Za početak vratimo se u 2011. godinu kako bismo razmotrili slučaj poljskih vozača kamiona u nizozemskoj kompaniji pod nazivom Mooij Oost-Europa Service BV (nadalje Mooij Oost-Europa). Prema navodima amsterdamske odvjetničke firme Kennedy Van der Laan, ova je kompanija svoje sjedište 2011. godine imala u nizozemskom gradu Milsbeeku, a jedini vlasnik i direktor kompanije bio je Nico Mooij. Nadalje, Nico Mooij je bio jedini vlasnik i direktor kompanije pod nazivom Nico Mooij Transport SP (nadalje NM Transport) sa sjedištem u Poljskoj. Prema navodima spomenute odvjetničke firme, Mooij Oost-Europa imala je samo jednog zaposlenika s nizozemskim državljanstvom, dok je od 2009. godine sve svoje vozače unajmljivala iz Poljske preko NM Transporta. To znači da su oni bili upućeni (posted) u Milsbeek gdje su za Mooij Oost-Europa, kako tvrdi Kennedy Van der Laan, vršili usluge prijevoza "u značajnom dijelu (ali ne i najznačajnijem)" unutar Nizozemske te između Nizozemske i drugih europskih zemalja, a ujedno su bili znatno manje plaćeni od nizozemskih vozača kamiona.
U Nizozemskoj javnosti pozornost na ovaj model poslovanja i spomenuti slučaj Mooij Oost-Europa/NM Transport skrenuo je u srpnju 2011. godine FNV Bondgenoten, nekadašnja najveća sastavnica nizozemske najveće sindikalne središnjice FNV (Federatie Nederlandse Vakbeweging) - "nekadašnja" iz razloga što je FNV početkom 2015. godine prošao kroz značajnu reorganizaciju (spajanje mnogih sastavnica i kreaciju novih). FNV Bondgenoten je tada tvrdio da granski kolektivni ugovor o transportnom radu (CAO Beroepsgoederenvervoer), u vremenskom periodu u kojem je vrijedio, obuhvaća i navedene poljske vozače, a također je upozorio kako je ovakav model poslovanja očigledan primjer socijalnog dumpinga i kako stimulira stvaranje nepoštene konkurencije nizozemskim vozačima kamiona.
Te iste 2011. godine FNV Bondgenoten i Mooij Oost-Europa našli su se pred sudom u gradu Venlu. FNV Bondgenoten je tvrdio kako se granski kolektivni ugovor, dok je bio na snazi, odnosio i na poljske radnike u ovoj kompaniji, a da je kompanija Mooij Oost-Europa, u periodu dok kolektivni ugovor nije bio na snazi, bila dužna poštivati nizozemsku zakonsku regulativu o minimalnoj plaći i godišnjim odmorima. Kompanija Mooij Oost-Europa je s druge pak strane tvrdila da nije kršila zakon jer je koristila stranu radnu snagu i da sud u Nizozemskoj nema nadležnost, preciznije rečeno da u ovom konkretnom slučaju nizozemski zakoni nemaju važenje jer se stvarni posao, kojeg su poljski vozači radili, obavljao izvan granica Nizozemske te da nikako nije utjecao na nizozemsko tržište rada. Sud je zaključio na temelju Regulative (EC) 593/2008 da se u ovom slučaju može primjenjivati nizozemski zakon, a potom je razmatrao odnos između kompanija Mooij Oost-Europa i NM Transport. Nadalje, sud je zaključio da Mooij Oost-Europa nije zapošljavala poljske vozače nego ih, kako navodi Kennedy Van der Laan, "samo 'unajmila'" od NM Transporta. Međutim, to onda znači da su poljski vozači bili prekogranično upućeni (posted). U tom je smislu za njih vrijedio nizozemski Zakon o radnim uvjetima prekograničnog rada (WAGA - Wet arbeidsvoorwaarden grensoverschrijdende arbeid) u kojemu je implementirana Direktiva o upućenim (posted) radnicima (administracija Jean-Claude Junckera trenutačno razmatra donošenje izmjena spomenute direktive). Ukratko, budući da je sud utvrdio važenje nizozemskog zakona, zaključio je da je granski kolektivni ugovor, dok je bio na snazi, vrijedio također i za poljske vozače (u opsegu koji je propisan WAGA-om) te da je kompanija Mooij Oost-Europa, dok kolektivni ugovor nije bio na snazi, bila dužna poštivati nizozemske zakonske regulative o minimalnoj plaći i godišnjim odmorima.
Međutim, to nije bio kraj aktivnosti FNV-a. Kako je prenijela Međunarodna federacija transportnih radnika (ITF) u ožujku 2016. godine, transportom krumpira u Zapadnoj Europi dominiraju nizozemske kompanije s kooperantskim kompanijama u Poljskoj. Nadalje, nizozemski kolektivni ugovor transportnim radnicima osigurava plaću od 13€ po satu, no vozači ovih kooperantskih kompanija dobivaju samo oko 3€ po satu. Sukladno tome, FNV je ušao u suradnju s poljskim savezom sindikata Solidarność kako bi zajednički organizirali poljske transportne radnike i kako bi pokrenuli kampanju koja bi adresirala ove probleme. Pored zajedničke organizacije većine od 400 vozača, FNV i Solidarność skrenuli su pozornost javnosti putem štrajka i sudskih postupaka koji su rezultirali zatvaranjem pojedinih kooperantskih kompanija i relocirali poljske vozače u nizozemske i kompanije iz drugih zapadnoeuropskih zemalja, a to ujedno znači stavljanje istih vozača u doseg provizija odgovarajućeg nizozemskog granskog kolektivnog ugovora i kolektivnih ugovora iz drugih zapadnoeuropskih zemalja. Povodom prvih pobjeda ovakve međunarodne suradnje, glavni organizator FNV-a za kampanje u cestovnom prometu Edwin Atema komentirao je: "Ovo se sve dogodilo jer su se vozači organizirali u sindikate koji su dio globalne sindikalne obitelji. Nizozemska krv nije potrebna za nizozemske plaće. Vozači su najbolji ambasadori naših sindikata i najbolji vojnici u borbi protiv socijalnog dumpinga..." Rečenica o "nizozemskoj krvi" nije tek nekakav iznenadni ekspresionistički izljev, iako bi se prema nekim drugim izjavama moglo zaključiti da je Atema sklon ekspresionizmu, nego zapravo referenca na rečenicu koju je jedan poslovođa 2012. godine navodno izrekao jednom poljskom vozaču kamiona: "da mu je za nizozemsku plaću potrebna nizozemska krv u tijelu."
Najnovija pobjeda stigla je 24. svibnja 2016. godine kada je, prema izvještaju ITF-a, sud u Nizozemskoj presudio da Farm Trans, koji dostavlja krumpir za kompaniju Farm Frites, mora poštivati odredbe nizozemskog kolektivnog ugovora kada autsorsa svoju djelatnost poljskom kooperantu. Edwin Atema je komentirao: "S ovom presudom izgleda da se omča sve više steže oko posljednjeg bandita u prijevozu krumpira koji socijalni dumping koristi kao svoj poslovni model. To znači da strani vozači više neće biti eksploatirani, a nizozemski se neće morati suočavati s nepoštenom konkurencijom kompanija koje izrabljuju." Ova odluka nizozemskog suda stigla je ubrzo nakon što je FNV završio pregovore s AB Texelom - koji dostavlja krumpir za kompanije Aviko, McCAIN i LWM - i nakon što je AB Texel pristao na zapošljavanje svojih poljskih vozača prema nizozemskim uvjetima, kako javlja ITF.
FNV nastavlja svoju kampanju i borbu. Prema navodima ITF-a, FNV je u kampanji protiv kompanije Koninklijke Rotra koja koristi rumunjske vozače i Heisterkamp Transport koja koristi vozače iz Poljske i Rumunjske.
Izvor naslovne fotografije: ITF
Tekst napisao:
Preporučite članak: