Na konvenciji održanoj krajem siječnja povodom godišnjice povijesnog štrajka 2018. godine raspravljalo se o raznim problemima, između ostalog o razlici u plaćama između radnika u privatom sektoru i državnih zaposlenika te pokušajima vlade BJP-a da proda luke.
Krajem prošlog mjeseca lučki radnici u Mangaluruu, jednoj od najvećih indijskih luka, organizirali su konvenciju kojom se obilježava godišnjica povijesnog štrajka 2018. godine. Devetodnevni štrajk, održan od 29. siječnja do 6. veljače 2018. godine bio je prvi takve vrste a organizirali su ga radnici brodarske tvrtke u jednom gradu južne države Karnataka.
Štrajkom, kojeg je vodila Sveindijska federacija lučkih radnika (AIPFW), tražena su rješenja za probleme vezane uz provedbu neoliberalnih politika u sektoru. AIPFW je osnovan 2016. s ciljem organiziranja radnika u brodarskim poduzećima koja su zaposlena u dvanaest najvećih indijskih luka.
Radnici u indijskim lukama su ili izravno zaposleni u lučkim trustovima u javnom vlasništvu, ili u privatnim brodarskim tvrtkama. Međutim, postoje velike razlike između plaća i naknada koje primaju zaposleni u privatnim tvrtkama i onih koji su angažirani izravno od države, iako obavljaju isti posao. Privatne brodarske tvrtke redovito uskraćuju radnicima pravedne nadnice, nadnice za prekovremeni rad, godišnji bonus i druge naknade. Radnicima se također uskraćuje plaćeni dopust te se stalno obeshrabruju njihovi pokušaji osnivanja sindikata putem kojeg bi mogli formulirati zahtjeve i izboriti se za poštivanje svojih radničkih prava.
Broj radnika izravno angažiranih od strane vlade konstantno se smanjuje otkad je indijska vlada 1990-tih pokrenula proces liberalizacije. Štrajkači su zahtijevali da privatne brodarske tvrtke poštuju zakone o radu i daju im plaće i beneficije, uključujući plaćeni dopust, odnosno žele jednaka prava kao i radnici zaposleni od strane države.
Radnici su štrajkom uspjeli natjerati lučke vlasti i upravu da sjednu pregovarački stol. Vlasti su popustile i pristale svim radnicima garantirati državno radničko osiguranje (ESI) i mirovinske fondove. No, nekoliko drugih zahtjeva, poput izjednačavanja prava i uvjeta rada s radnicima koji su zaposleni direktno od države, ostalo je neispunjeno.
Kampanja radnika Mangalurua bila je popraćena i drugim borbama na nacionalnoj razini i štrajkovima sa sličnim zahtjevima, no krajnje desna vlada, na čelu s Narenda Modijem, nastavila je putem privatizacije vrijedne državne imovine.
Umjesto da intervenira kako bi se poboljšali radni uvjeti zaposlenih u spomenutim brodarskim poduzećima, vlada je, sasvim suprotno, uvela zakone koji su otvorili put privatizaciji postojećih lučkih trustova. Upravo zato došlo je do široko rasprostranjenog protivljenja lučkih radnika i sindikata protiv prijedloga Zakona o velikim lukama[1] iz 2016. Ovaj zakon, ako bude usvojen, zamijenit će onaj iz 1963. godine i oduzeti autonomiju različitim lučkim trustovima koji su trenutno odgovorni za upravljanje državnim lukama.
Pod krinkom strukturnih reformi, prijedlog zakona centralnoj vladi daje nesrazmjerne ovlasti kontrole nad lukama. Kao što je Padmanabha Raju, glavni tajnik sindikata United Port i Dock Employees, rekao za Newsclick, "središnja vlada moći će davati upute upravnom odboru, u raznim aspektima upravljanja, a smjernice će biti obvezujuće za odbor, unatoč tome što on službeno ima autonomiju. To znači da kad god vlada odluči prodati luke bilo kojoj korporaciji, ona će jednostavno izdati upute a luke neće moći ništa učiniti."
Zakon bi također omogućio prodaju zemljišta u vlasništvu lučkih trustova, jednog od njihovih najvrednijih dobara. Prema trenutnim pravilima, zemljište pod kontrolom lučkih vlasti može se dati u zakup na najviše 30 godina. Još opasnija odredba novog zakona od lučkih uprava traži da luke sredstva koja imaju u rezervi ulažu u obveznice i dionice. Ta rezervna sredstva čine radnički mirovinski, štedni i nagradni fondovi, zajedno s drugim viškom rezervi, i javni su novac.
T. Narendra Rao, glavni tajnik Indijske federacije radnika u vodnom prometu, napisao je prošle godine u pismu vladinom tajniku Gopala Krishni: "Ulaganje u dionice i druge vlasničke instrumente bilo bi vrlo rizično i nepredvidivo u sadašnjoj ekonomskoj situaciji. Mnoge velike luke osjetile su negativne posljedice takvog poslovanja ranije prilikom ulaganja u obveznice UTI-a [sada Axis banke], a neke od njih još uvijek su u krizi. Osim toga, ta sredstva su teško zarađeni novac radnika, ona su javni novac."
Prema postojećem zakonodavstvu, lučke vlasti mogu ta rezervna sredstva ulagati samo u javni bankarski sektor u zemlji. Prijedlog novog zakona također dopušta bilo kojem ovlaštenom revizoru reviziju poslovanja luka što ostavlja mnogo prostora za korupciju i pronevjeru sredstava.
Nakon snažnog protivljenja radnika i sindikata, zakon je proslijeđen parlamentarnom odboru. Odbor je uzeo u obzir stavove sindikata i preporučio promjene u skladu sa sugestijama koje su im dali. Međutim, središnja vlada pristala je napraviti samo minorne promjene dok su svi problematični aspekti ostali neadresirani. Prijedlog zakona još nije predstavljen parlamentu.
Vlada BJP (Bharatiya Janata Party), međutim, pribjegla je drugačijem putu za postizanje svojih ciljeva privatizacije i dezinvestiranja. U studenom 2017. Modijeva vlada odobrila je prodaju većinskog udjela u indijskoj državnoj korporaciji za iskopavanje (DCI). Smatra se da je ovo još jedan korak vladinom cilju dezinvestiranja 11 milijardi američkih dolara. DCI obavlja vitalne operacije jaružanja bitne za funkcioniranje luka.
Ova odluka naišla je na žestoki otpor radnika DCI-a i oporbenih političkih stranaka. Kada vlada nije uspjela prodati svoj vlasnički udio na ovaj način, prisilila je najveće lučke trustove u zemlji da kupuju udjele u DCI-u. Četiri najveća indijska lučka trusta, koji imaju višak gotovinskih pričuva, kupili su udjele u DCI u studenom 2018, usprkos otporu. Iako je zaustavljen prelazak DCI-a, jedne od najvećih tvrtki za iskopavanje u svijetu, u privatne ruke, ovaj potez vlade olakšat će privatizaciju u budućnosti.
Različiti sindikati neprestano rade na tome da se odupru takvim politikama vlade i nastavljaju borbu za svoja prava. Nakon konvencije u Mangaluruu, AIPWF će održati konvenciju u Thoothukudiju u državi Tamil Nadu u ožujku kako bi dalje raspravili o spomenutim problemima. Sindikat također neumorno radi na proširenju svoje baze na sve druge glavne luke kako bi stvorili ujedinjenu frontu otpora antiradničkim politikama vlade.
[1] The Major Port Authorities Bill
Izvor naslovne gotografije: na poveznici
S engleskog preveo: Jakov Kolak
Autor teksta:
Preporučite članak: