulin. „To utječe na kvalitetu ishrane, a imamo i vrtiće koji nemaju grijanje, toplu vodu… Treba rasteretiti jedinice lokalne samouprave tako da svi mogu pružiti svakom djetetu jednako kvalitetan, dostupan i siguran vrtić. A ovako vlada diskriminacija djece prema mjestu rođenja.“

Priče o povlačenju sredstava iz Europskog socijalnog fonda za njih su floskule jer, kako kažu, ta sredstva trebaju biti nadstandard, a mi nemamo ni standard. Imamo deficitarne i potplaćene odgojitelje koji su, inače, jedini odgojno-obrazovni radnici koji nemaju plaću iz državnog proračuna.

„Nedostatak stručnog kadra problem je već 30 godina, a nitko se ne pita zašto nam nedostaje ljudi, zašto ljudi nisu u struci, zašto naši odgajatelji rade u turizmu ili idu u druga zvanja i zanimanja. Pazite, vi za odgojitelja završite pet godina fakulteta. Onda još godinu – godinu i pol tražite pripravnički staž. Kada konačno dobijete to mjesto, razvlače vas po tri, četiri, pet vrtića. Pa tjedan dana radite i onda ne radite, pa ste na zamjeni i kratkim ugovorima dok skupljate tih 12 mjeseci staža. Onda dolazi prava priča: trebate se zaposliti. Tu ste opet na zamjeni. Godinama naši odgajatelji rade na kratkim ugovorima, što je potpuno suprotno Zakonu o radu. Čak rade za istog poslodavca na istim poslovima jer postoji čudno tumačenje zakona i nema sudske prakse vezano za to. Vi radite za Anu koja nedostaje, pa za Petru koja nedostaje, i to se smatra novim ugovorom i novim radnim mjestom. Tako su naši odgojitelji stalno u prekarnom radu, nemaju sigurnost zapošljavanja i nikad ne znaju koliku će plaću ovaj mjesec dobiti. To odbija ljude i zbog toga ne žele raditi ovaj posao“, ističe Turković Gulin.

A nedostatak stručnog kadra bi se po novim odredbama trebao pokrpati zapošljavanjem nestručnog (čitaj: jeftinijeg) kadra. Ideja je da se višak učitelja primarnog obrazovanja (koji je opet nastao zbog loše politike obrazovanja) sada pretoči u vrtiće. Pružila bi im se mogućnost da završe kratko doškolovanje (prvi prijedlog je bio da skupe 60 ECTS bodova) i tada će dobiti akademsko zvanje odgojitelja. Za odgojitelje ne postoji obrnuta mogućnost.

„Oni će sutra na natječaju biti jednaki kao i mi. Dapače, imat će dva akademska zvanja pa se može pretpostaviti da će u nekom trenutku imati i prednost. To je upitno ustavno – nekome dati akademsko zvanje za malo doškolovanja. Takva prekvalifikacija ne postoji nigdje u svijetu. Zato sad slažemo upit o ocjeni ustavnosti za Ustavni sud i obratit ćemo se Europskoj komisiji zato što nije u skladu niti s bolonjskim procesima, niti sa zdravim razumom.“ S Turković Gulin se slaže i Iskra Vostrel Prpić, predsjednica Sindikata radnika u predškolskom odgoju i obrazovanju Hrvatske. Vostrel Prpić doduše zaključuje kako nije sigurna jesu li učitelji konkurencija jer „skoro nitko ne želi raditi u vrtićima u tim uvjetima“.

Foto: Facebook stranica SOMK-a, Radnička prava

 

Kako se na novohrvatskom zove situacija u kojoj odgajateljica sama radi s 25 djece? Relaksiranje

Kada je konačni tekst s izmjenama i dopunama zakona ugledao svjetlo dana, sindikati i struka bili su zatečeni. „Sindikati su sudjelovali u radnoj skupini, no ni u jednom obliku – čak ni na e-savjetovanju – nije bilo spomena o uvođenju pravilnika kojim bi se uređivao broj djece u skupini. To je doslovno došlo preko noći bez konzultacija sa socijalnim partnerima“, tvrdi Žilić.

„Iz Ministarstva su poručili kako to nije istina i da nemaju takve namjere“, opisuje Turković Gulin. „U više navrata su rekli da lažemo, no mi smo imali dokumentaciju. Nacrt nije izašao u javno savjetovanje u ožujku 2021, kako je rečeno, već je odgođen za kolovoz kada su svi na godišnjim odmorima i bilo je teško dobiti reakciju javnosti. Mi smo ipak u tome uspjeli i zatrpali smo ih s preko 300 različitih amandmana i prijedloga. Taj nacrt koji je izašao u kolovozu nije imao puno veze s onim što je radna skupina radila. Mijenjan je nekoliko puta, ovo je sad već četvrta verzija o kojoj se nije provelo javno savjetovanje, a niti radna skupina nije izradila taj dokument. Tko ga je onda izradio? Sad čekamo petu verziju, ali ne znamo tko radi na njoj. Nećemo stati dok ne vidimo konačan prijedlog nacrta izmjena i dopuna zakona i vjerojatno ćemo opet izaći na ulice.“

Koji su uopće bili argumenti za ukidanje DPS-a i što to nije valjalo s dosadašnjima? Žilić objašnjava kako razlog leži u pritiscima pred direktivama Europske unije koja traži da se poveća obuhvat djece koja pohađaju vrtiće na 95 posto. Budući da u Hrvatskoj to trenutno nije ni 50 posto, ovakvim načinom „rješavanja“ problema samo će doći do pretrpavanja već pretrpanih vrtića. „U velikom dijelu Hrvatske grupe su tako pune da u jednoj zapravo imamo dvije. Ovo što se sad radi nije u redu jer su imali vremena od 2014. godine postepeno rješavati taj problem“, nadodaje. „Nije prihvatljivo da se odredbe DPS-a, nama strateškog dokumenta, tako mijenjaju. Točnije, ‘relaksiraju’, kako oni to kažu. Relaksiranje nisu prenatrpane grupe i otežan rad odgajatelja i svih onih koji rade u sustavu.“

Sve ovo bilo je okidač za veliki prosvjed u pedesetak hrvatskih gradova. Predvodile su ga udruge odgojitelja i sindikati, a podržali su ga i brojni roditelji. „Javio nam se velik broj roditelja i tražili su da se i oni priključe našim prosvjednim aktivnostima. Mi smo ih u tom trenutku zamolili da se ne uključuju jer nije bilo pitanje masovnosti već pokazati brzinu odgovora – da se u jedan i pol dan možemo organizirati i izaći na ulice u 50 gradova i 13 općina. Mi smo to napravili, a što bismo tek mogli s malo više vremena i truda? Roditelji nam se javljaju svakodnevno, uključuju se u naš rad i to je jedan od naših najvećih uspjeha. Kad provodite toliko vremena s tom djecom, oni postaju dio naših života i mi njihovih. To su sve naša djeca“, objašnjava Turković Gulin.

„Pronašli smo način kako da dođemo do roditelja i otkrijemo tu istinu javnosti, a da nitko ne strada ili dobije otkaz. Roditelji su budni, ne žele ovakvu situaciju i sigurni smo da ćemo moći odgovoriti na ulicama. Ljudi stoje na startu, spremni za utrku i samo čekaju naš pucanj.“


Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Naslovna fotografija: Pixabay, Radnička prava
Tekst napisala:

Lidija Čulo


    Preporučite članak: