S Domagojem Ferdebarom, tajnikom Sindikata graditeljstva Hrvatske, razgovarali smo o radu u sindikatu, uvjetima rada u sektoru graditeljstva, važnosti kolektivnih ugovora i perspektivama sindikalnog organiziranja.
Koliko dugo radite u sindikatu graditeljstva, na kojoj poziciji i koja je vaša uloga unutar sindikata?
U SGH radim od 2011. godine kao regionalni povjerenik te od 2014. i kao glavni tajnik. Osnovna uloga mi je organiziranje radnika u sindikat, kolektivno pregovaranje u sindikalnim podružnicama, kolektivno pregovaranje na razini djelatnosti graditeljstva, edukacija sindikalnih povjerenika i članova te rješavanje sporova s poslodavcima.
Možete li reći nešto više o samom sindikatu graditeljstva; kako je ustrojen, koliko broji članova te kako djeluje?
SGH je osnovan 1990. godine. Podijeljen je u pet regija na teritoriju RH, a tijela SGH su: Skupština, Glavni odbor, Statutarna komisija, Nadzorni odbor i Predsjednik/ca. Članovi su u pravilu organizirani kroz sindikalne podružnice koje biraju svoje sindikalne povjerenike, oko 5 posto članova su učlanjeni kao pojedinačni članovi. U SGH je trenutno organizirano preko 5 tisuća članova, osnova sindikalne mreže je 130 izabranih sindikalnih povjerenika, a uz njih aktivno podupiremo izbor ostalih radničkih predstavnika poput povjerenika radnika za zaštitu na radu te radničkih vijeća. Uz svoju unutarnju organizaciju, SGH je udružen u Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) te mnoge aktivnosti prema članstvu provodi zajedno sa SSSH-om, poput edukacije sindikalnih povjerenika, pravne zaštite članova, sudjelovanja u tripartitnom socijalnom dijalogu, prosvjeda itd. Na međunarodnoj razini SGH je udružen u dvije federacije: EFBWW i BWI s kojima je proveo mnogo projekata u zadnjih 15-20 godina.
Kako izgleda graditeljski sektor u Hrvatskoj, jesu li poduzeća u većinskom privatnom ili državnom vlasništvu, koliki je broj ljudi koji radi u sektoru i koji postotak je učlanjenosti u sindikat graditeljstva? Postoje li neki drugi sindikati koji se bave pravima radnika u graditeljstvu?
Ako gledamo čisti građevinski sektor – visokogradnju i niskogradnju – to su poduzeća u većinskom privatnom vlasništvu. U sektor građevinarstva ulaze i cestarska poduzeća te vodoprivrede i sl. koje organiziraju drugi sindikati. Od 75.250 zaposlenih u 01/2019, u SGH je učlanjeno 8 posto radnika, a sindikati koji organiziraju radnike u cestarskim poduzećima te vodoprivredama organiziraju još oko 10 posto radnika.
Graditeljski sektor u Hrvatskoj doživio je veliku ekspanziju između 2000. i 2009. god, a onda je izbila kriza. Tijekom tog razdoblja Hrvatska je značajno povećala broj stambenih jedinica te se provodio projekt izgradnje nacionalnih autocesta. Međutim, u razdoblju nakon 2009. godine sektor je doživio drastičan pad zaposlenosti od preko 40 posto. To je obilježilo značajan pad u broju zaposlenika, od 100.825 u 2009. godini na 58.431 u 2015. Kako je taj period utjecao na radnike u graditeljstvu, koje su najznačajnije promjene koje su se pritom dogodile?
Razdoblje koje ste opisali u pitanju gotovo da je prepolovilo broj zaposlenih u graditeljstvu. Na to je utjecalo nekoliko čimbenika: kraj velikih investicija u niskogradnji (autoceste), stagnacija u visokogradnji u kojoj je padala potražnja zbog vrlo visokih cijena nekretnina te opća kriza koja je slijedila. Možda je bitno naglasiti da i bez početka opće krize sektor nije mogao ostati u obujmu u kojem je bio do 2008. godine.
Utjecaj svega navedenog za radnike bio je katastrofalan, iz dana u dan tvrtke su propadale i radna mjesta su nestajala, a radnici su završavali na cesti u pravilu bez otpremnina ili su one bile vrlo male. Dio poslodavaca nažalost dobro je iskoristio priliku i prema mnogim radnicima su se odnosili kao prema besplatnoj radnoj snazi. Kad bi tvrtka ušla u poteškoće s isplatom plaća radnike se obmanjivalo mjesecima da će se sve riješiti i da nastave raditi. U tom razdoblju dio tvrtki radnicima je ostao dužan nekoliko desetaka milijuna kuna. Danas su se odnosi promijenili i nadam se da je pojava neisplata plaća zauvijek iza nas.
Koji su najčešći problemi s kojima se radnici u graditeljstvu susreću, koliko vi kao sindikat možete utjecati na poboljšanja radnih uvjeta unutar pojedinih firmi te koji su alati kojima se pritom služite?
Uz gotovo standardni model nekih tvrtki, prijave na minimalnu plaću a ostatak na ruke, problem su prekovremeni sati, odnosno raspored i korištenje radnog vremena, zaštita na radu i teški uvjeti rada. Problem s radnim vremenom je sve veći, obilazeći gradilišta na jadranskoj obali od jeseni do proljeća, uočili smo da se najčešće radi 11-12 sati dnevno, a vikendom nešto kraće. Radno vrijeme je van svih okvira, a uredno je prijavljeno kao 40 sati tjedno. Taj višak radnih sati poslodavac ostvaruje raznim metodama: plaćanja kroz stimulaciju, obmanjivanja radnika da su uvijek u nekoj preraspodjeli radnog vremena, priznavanja dijela kao prekovremenih sati dok se višak čuva i tijekom vremena gubi itd.
U tvrtkama u kojima imamo članove SGH redovito pratimo kakvi su uvjeti rada. S nekim poslodavcima ugovaramo radno vrijeme koje onda preciznije pratimo, smanjuje se broj ugovora na određeno vrijeme, npr. kroz kolektivne ugovore ugovaramo maksimalno 15 posto zaposlenih na određeno vrijeme, detaljnije uređujemo mjere zaštite na radu i njihovu provedbu, tako da su nam kolektivni ugovori prvi i najbitniji alat poboljšanja uvjeta rada.
SGH je u protekle dvije godine (otprilike) sklopio značajan broj kolektivnih ugovora s različitim poslodavcima. Osim rada samog sindikata, koji su faktori omogućili da do toga dođe? Primjerice, je li došlo do neke značajne promjene na tržištu rada koja je poboljšala položaj sindikata u kolektivnim pregovorima?
Nekoliko faktora omogućilo je sklapanje velikog broja kolektivnih ugovora. Od 2015. godine većina poduzeća stabilizirala je svoje poslovanje, a od 2016. zabilježen je i rast u prihodima i dobiti. Drugi faktor - svima poznat, je odlazak radnika iz Hrvatske i u druge djelatnosti, te indirektno oslobađanje radnih mjesta, a treći faktor su zahtjevi radnika koji su ostali raditi u RH, koji su svjesni da je sad vrijeme u kojem mogu s poslodavcem pregovarati za bolje uvjete rada. U posljednje dvije godine svi sklopljeni kolektivni ugovori uključivali su, između ostalog, i povećanje plaće.
Na koji način SGH pristupa radu s povjerenicima? Postoji li specifična strategija/ideja da se kao povjerenici angažiraju mlađi radnici, na koji način se nove povjerenike uvodi u sindikalni rad, sudjeluju li u programima sindikalne edukacije itd.
Kroz praksu mijenjamo metode u radu te raznim skupinama i pojedincima pristupamo ra razne načine. Primjerice 2012. godine, skupove podružnica smo vodili većinom radi organiziranja štrajkova zbog neisplata plaća i tada su svi imali samo jedan zahtjev. Danas pregovaramo o sasvim drugim zahtjevima, povećanju plaća, sudjelovanju radnika u dobiti poduzeća i sl.
Prosjek starosti članova sindikata je visok, preko 50 godina zbog toga sve više podupiremo mlade da se aktivno uključe u sindikalni rad jer su oni ogledalo SGH u svojim tvrtkama. Mlade povjerenike imamo u raznim poduzećima od malih do velikih poslodavaca, a značajan dio njih su članovi tijela SGH: Glavnog odbora, Nadzornog odbora te koordinacije. Oni u svojim podružnicama aktivno sudjeluju u kolektivnom pregovaranju te s članovima redovito komuniciraju o rezultatima tijekom pregovora, a na sindikalne edukacije šaljemo sve nove sindikalne povjerenike.
Imate li podatke o migraciji radnika u graditeljstvu, koliki broj radnika je emigrirao iz Hrvatske te koliki broj radnika je došao raditi u Hrvatsku? Mislite li da su prava radnika u tim procesima ispoštovana?
Prema odobrenim dozvolama možemo procijeniti koliko je radnika napustilo sektor građevinarstva u RH, u 2018. odobreno je 9 tisuća radnih dozvola za radnike emigrante, a oko 20 tisuća za 2019. godinu. Indirektni pokazatelj je opća potražnja za građevinskim radnicima, a ukupan broj radnih mjesta u građevini nije se bitno mijenjao godinama. O poštivanju prava radnika u navedenim procesima imamo raznih informacija i pozitivnih i negativnih. Često se radi o socijalnom dampingu jer strani radnici pristaju raditi za plaće niže od ugovorenih proširenim kolektivnim ugovorima.
Radnici koji odlaze nažalost vrlo malo znaju o svojim pravima u zemlji u koju dolaze raditi te nam se vrlo rijetko obrate za savjet prije odlaska u inozemstvo. Zbog toga smo u sklopu SSSH pokrenuli prvi specijalizirani savjetodavni ured za upućene radnike, gdje svi koji su na privremenom radu u drugoj zemlji Europske unije mogu dobiti besplatan pravni savjet te pomoć u slučaju kršenja njihovih prava. U suradnji s drugim graditeljskim sindikatima u zemljama EU izradili smo i uređujemo internet stranicu www.constructionworkers.eu na kojoj su ukratko navedena sva bitna prava građevinskih radnika za svaku zemlju EU (plaće, radno vrijeme, godišnji odmori, ostala materijalna prava te kontakti sindikata). Informacije za svaku zemlju prevedene su na sve službene jezike EU.
Mislite li da se u graditeljskom sektoru poštuju prava radnika, odnosno radi li se po zakonu te koliko se ZOR uistinu provodi?
Kao što sam naveo u prethodnim odgovorima, postoji mnogo problema u nepoštivanju prava. Više bih se fokusirao na primjenu postojećih kolektivnih ugovora jer ZOR danas nudi vrlo ograničena prava iako većina građana misli da sva prava koja imaju proizlaze iz ZOR-a. Trenutno se najviše krše prava oko radnog vremena te prijave radnika na plaće niže od propisanih kolektivnim ugovorom, neisplate dodataka na plaću (prekovremeni rad, rad nedjeljom) te naknada za prijevoz, terenski rad i sl.
Na koji način SGH pristupa učlanjivanju novih članova? Do koje mjere su napori na tom polju uspješni? Što su najveće prepreke, a što u nekim slučajevima može olakšati učlanjivanje novih radnika u sindikat?
Naš najteži posao je učlanjivanje novih članova. Tu se i dalje oslanjamo na kvalitetne sindikalne povjerenike u poduzećima koji učlanjuju preko 70 posto od ukupno novoučlanjenih. Sindikalni povjerenici su prvi kontakt radnicima s poslodavcem te zahvaljujući njihovom radu u nekim tvrtkama imamo preko 90 posto učlanjenih radnika.
Iako svaki radnik ima pravo na slobodno učlanjivanje u sindikat, postoje razne prepreke koje većinu radnika drže dalje od sindikata. Negdje su to poslodavci koji prikriveno koče učlanjivanje u sindikat, a negdje su to predrasude radnika da sindikat nema nikakvu snagu.
Najuspješniji smo kada u nekom poduzeću postoji interes većine radnika za rješavanjem određenog pitanja. Tada u razgovoru s njima dolazimo do mogućeg rješenja i postavljanja zahtjeva prema poslodavcu, uz njihovu potporu i uključivanje prilikom trajanja pregovora. Kroz ovaj proces članovi bolje razumiju da su oni dio rješenja i da bez njihove potpore neće biti rezultata.
Koje su perspektive, kako vašeg sindikata, tako I sindikalnog organiziranja generalno? Koji su najveći izazovi sutrašnjice?
Trenutno kroz redovite kolektivne pregovore treniramo poslodavce, ali i članove, kako bi bolje razumjeli da se plaće i drugi uvjeti rada na ovaj način mogu urediti dogovorom te da su kvalitetni kolektivni ugovori instrument zaštite prava i socijalnog mira. Imamo nekoliko poslodavaca kojima su kolektivni ugovori dio brenda kojim nastoje postati interesantni budućim radnicima te u potrazi za radnicima naglašavaju koja prava su kroz KU ugovorili sa SGH.
Nažalost kolektivno pregovaranje nije dovoljna poluga za uspješno učlanjivanje radnika u sindikat i moramo tražiti nove metode sindikalnog organiziranja. Puno ulažemo u edukaciju sindikalnih povjerenika i aktivista koji prolaze treninge za učlanjivanje, kolektivno pregovaranje, komuniciranje itd. Upoznavanje učenika u školama sa sindikalnim radom i ulogom sindikata jedan je od pozitivnih primjena novih pristupa. Učenici i studenti tijekom obrazovanja stječu znanja i vještine u svojim strukama, ali su u potpunosti neinformirani o ulasku na tržište rada, primjerice ugovor o radu prvi put vide kada ga dobiju na potpis. Prije točno 10 godina, u proljeće 2009. Sekcija mladih SGH počela je obilaziti srednje graditeljske i obrtničke škole gdje su s učenicima završnih razreda razgovarali kako se pripremiti za tržište rada, gdje mogu pronaći bitne informacije i kome se obratiti za pomoć. Kroz nekoliko godina mladi predstavnici SGH obišli su škole u Zagrebu, Varaždinu, Našicama i Puli.
Sve dok postoji potreba za ljudskim radom, sindikalno organiziranje će i dalje postojati kao protuteža kapitalu koji sve više dominira i s čijom se moći radnik kao pojedinac ne može nositi.
Izvor fotografije: privatna arhiva
Razgovor vodile:
Preporučite članak: