Jeremy Corbyn je na nedavno održanim izborima unutar Laburističke stranke uvjerljivo pobijedio i osigurao poziciju predsjednika. Iako se puno govori i piše o Corbynovim unutarstranačkim protivnicima, tzv. blairovskim strukturama, mnogo se manje zna o njegovim saveznicima. Unite the Union je najveći sindikat u Ujedinjenom Kraljevstvu, jedan od najznačajnijih Corbynovih saveznika i zasigurno jedan od glavnih faktora za njegovu nedavnu, ali jednako tako i prijašnju pobjedu na unutarstranačkim izborima Laburista Velike Britanije.

Kako bismo podrobnije upoznali organizacijsku strukturu Unitea i svakodnevni rad tog sindikata, ali i specifičnosti njegova odnosa s Laburističkom strankom, razgovarali smo s nekoliko Uniteovih sindikalnih aktivista. Kao prvi iz ove serije donosimo razgovor s Bobom Fazakerleyjem (Odjel za obrazovanje Unitea), koji govori o edukativnim programima Unitea za sindikalne aktiviste i njihovoj važnosti za rast i osnaživanje sindikata, posebno pojašnjavajući značaj unutarsindikalnih programa političkog obrazovanja koji aktiviste Unitea pripremaju za kandidature na izbornim listama Laburističke stranke.

 

Koje tipove edukacije imate u Uniteu?

Imamo vrlo temeljit pristup kada je riječ o edukaciji. Imamo standardne i nestandardne tečajeve. Ako je, primjerice, netko tek izabran za povjerenika ili povjerenika za zaštitu na radu, postoji edukacijski program koji se sastoji od četiri faze, a svi povjerenici trebaju kroz njega proći u roku od dvije godine. Edukacija se izvodi u regiji u kojoj ti ljudi rade, kako bi svaki dan mogli pohađati tečajeve. Sadržaj programa je izrazito praktičan: naglasak je na predstavničkim vještinama i poznavanju regulacija, procedura i procesa. Ovi programi su općeniti programi, a njih nadopunjujemo različitim i nešto specifičnijem sadržajem, kao što su, recimo, tečajevi o ravnopravnosti ili tečajevi o pregovaranju. Na primjer, kada smo se 2010. godine suočili s Direktivom o agencijskim radnicima, održavali smo jednodnevne seminare posvećene sadržaju zakona, tome kako će utjecati na agencijske radnike, a kako na one koji su zaposleni na neodređeno itd. Prema tome, edukacija nije otvoreno politička – radi se o praktičnim alatima koji su korisni u smislu onoga što vi kao povjerenik trebate raditi.

U Uniteu imamo podjelu na regije i sektore, pa tako držimo nacionalne tečajeve za pojedine sektore. Na primjer, sektor autoindustrije organizira tečajeve samo za radnike u autoindustriji, a ti su programi osmišljeni tako da se dotiču njihovih konkretnih potreba. Svaki sektor jednom godišnje održava program u trajanju od tjedan dana. Dakle, to se rješava u suradnji između tutora i nacionalnog predstavnika za pojedini sektor. Na državnoj razini, također, imamo i  tjedan posvećen ženama – to je više konferencija nego tečaj, a sastoji se od tribina, radnih grupa i predavanja koja se bave problemima žena na radnom mjestu. Slično tome, imamo i programe za crne i azijske radnike, kao i za radnike iz etničkih manjina. Prema tome, trudimo se djelovati što je moguće šire, stopiti regionalno i nacionalno, trudimo se posvetiti što je moguće više pažnje onome što je našim aktivistima na njihovim radnim mjestima potrebno. Također, održavamo tečajeve za radnike određenih kompanija. Recimo, ako je kompanija nacionalno prisutna, tada se sastanemo sa svim povjerenicima i osmislimo program za njihovu kompaniju.

Osim toga, ovdje u Durhamu jednom godišnje organiziramo i političku školu, koja se uvijek održava neposredno prije Marša durhamskih rudara. Međutim, organiziramo i regionalne političke škole, koje se obično održavaju vikendima jer u Velikoj Britaniji određena prava – koja nisu savršena, ali postoje – povjerenicima ipak omogućuju plaćene slobodne dane za sindikalnu edukaciju, ali političke edukacije se održavaju vikendima jer ljudima vrijeme koje su proveli u političkoj školi, a ne na poslu, ne bi bilo plaćeno.

Također, izdajemo i certifikate iz industrijskih odnosa i vođenja sindikata, što je postalo moguće zahvaljujući suradnji između Unitea i sveučilišta Keele u Staffordshireu u Engleskoj. To je program u trajanju od pet tjedana tijekom kojih je potrebno napisati pet eseja. Riječ je, dakle, o nekoj vrsti veoma ozbiljne, djelomično teorijske analize sindikata i industrijskih odnosa, globalizacije, uloge države itd. To je akademski program – njegovi polaznici moraju pročitati gomilu bilješki, članaka, knjiga itd. – a taj certifikat omogućuje polaznicima da na Keelu upišu diplomski studij.

Napokon, Unite je jedini sindikat u Velikoj Britaniji koji nudi mogućnost edukacije i savjetovanja članovima Europskog radničkog vijeća – niti jedan drugi sindikat u Velikoj Britaniji ne može se time pohvaliti.

Kako ste se odlučili za organiziranje političke škole? Iz perspektive Unitea, kakva strategija stoji iza takve odluke?

Unite je relativno mlad sindikat, to je sindikat koji je nastao spajanjem starijih, etabliranih sindikata. Naravno, lako se organizacijski spojiti (jednostavno napišete novi statut), dok je puno teže spojiti sindikalne kulture – ljudi se još uvijek identificiraju sa svojim starim sindikatima. Prema tome, Unite je još uvijek u tranzicijskoj fazi.

Jedna od stvari koju je uključivalo formiranje Unitea bilo je formalno uspostavljanje Političkog odjela čiji cilj nije bila samo politička edukacija, već je ideja bila i baviti se odnosom između sindikata i zastupnika u Britanskom parlamentu – dakle, kako povećati utjecaj na Parlament, savjetovati zastupnike kada je riječ o nekim konkretnim politikama itd. Imalo je savršenog smisla gurati tu priču prema dolje, prema našim aktivistima, pomoći im da shvate koliko je to važno, jer je nemoguće odvojiti politiku od industrijskih poslova koje obavljaju.

Tako je prije osam godina – a to je bilo svega godinu ili dvije nakon samog osnutka Unitea – odlučeno da se politička škola održi u Durhamu. Također, po prvi puta sindikat je razvio i političku strategiju, koja je pojašnjena u brošuri na našoj internetskoj stranici. Ukratko, radi se o nastojanju da se što više zastupnika radničkog podrijetla pogura u Parlament. Jer, kada u obzir uzmete socijalno porijeklo zastupnika (čak i laburističkih), nije ih previše, kako bismo mi to rekli, radilo na pravom poslu prije nego što su završili u parlamentu. Bavili bi se istraživanjima i sličnim stvarima, i to je svojevrstan model izgradnje političke karijere koji od vas ne zahtijeva da zaprljate ruke u tvornici ili nešto tome slično. Možete završiti fakultet i zatim jednostavno napredovati prema tome da postanete laburistički zastupnik. Naravno, jaz između tako nečega i problema pravih radnika je ogroman. Mi ga pokušavamo smanjiti.

Jednim dijelom, politička škola pokušava pokazati ljudima da nam je Laburistička stranka otvorena, da svatko iz političke škole može za dvadeset godina postati laburistički zastupnik ako to doista želi, ako se zaista potrudi i osigura si podršku, jer to zahtijeva puno rada na lokalnoj razini, u izbornim jedinicama itd. Ali nije nemoguće. Gledajte, ne morate završiti fakultet, ne morate imati doktorat. Ako imate dovoljno motiva, potrebne inteligencije i stalo vam je do radničke klase, to možete napraviti. Prema tome, radi se o politizaciji procesa – procesa u Laburističkoj stranci i industrijskih odnosa – kako bi ljudi shvatili da jedno ne može postojati odvojeno od drugog.

Politička škola je, na neki način, „velika pozornica“, ali jednako tako imamo i njezine regionalne varijante, gdje pokušavamo pomoći ljudima da razvijaju strategije kada su u pitanju regionalne politike. Jer, imate Parlament, ali imate i lokalne vlasti. U suštini, radi se o jačanju utjecaja na političke procese na svim razinama.

Kako je nastala politička strategija Unitea?

Političku strategiju je više-manje osmislio Politički odjel, ali nije to bila akademska vježba. Ukratko, održan je niz rasprava unutar sindikata, s Laburističkom strankom, s našim prijateljima. Kada su te rasprave i konzultacije dovršene, napisan je dokument. Nakon toga, kroz demokratske procese u sindikatu, dokument je trebala prihvatiti Skupština za usvajanje političkih smjernica (Policy Conference). Jednom kada se to dogodilo, dokument je postao službenom političkom strategijom Unitea. Možete ju pročitati, prilično je jasna, iako u njoj ima i malo parolaštva. Strategija u konačnici ponovno približava radnike Laburističkoj stranci, a Laburističku stranku vraća radnicima. Dakle, stranka bi se trebala više orijentirati prema potrebama sindikata i radnika, a radnici trebaju shvatiti da moraju participirati u Laburističkoj stranci kako bi dobili na utjecaju.

Sad kad smo to usvojili, koji su praktični koraci putem kojih možemo tu strategiju konkretizirati? Politička škola jedan je od načina na koji to pokušavamo.

Zašto je u sindikatima toliko važno imati edukacijske programe?

U svemu tome postoji pitanje povjerenja. Politikom su se dosad u sindikatima uglavnom bavili predsjednici, glavni tajnici i kadrovi na visokim pozicijama – to su bili ljudi koji su dolazili u kontakt s političarima. S druge strane, podizanje političke svijesti među običnim članovima, među bazom sindikata, uvijek se smatralo opasnim jer sadrži rizik da biste mogli izgubiti kontrolu. I mi to možemo shvatiti jer unutar sindikata imamo ljude različitih političkih stajališta koja nisu nužno laburistički mainstream. Imamo lijeve laburističke simpatizere, desne, one koji su negdje između, imamo ultraljevicu, u našem sindikatu čak imamo članove koji glasaju za UKIP. Prema tome, ako malo otpustite ventile i date ljudima nešto više moći, posebno na lokalnoj razini, na raspolaganju vam je manja količina kontrole i u prošlosti je od toga uvijek postojala bojazan. To više nije slučaj. Naravno, postoje neke prepreke, postoje određeni problemi, ali tim problemima se morate baviti. Radi se o pozitivnom iskoraku – ne možete ograničiti politiku na visoke ešalone ili sindikalne kule bjelokosne gdje bi, u prošlosti, predsjednici sklapali dealove s vladinim ministrima.

Možete li već primijetiti neke promjene koje se mogu pripisati otvaranju tog procesa?

Na posljednjim izborima 2015. godine kao sindikat smo zaključili: "Dobro, ako imamo političku strategiju kojoj je cilj povećati broj zastupnika radničkog podrijetla u Parlamentu, moramo pokrenuti Program za edukaciju budućih kandidata." To smo i učinili pa je bilo tko iz sindikata mogao doći i reći: "Želim proći edukaciju kako bih se mogao kandidirati za parlament ili lokalnu vlast." Nakon toga su neki naši aktivisti izabrani na lokalnoj razni i mislim da je na posljednjim izborima pet izabranih laburističkih zastupnika prije toga prošlo kroz Program. Odradili smo edukaciju, oni imaju radničku pozadinu i sada su članovi Parlamenta. Dakle, ima nekih rezultata, ali radi se o iznimno dugoročnom poslu.

Ulažete mnogo energije i vremena da potencijalne zastupnike i one koji to već jesu dovedete u poziciju iz koje će više brinuti za sindikat i iz koje će moći više surađivati sa sindikatom. Koji su rizici takvog oblika suradnje?

Pa, rizik je prije svega financijski. Kao što možete pretpostaviti, nije jeftino raditi ovakve stvari. Ali s druge strane postoji naša demokracija – nemamo proces selekcije i ako želite pokušati, nitko vas ne može u tome spriječiti. Dakle, imamo cijelu paletu polaznika: od onih naivnih i ekstremnih s jedne strane, do onih iznimnog potencijala i borbenosti s druge strane. Recimo, netko se odlučio za taj korak i vi mu možete reći na temelju prvog dojma: "Gle, nikad nećeš postati zastupnik, čak ni da te obučavamo milijun godina, jer jednostavno nemaš to u sebi." Naravno, ne možemo to raditi jer bi nas se optužilo, s pravom, da smo elitisti. Prema tome, svi su dobrodošli. Ali u praksi, iskreno, uglavnom dobivamo jedan mali broj kapacitiranih ljudi koji koriste edukaciju kako bi unaprijedili svoje već solidne i definirane vještine, dok većina ostaje negdje između, i to je onaj teži dio.

Rizik je u tome što moramo prihvatiti i raditi s velikim brojem ljudi kako bismo na koncu dobili jednu malenu jezgru koja može biti uspješna. Možete zamisliti koliko to iziskuje energije, rada, vremena i resursa, ali to je ono što mi radimo.

 

Razgovor vodile Marina Ivandić i Jelena Miloš

S engleskog preveo Matko Brusač

 

O Uniteovoj strukturi, radu i odnosu s Laburističkom strankom dodatno se možete informirati u intervjuu s Davidom Condliffeom.  

O organiziranju agencijskih radnika dodatno se možete informirati u intervjuu s mladim sindikalnim aktivistom iz Unitea Ianom Swanom.