Pod opravdanjem fleksibilizacije tržišta radne snage kako bi se prebrodila ekonomska kriza koja traje od 2008. godine, tzv. zero-hours contracts (ugovori bez zajamčenog radnog vremena) u Velikoj Britaniji doživljavaju nevjerojatnu ekspanziju. Ovakav ugovor ne obvezuje poslodavca da radniku ponudi minimalno radno vrijeme, a radnici su plaćeni prema radnom vremenu koje su odradili, čime ih se dovodi u iznimno nesiguran položaj u smislu stabilnosti primanja, dok se poslodavcima otvaraju poprilično velike mogućnosti za eksploataciju radnika. Jedan od mehanizama za otvorenu eksploataciju koji su poslodavci koristili u ovakvim ugovorima sastojao se u stavci o ekskluzivnosti – naime, ugovori s ovom stavkom radniku su onemogućavali da sklopi paralelne ugovore o radu s drugim poslodavcima. Promjene radnog zakonodavstva u Velikoj Britaniji iz sredine 2015. godine onemogućile su stavke o ekskluzivnosti u ugovorima bez zajamčenog radnog vremena.
Office for National Statistics (ONS – Zavod za statistiku Velike Britanije) navodi kako je broj radnika s ugovorima bez zajamčenog radnog vremena u 2015. godini iznosio 744.000, odnosno 2,4 posto od ukupne radne snage Velike Britanije. ONS navodi kako je to porast od 19 posto naspram 2014. godine, odnosno 624.000 radnika s ugovorima bez zajamčenog radnog vremena iz 2014. godine. John Philpott iz think tanka The Jobs Economist komentirao je najnovije statističke podatke za Guardian: „Iako je udio ugovora bez zajamčenog radnog vremena u ukupnoj zaposlenosti relativno malen i neki zaposlenici preferiraju fleksibilnost koju ovakvi ugovori nude, ovakav oblik zapošljavanja poslodavcima nudi mogućnost potkopavanja snage ostalih radnika u kolektivnim pregovorima i time smanjuje pritiske za bolje plaće i radne uvjete, posebno na najnižoj razini tržišta rada. Na taj su način učinci ugovora bez zajamčenog radnog vremena na tržišno ponašanje i ishode veći nego što se isprva može zaključiti“. Istraživanje Konfederacije britanskih sindikata (TUC) iz prosinca 2014. godine pokazuje da su radnici s ovakvim ugovorima znatno manje plaćeni od svojih kolega na jednakim poslovima i s jednakim opsegom posla te pokazuje da su radnici s ugovorima bez zajamčenog radnog vremena u prosjeku tjedno zarađivali 188 funti, dok su njihove kolege u stalnom radnom odnosu u prosjeku tjedno zarađivale 479 funti.
Primjer Sports Directa
Listu britanskih poslodavaca koji su znatno profitirali ugovaranjem rada bez zajamčenog radnog vremena čine uglavnom veliki lanci hotela, trgovina i restorana brze hrane, među kojima se od početka ove godine u britanskoj javnosti po notornosti istaknuo Sports Direct, tvrtka koja je u samo tri desetljeća postala najveći britanski lanac trgovina sportskom opremom.
Ta kompanija, koja je ujedno vlasnik poznate marke Lonsdale, zapošljava preko 20.000 ljudi, a samo u Velikoj Britaniji trenutno ima oko 420 dućana, uz još više od 230 dućana u 20-ak europskih zemalja među kojima su i susjedne Slovenija i Mađarska. Osnivač kompanije Mike Ashley jedan je od najbogatijih Britanaca, većinski vlasnik engleskog premijerligaša Newcastlea i od listopada 2014. godine jedan od manjinskih vlasnika nekadašnjeg nogometnog giganta Glasgow Rangersa. Receptura za uspjeh ove tvrtke sastoji se od nekoliko elemenata: 1. prodavaonice dizajnirane po aršinima skladišta, 2. niske cijene i 3. kako opisuje Guardian, viktorijanski radni uvjeti dostojni Dickensovih romana. Tu je ključno primijetiti da gotovo 80 posto zaposlenika Sports Directa ima ugovore bez zajamčenog radnog vremena.
Ovakvi nesigurni radni odnosi, upareni s rezervnom armijom rada, omogućuju poslodavcima uvođenje nehumanih radnih uvjeta, a Sports Direct potencijale eksploatacije nastoji iscijediti do maksimuma. Britanska televizijska kuća Channel 4 u travnju ove godine objavila je reportažu u kojoj raskrinkava radne uvjete u distribucijskom centru Sports Directa u Shirebrooku. Njihovo je istraživanje pokazalo da se u skladištu preko razglasa prakticira stalno javno prozivanje pojedinačnih radnika kako ne rade dovoljno učinkovito ili zabušavaju. Nadalje, Sports Direct je implementirao stroge disciplinske mjere, parafrazirajući poznatu američku frazu koja svoje podrijetlo vuče iz bejzbola, pod nazivom „six strikes and you're out“, tj. svaki radnik dobiva otkaz ako skupi šest disciplinskih prekršaja. Međutim, disciplinski prekršaji se dijele prema iznimno strogim skladišnim propisima, i to ako se radnici predugo zadržavaju u zahodu, ako previše čavrljaju tijekom rada ili ako su zbog bolesti odsutni s posla. Na temelju ovih informacija BBC je detaljnije razmotrio potencijalnu korelaciju između navedenih strogih propisa i zdravstvene opasnosti rada u ovom skladištu Sports Directa te je na temelju britanskog Zakona o slobodi informiranja došao u posjed izvještaja o frekventnosti posjeta kola hitne pomoći spomenutom skladištu. Između siječnja 2013. i prosinca 2014. godine hitna pomoć je dobila 83 poziva iz skladišta, od čega je 7 naknadno bilo otkazano. Od 76 puta kada su kola hitne pomoći uistinu došla u skladište, 36 slučaja je klasificirano kao „slučajevi u kojima su životi bili u opasnosti“. Nadalje, tri su slučaja od ovih 76 uključivala probleme s trudnoćom radnica, od kojih je jedan bio „porođaj u zahodu skladišta“.
Predsjednik uprave Sports Directa Dave Forsey bio je emfatičan u svojoj obrani prakse kompanije i njezine masovne upotrebe ugovora bez zajamčenog radnog vremena. Forsey naglašava da zaposlenici ustvari preferiraju ovakve ugovore jer im omogućuju razinu fleksibilnosti koje mnoge druge kompanije ne nude te naglašava da takvi ugovori omogućuju studentima dodatnu zaradu preko ljetnih praznika ili pak roditeljima nude mogućnost da tijekom ljeta provode više vremena sa svojom djecom.
Forseyjevo pretjerano uvažavanje navodnih preferencija radnika za formalnom i neformalnom fleksibilnošću radnih odnosa zaintrigiralo je i državno odvjetništvo u Velikoj Britaniji. Ono je početkom listopada protiv Forseya i kompanije USC (u potpunom vlasništvu Sports Directa) podiglo optužnicu zbog kršenja Zakona o sindikatima i radnim odnosima. Ovaj zakon propisuje da radnici imaju pravo na otkazni rok od trideset dana i da nadležne državne službe moraju biti obaviještene o planiranim otkazima. Naime, prodajni lanac tekstilne robe USC u škotskom gradu Dundonaldu u siječnju je zatvorio jedno svoje skladište i otpustio oko 200 zaposlenika. Prema optužnici, zaposlenici su o svojim otkazima bili obaviješteni samo 15 minuta prije zatvaranja skladišta, a Forsey i USC nisu obavijestili nadležne državne službe.
Od sindikalne do društvene borbe protiv ugovora bez zajamčenog radnog vremena
Krajnje nekorektan odnos poslodavca prema radnicima i nehumani radni uvjeti potaknuli su na angažman najveći britanski sindikat Unite the Union, koji je u travnju ove godine započeo kampanju za borbu protiv loših radnih uvjeta u Sports Directu. Radi se o kampanji koja izmiče klasičnim obrascima sindikalnog organiziranja unutar pojedine firme i teži postizanju mnogo dalekosežnijih društvenih promjena.
Naime, osim što je klasično sindikalno organiziranje u Sports Directu praktički onemogućeno krajnje nesigurnim ugovorima koje radnici imaju, u Velikoj Britaniji, osim toga, značajan broj zaposlenika Sports Directa čine migranti. To borbu za dostojanstvene uvjete rada čini još težom i neizvjesnijom s obzirom da se u pravilu radi o ljudima koji lakše pristaju na lošije uvjete rada želeći u što kraćem vremenskom razdoblju osigurati što veću zaradu budući da su u zemljama iz kojih dolaze prilike za zapošljavanje i radni uvjeti često još i nepovoljniji.
Uzevši u obzir navedene faktore, nakon iskušavanja pristupa koji je uključivao uobičajeni sindikalni pokušaj organiziranja podružnice unutar poduzeća, sindikalisti Unitea su procijenili da baza sindikalno organiziranih članova unutar Sports Directa zbog svoje ranjivosti vjerojatno neće moći biti nositelj akcija za poboljšanje uvjeta rada u tom poduzeću. Budući da sindikat unutar firme nije uspijevao drastično povećati broj članova, odnosno proširiti svoje članstvo i na radnike s nesigurnim ugovorima, a probleme radnika Sports Directa je, s druge strane, prepoznao kao jednu od ključnih radničkih borbi u Velikoj Britaniji koju sindikalna strana jednostavno treba dobiti ako želi zaustaviti trku prema dnu – opću degradaciju radnih i socijalnih prava u korist interesa kapitala, Unite se okrenuo izgradnji podrške radnicima Sports Directa izvana – kroz lokalne zajednice, nezaposlene i zainteresiranu javnost.
Pokrenuta je kampanja čiji je cilj stvaranje javnog pritiska na upravu Sports Directa putem objave podataka koji kompromitiraju upravu i prokazuju loše postupanje poslodavca prema radnicima, pokretanja peticije i organiziranja serije protesta unutar zemlje te traženja međunarodne podrške od drugih europskih sindikata, osobito u zemljama u kojima je Sports Direct također prisutan. S ciljem senzibiliziranja javnosti upućeno je i otvoreno pismo predsjedniku uprave Sports Directa Daveu Forseyju, u kojem Unite naglašava: „Zahtijevamo od Sports Directa da ukine svoje drakonske radne prakse i prekine koristiti slabo plaćene ugovore bez zajamčenih radnih sati. Vrijeme je da Sports Direct uspostavi dostojanstvo i sigurnost na radnim mjestima tako što će isplaćivati plaće od kojih se može živjeti i tako što će svim radnicima ponuditi ugovore na neodređeno“. Unite obrazlaže svoje zahtjeve na sljedeći način: „Zamislite da vas netko nadgleda svaku minutu vašeg radnog dana, proziva i sramoti preko razglasa ako vaš nadglednik misli da ne radite dovoljno predano, da vas nakon svake smjene pretresaju. To je svakodnevica radnika u skladištu Sports Directa u Shirebrooku. […] Pritom se ne radi samo o radnicima u skladištima. Tri četvrtine radne snage u prodavaonicama Sports Directa također radi preko ugovora bez zajamčenog radnog vremena. Ovi radnici nemaju sigurnosti, naknada za bolovanje i godišnje odmore, nemaju garantirano radno vrijeme i ne mogu si planirati budućnost. Sports Direct je izuzetno profitabilan trgovački div s rastom dobiti od 7,4 posto prema zadnjim statistikama. Ne smijemo dopustiti ovakvo neprihvatljivo ponašanje kompanije. Svaki radnik ima pravo na poštovanje i pošteni tretman na radnom mjestu.“
Novost ovakvog pristupa sindikalnom organiziranju očituje se kroz dva momenta: kao prvo, nositelji borbe više nisu radnici dućana i skladišta Sports Directa disperziranih po cijeloj zemlji, nego lokalne grupe građana, a prije svega nezaposlenih, koje organizira sindikat Unite. Direktan rad s grupama nezaposlenih sindikatu donosi ne samo širenje vidokruga s uskih sindikalnih tema na potrebe lokalne zajednice, nego i mogućnost izgradnje istih tih zajednica putem ravnopravnog i solidarnog uključenja svih društvenih skupina u zajedničku borbu za ostvarenje boljeg životnog standarda za sve. Borba za prava ugroženih radnika Sports Directa tako postaje problem kako zaposlenih tako i onih koji su momentalno nezaposleni, ali koje će danas-sutra na tržištu rada stići ista poniženja, kao i cjelokupnog društva koje ne želi pristati na takvo normiranje radnih odnosa.
Osim toga, u drugoj točki, cilj ovog još uvijek nekonvencionalnog sindikalnog pristupa nije samo zaštititi i povećati prava domaćih radnika nego, dugoročno, organizirati transnacionalnu komunikaciju i međusobnu solidarnu podršku koja će svim radnicima u europskom lancu Sports Directa donijeti bolje radne uvjete i veće plaće. Pristup je to koji razumije i uvažava međuzavisni položaj rada u regionalnom i globalnom lancu te s time povezanu potrebu za uskom suradnjom svih dijelova društva koji dijele zajednički interes kako unutar pojedinih država tako i na internacionalnoj razini.
U tom smislu, zahtjevi ove kampanje protežu se još mnogo dalje od borbe za prava radnika Sports Directa – oni ukazuju na apsolutnu društvenu nužnost zakonskog ukidanja mogućnosti rada putem ugovora bez zajamčenog radnog vremena, čime bi neke od najugroženijih skupina britanskih radnika dobile mogućnost izlaza iz posvemašnje nesigurnosti i siromaštva, a sindikalni i radnički pokret ipak povećao otpornost na pritiske kapitala. U suprotnom, devetnaestostoljetni radni uvjeti u kojima svakodnevno žive radnici Sports Directa postat će stvarnost sve većeg broja britanskih i europskih radnika.
Tekst napisali:
Preporučite članak: