U jednim od posljednjih zasjedanja prije raspuštanja Europski parlament izglasao je Rezoluciju B9-0205/2024 o uključivanju prava na pobačaj u Povelju o temeljnim pravima EU. No, za uključivanje tih prava potrebno je mijenjati Temeljne ugovore Europske unije. Koliko je to realno, i kolika je realna moć Europskog parlamenta u četverokutu s Europskom komisijom, Europskim vijećem i Vijećem Europske unije pitali smo Predraga Freda Matića, eurozastupnika SDP-a i kandidata na predstojećim izborima za Europski parlament.
Koja je svrha Rezolucije B9-0205/2024?
Svrha Rezolucije je otvoriti proces za standardizaciju prava na siguran i dostupan pobačaj. Zakonska regulacija pristupa pobačaja varira od države do države u Europskoj uniji i potrebna je standardizacija kako bismo osigurali da svaka žena u Europi ima slobodu odlučivati o svom tijelu. Ovo je prvi korak u tom smjeru - gdje Europski parlament, kao predstavnik građana i građanki, iskazuje stav da pravo na pobačaj mora biti klasificirano kao temeljno ljudsko pravo i kao takvo ući u Povelju EU-a o temeljnim pravima.
Ona je danas izglasana, kada je možemo očekivati u Povelji EU-a o temeljnim pravima?
U samoj rezoluciji mi tražimo predsjednicu Parlamenta da je proslijedi Vijeću i Komisiji, a usmjeren je i zahtjev prema Vijeću da pokrene proces revidiranja temeljnih ugovora, tzv. treaties kako bi se Povelja mogla nadopuniti s člancima koje smo mi kreirali. Oni se odnose na tjelesnu autonomiju, seksualno i reproduktivno zdravlje, odnosno konkretnije pravo na siguran i legalan pobačaj. Naravno, tu treba mnogo političke volje, a bez da ulazim u predviđanje namjera predsjednice Parlamenta i Vijeća, mi očekujemo da se taj proces pokrene odmah, bez odgode. Potrebno je da se sve države članice u Vijeću izjasne da su za spomenutu dopunu Povelje što je, znamo, izazovno postići.
Ali, pitanje je koliko dugo će Parlament dozvoljavati da se države oglušuju na ono što europsko predstavničko tijelo građana/ki zahtjeva? Mi ćemo nastaviti i bilateralne razgovore s pojedinim državama, radimo na svim razinama da se ovo osigura, i to što prije.
Koja je pravna snaga Povelje? Ako je nešto u Povelji mora li to biti transponirano u nacionalna zakonodavstva?
Povelja EU-a je postala pravno obvezujuća 2009. godine i ona u pravnom smislu ima istu snagu kao i ugovori EU-a. Ona je za države članice uvijek obvezna kada se provodi zakonodavstvo EU-a, no kao i sve: ostavlja djelomičnu rupu u potpunoj obvezatnosti obzirom na nadleženost država članica. Ipak, ono što proizlazi iz Povelje obvezno je za one koji na nacionalnoj razini oblikuju politike i zakone. I, iako postoji određeni prostor koji je prepušten državama članicama kada je riječ o primjeni Povelje, taj prostor mora se upotrijebiti na način koji je u skladu s Poveljom i odredbama koje tamo stoje.
Da sumiram: da, postoji i dalje nadležnost država članica, ali isto tako postoji obveza da sve što se radi, bude u skladu s Poveljom.
Prava žena u fokusu su vašeg političkog djelovanja, izvjestitelj ste Europskog parlamenta za seksualno i reproduktivno zdravlje. Kako bi ocijenili koliko su ta prava danas ugrožena u EU?
Izuzetno su ugrožena, to je tema o kojoj se nažalost u Europi ne priča dovoljno. Ma koliko god se činilo da neki od nas “samo” o tome govore, situacija je alarmantna. Najveći problem je upravo taj da mnoge štetne odluke, politike i zakoni prolaze ispod stola, a oni koji su protiv ženskih prava najugodnije se osjećaju i najbolje rade kada ih nitko ne gleda, da se tako izrazim.
Tu je osobito važno pitanje upravo pobačaja oko kojeg se diže najviše buke i tu se žene zakidaju na svakom koraku. Mi smo to prepoznali odmah na početku mandata, zato smo i pokrenuli proces za moju rezoluciju o seksualnom i reproduktivnom zdravlju te je izglasali 2021. godine. Ta Rezolucija je svojevrsna alfa i omega za ove teme, i ovaj zahtjev za dopunom Povelje nastavak je upravo te priče iz tzv. Matić rezolucije.
No, važno je osvijestiti da to nije jedino pitanje u kojem su žene zakinute za svoja prava. Od mikrorazine do makrorazine, imamo ogromne propuste u zaštiti žena od nasilja, ograničavaju im se prava u području zdravstvene skrbi, izložene su uznemiravanju na poslu, na ulici, online. Pogledajte one klečavce, pa to je sramota za cijelu državu da jedna grupa muških jednom mjesečno pljuje, doslovno i figurativno, po ženama nasred glavnog trga u Zagrebu i nikome ništa. To nije slučaj samo u Hrvatskoj, dapače, ali Hrvatska klizi u društvo onih najgorih u EU po tom pitanju.
Zahtjevate Europsku povelju o pravima žena i konkretan zakonski okvir. Kako to ide?
Tako je, kao grupa Socijalista i demokrata, napisali smo i predložili novu Povelju koja bi se bavila isključivo pravima žena. To je jedan set standarda i svojevrsni vodič ka ostvarenju pune rodne ravnopravnosti. Povelja bi omogućila i širi uvid u uzroke neravnopravnosti danas u EU, a neka od najvažnijih područja koja vidimo u toj Povelji su: zaštita od nasilja i uznemiravanja, pristup zdravstvenoj zaštiti, pravo na političko sudjelovanje u punom smislu, rješavanje nekih uvriježenih stereotipa i struktura koje dovode do nepovoljnog položaja žena na tržištu rada i u ekonomskim pitanjima, kao i iskorijenjivanje štetnih praksi poput prisilnih brakova ili genitalnog sakaćenja.
Širok je spektar problema s kojima se moramo uhvatiti u koštac, ali ne mislim tu na deklaratornu razinu. Govorimo o konkretnim mjerama koje moraju postati obvezne za države članice jer u tom pogledu vidim ključni problem u tome što nacionalne kompetencije sprječavaju sustavan napredak. Ne možemo govoriti o nadležnosti država za ženska prava kada imamo razne Orbane diljem Europe. Tu Europska unija mora preuzeti odgovornost i nametnuti neke stvari.
Foto: Alexis Haulot/Europski parlament
Preporučite članak: