U subotu, 10. listopada, na zagrebačkom Zrinjevcu održan je prosvjed obrtnika, malih poduzetnika i obiteljskih iznajmljivača pod nazivom „Dosta je nameta”. Povod okupljanju bilo je nezadovoljstvo rastućim opterećenjima poslovanja, među kojima je i obveza isticanja takozvanih sidrenih cijena.
Unatoč kiši, okupilo se nekoliko tisuća građana, a organizatori iz Udruge Glas poduzetnika (UGP) i udruge Spasimo male obiteljske iznajmljivače (SMOi), predstavili su deset zahtjeva Vladi.
"Sve nas ovdje veže to da se o nama odlučuje za stolom za kojim ne sjedimo", poručio je Vedran Tomić, kritizirajući odnos Vlade prema malim poduzetnicima i iznajmljivačima. U svom govoru osvrnuo se i na troškove zapošljavanja, državnu potrošnju te obvezna članstva u gospodarskim i turističkim organizacijama.
"Ovo je prosvjed protiv besmisla, ne protiv pravila", tijekom svog govora izjavila je Kristina Bakula. I upravo mi je ta razlika posebno zanimljiva. Jer pitanje nije samo koliko plaćamo, nego i koliko možemo utjecati na odluke koje određuju uvjete u kojima radimo.
Nezadovoljstvo poduzetnika nije započelo današnjim okupljanjem. Prema riječima Kristine Bakule, predstavku protiv novih nameta potpisalo je više od 38.000 građana, a organizatori su već održali razgovore s predstavnicima Ministarstva financija. U međuvremenu je odgođena primjena obveze isticanja sidrenih cijena, a odustalo se i od dijela planiranih povećanja davanja paušalnim obrtnicima.
No, organizatori ističu da odgoda nije isto što i ukidanje mjere. Zato su na Zrinjevcu predstavili deset zahtjeva Vladi, uključujući konkretne rokove za njihovo ispunjenje.
Kolika je zapravo ekonomska snaga hrvatskih obrtnika?
Iz perspektive obrtnice, počela sam razmišljati o brojkama koje mi kao paušalni obrtnici svaki mjesec uplaćujemo kroz doprinose, poreze i razne članarine. Prema podacima Hrvatske obrtničke komore (HOK), u prosincu 2025. u Hrvatskoj je bilo 133.640 registriranih obrta. Ta brojka obuhvaća obrte neovisno o načinu oporezivanja, odnosno:
Paušalne obrte – obrte koji porez na dohodak plaćaju paušalno.
Obrte koji vode poslovne knjige – obrte koji porez plaćaju prema ostvarenom dohotku.
Obrte obveznike poreza na dobit – obrte koji posluju u sustavu poreza na dobit.
Pritom su obuhvaćeni obrti kojima je djelatnost primarni posao, kao i oni koji se obavljaju uz zaposlenje, uključujući i obrte u privremenoj obustavi, prema metodologiji HOK-a. Dakle, nisu svi registrirani obrti ujedno i paušalni.
Prema podacima HOK-a iz 2026., možemo procijeniti da u Hrvatskoj posluje približno 93.000 paušalnih obrtnika. Ako bismo pretpostavili da svaki od njih mjesečno uplaćuje 290,98 eura obveznih doprinosa, dolazimo do iznosa od: 27.061.140 eura mjesečno. Odnosno 324.733.680 eura godišnje. Samo od doprinosa, bez poreza i ostalih davanja. Naravno, riječ je o pojednostavljenoj računici, a ne o službenom podatku o ukupnim uplatama.
Nisu svi paušalni obrtnici obveznici jednakih mjesečnih doprinosa. Oni kojima je obrt druga djelatnost doprinose obračunavaju drukčije. Doprinosi se pritom uplaćuju za zakonom propisane namjene, uključujući mirovinsko i zdravstveno osiguranje, pa ih ne treba poistovjećivati sa slobodnim prihodom državnog proračuna.
Ali što kada u ovu računicu uključimo i porez? Prema podacima Hrvatske obrtničke komore iz srpnja 2026., više od 77.000 paušalnih obrtnika ostvaruje godišnje primitke do 40.000 eura, dok se približno 16.000 obrtnika nalazi u razredima između 40.000 i 60.000 eura. Budući da se godišnji paušalni porez kreće od 203,40 do 1.080 eura, ovisno o razredu primitaka, možemo napraviti još jednu ilustrativnu računicu.
Kada bismo svih približno 93.000 obrtnika rasporedili prema najnižim i najvišim mogućim poreznim obvezama unutar navedenih skupina, dobili bismo raspon od 30 do gotovo 73 milijuna eura godišnje samo od paušalnog poreza. Ni ovo nije podatak o stvarno uplaćenom porezu. Za precizan izračun morali bismo znati koliko obrtnika pripada svakom od sedam poreznih razreda, kao i njihove stvarne godišnje obveze. No ove dvije računice zajedno otvaraju pitanje koje nadilazi same iznose.
Koliko se ozbiljno shvaća ekonomski doprinos ljudi koji svakodnevno samostalno rade, stvaraju vrijednost, podmiruju obveze i preuzimaju rizike poslovanja? A što kada bismo razmišljali i šire od financijskih uplata? Što bi značilo kada bi velik broj malih poduzetnika istodobno, na zakonit način, privremeno obustavio rad?
Ne bi se radilo samo o novcu koji se uplaćuje na javne račune, nego i o proizvodima, uslugama, poslovnim odnosima i svakodnevnim potrebama koje mali poduzetnici zadovoljavaju.
Prosvjed pokazuje koliko nas je. Obustava rada pokazala bi koliko naš rad znači.
Moć ne proizlazi samo iz položaja, nego i iz suradnje
Ovdje dolazimo do jednog od najvažnijih načela nenasilnog otpora. Moć nije isključivo nešto što pojedinac ili institucija posjeduje. Ona u velikoj mjeri ovisi i o suradnji drugih ljudi, njihovom sudjelovanju, prihvaćanju pravila i svakodnevnom izvršavanju obveza. To ne znači da je svaka poslušnost pogrešna ili da je svako pravilo neopravdano. Društvo ne može funkcionirati bez zajedničkih pravila, javnih prihoda i institucija. No postoji razlika između poštovanja pravila i odustajanja od prava da ih propitujemo.
Nenasilni otpor upravo tu razliku čini vidljivom. Njegova snaga nije u zastrašivanju protivnika, nego u organiziranom djelovanju ljudi koji prepoznaju zajednički interes i odlučuju ga javno zastupati. Istraživačice Erica Chenoweth i Maria J. Stephan u svojim su istraživanjima pokazale da su povijesne kampanje nenasilnog otpora protiv režima i okupacija bile uspješnije od nasilnih.
Iako se njihovi rezultati ne mogu izravno preslikati na gospodarske prosvjede, pokazuju potencijal organiziranog nenasilnog djelovanja. Među važnim čimbenicima uspjeha istaknule su široko sudjelovanje, organiziranost, disciplinu i sposobnost privlačenja podrške izvan početnog kruga sudionika. No nenasilje samo po sebi ne jamči uspjeh. Nisu dovoljni ni broj okupljenih ni jednodnevno iskazivanje nezadovoljstva. Važno je što se događa nakon toga.
Organizatori današnjeg prosvjeda već su najavili nastavak djelovanja. Ako Vlada ne odgovori na njihove zahtjeve u zadanim rokovima, najavljuju nova okupljanja ispred institucija koje donose odluke. Upravo je taj nastavak važan za razumijevanje organiziranog nenasilnog otpora. Jednodnevni prosvjed može privući pozornost javnosti, ali dugoročniji utjecaj ovisi o sposobnosti sudionika da održe suradnju, jasno definiraju ciljeve i prate rezultate svojeg djelovanja.
Koliko su ti uvjeti ostvarivi u praksi? Postoje li jasni zahtjevi? Postoji li spremnost na razgovor? Mogu li se različite skupine usuglasiti oko zajedničkih ciljeva? I mogu li zadržati organiziranost kada početna pozornost javnosti oslabi?
Nenasilni otpor ne mora značiti građanski neposluh. Može uključivati javne prosvjede, organizirane kampanje, bojkote, zakonite obustave rada i druge oblike kolektivnog djelovanja. Njegova važnost nije samo u tome što može stvoriti pritisak, nego i u tome što ljudima omogućuje da iz položaja pojedinačnog nezadovoljstva prijeđu u položaj zajedničkog djelovanja i solidarnosti boreći se za isti cilj.
Upravo zato ovo nije poziv na neplaćanje zakonskih obveza. To bi otvorilo druga pravna i društvena pitanja. Riječ je o razumijevanju odnosa moći. Jer kada se velik broj ljudi organizira oko zajedničkog zahtjeva, odnos između onih koji donose odluke i onih na koje se te odluke odnose više nije isti.
Ne tražimo privilegije, nego uvjete za rad
"Nismo ovdje jer odbijamo plaćati poreze ili zato što tražimo privilegije", rekla je Hana Matić, dopredsjednica udruge SMOi, naglašavajući da mali poduzetnici i iznajmljivači žele uvjete u kojima mogu raditi.
Naravno, zahtjeve prosvjednika potrebno je promatrati i u širem kontekstu. Porezi i doprinosi financiraju javne usluge i sustave o kojima ovise i sami poduzetnici, dok regulacija cijena može imati i cilj zaštite potrošača. Zato rasprava ne može završiti samo na pitanju koliko država uzima. Jednako je važno pitanje što građani i poduzetnici zauzvrat dobivaju, kako se donose odluke i koliko su različiti interesi zastupljeni u tom procesu.
Na Zrinjevcu se govorilo o nametima, cijenama, porezima i troškovima poslovanja. No meni je ostalo još jedno pitanje. Ako smo sposobni svakodnevno samostalno voditi poslovanje, preuzimati rizike, stvarati vrijednost i izvršavati obveze, jesmo li spremni i na zajedničko sudjelovanje u oblikovanju uvjeta u kojima radimo?
Možda je upravo to pitanje koje vrijedi ponijeti sa Zrinjevca jer šutnja više nije opcija.
Naša suradnica Ana Tomić donirala je ovaj tekst našem i vašem portalu u trenutku kada su nam smanjena sredstva financiranja. I ovim putem joj iskreno zahvaljujemo na podršci i solidarnosti.
Ako želite da i dalje objavljujemo više ovakvih kvalitetnih članaka, možete donirati — a sva prikupljena sredstva idu izravno na honorare autorica i autora.
Foto: Glas poduzetnika, Ana Tomić
Preporučite članak: