Izostanak granskih kolektivnih ugovora šteti radnicima

Različitim zakonskim odredbama umanjuje se mogućnost kolektivnog pregovaranja na razini djelatnosti te se smanjuje broj radnika pokrivenih kolektivnim ugovorima, a uvjeti za kolektivno pregovaranje na razini poduzeća postaju sve teži. Kratku priču o kolektivnim ugovorima pogledajte u novom prilogu BRID-a.

Proizvodnja:
Udruga Brid,
Uz potporu Rosa Luxemburg Stiftung
ožujak 2014.

Kolektivni ugovor specifičan je i autonoman ugovor radnog prava koji rješava pitanja u vezi radnog odnosa, prvenstveno visinu plaće i radno vrijeme, ali i mnogih drugih uvjeta rada, koji nisu definirani Zakonom o radu (ZOR).


Sustav kolektivnog pregovaranja koji se temelji na primjeni kolektivnog pregovaranja s više poslodavaca na razini grane ili u nekim slučajevima i na nacionalnoj razini, rasprostranjen je u većem dijelu Europe, međutim unazad nekoliko godina liberalizacijom i fleksibilizacijom tržišta rada vrši se pritisak na njegovu decentralizaciju.

To konkretno znači da se prava koja su ugovorena na višoj razini, nacionalnoj ili granskoj te se odnose na sve ili većinu radnika, ugovaraju na razini pojedinog poslodavca. Ovaj se trend ponajviše očituje u zemljama europske periferije, uključujući Hrvatsku.

U Hrvatskoj u kolektivnom pregovaranju zakonski mogu sudjelovati četiri reprezentativne sindikalne središnjice i jedna reprezentativna udruga poslodavaca.

Opći kolektivni ugovor za gospodarstvo potpisali su u srpnju 1992. godine SSSH, Hrvatska udruga sindikata i Konfederacija nezavisnih sindikata Hrvatske s Hrvatskom gospodarskom komorom, a tri mjeseca kasnije potpisan je Opći kolektivni ugovor za javni sektor.

"Dva kolektivna ugovora iz 1992. godine otvorila su prostor za kolektivno pregovaranje na razini poduzeća, odnosno kućnih kolektivnih ugovora, pa je u tih par godina potpisano dosta takvih ugovora", kaže Gabrijela Galić, novinarka Novog lista.

Kako mnogi europski primjeri pokazuju, kombinacija granskih kolektivnih ugovora na razini djelatnosti s kućnim kolektivnim ugovorima na razini poduzeća garancija je za što veću pokrivenost radnika kolektivnim pregovaranjem s jedne strane, te za očuvanjem stečenih i unapređenjem radničkih prava i uvjeta rada s druge strane.

Sindikati se u Hrvatskoj već dugi niz godina zalažu upravo za takav sustav kolektivnog pregovaranja u kojem bi Zakon o radu trebao propisati osnovna prava i uvjete rada i pokriti sve radnike i poslodavce na krovnoj razini te definirati okvir za granske, odnosno kućne kolektivne ugovore.

Međutim, različitim zakonskim odredbama umanjuje se mogućnost kolektivnog pregovaranja na višim razinama te se smanjuje broj radnika pokrivenih kolektivnim ugovorima, a uvjeti za kolektivno pregovaranje na razini poduzeća postaju sve teži.

Net.hr/BRID
19.03.2014.