Large maxpixel.net bitcoin technology cryptocurrency blockchain crypto 6713760

Što su decentralizirane autonomne organizacije i kako bi one mogle promijeniti strukture poduzeća i organizacija objašnjava naš Nikola Kožul.

 

Godinama unazad sve više slušamo o blockchainu i kriptovalutama. Ta tehnologija, koja se razvija impresivnim tempom, brzo je pronašla svoj put s margine legalnog do komercijalne primjene u brojnim područjima. Ona samouvjereno prelazi dobne, kulturne i geografske granice. Naprimjer, kako bi izbjegli probleme s nestabilnim tečajevima i hiperinflacijom, brojni Europljani afričkog porijekla počeli su obiteljima u Africi slati novac u obliku Bitcoina jer je, premda izrazito promjenjivog tečaja, i dalje stabilniji od brojnih afričkih nacionalnih valuta. Postalo je jasno da možete sigurno transferirati (novčanu) vrijednost bez pomoći banke ili špekulirati vrijednostima bez usluga burze. Na „udaru“ blockchaina su se, osim financija, našli brojni dobavni lanci, tržište nekretnina i razmjene energije te posebice umjetnosti i autorskih prava (NFT). Jedna od borbi kojoj internetski algoritmi (zasad) ne daju dovoljno pozornosti na news feedovima jest utjecaj blockchaina na hijerarhijske tipove organizacija. Čini se da svijet kojim dominiraju tvrtke s menadžerima u upravi i vojskom podčinjenih radnika ispod njih dobiva izazivača u obliku tzv. decentraliziranih autonomnih organizacija (DAO).

Blockchain: cutting out the middle man

Blockchain svoj nastanak veže uz period financijske krize 2007. godine i razočaranje postojećim centraliziranim financijskim sustavom. Satoshi Nakamoto, pseudonim pod kojim se krije anonimni inovator ili grupa njih, iskoristio je postojeća kriptografska dostignuća kako bi dizajnirao sustav za neposrednu razmjenu novčane vrijednosti bez pomoći banke ili kakvog drugog središnjeg autoriteta. Dakle, pitanje koje je Nakamoto pomoću blockchaina riješio u osnovi glasi – kako uspostaviti povjerenje(!) između bezbroj anonimnih korisnika koji se međusobno povezuju radi direktne razmjene novca, bez centraliziranog sustava kao jamca sigurnosti. Privlačnost blockchaina, prema tome, leži upravo u činjenici da je povjerenje u druge ljude ili institucije supstituirano povjerenjem u tehnologiju.

Tu tehnologiju jednostavno bi mogli definirati kao decentraliziranu bazu podataka koja je kriptografski osigurana. Drugim riječima, umjesto jednog središnjeg registra podataka kojim svaka banka raspolaže kako bi određivala valjanost naših transakcija, blockchain služi kao svojevrsni računovodstveni servis koji svoje tablice podataka pohranjuje kod svakog korisnika ponaosob. Logično pitanje koje se postavlja jest koji je smisao hakerskog napada na jednog korisnika, ako na tisuće drugih ima kopije pravog stanja sustava. Takva razina transparentnosti i neovisnosti, kombinirana s izrazitom (ali ne i apsolutnom) rezistentnošću na napade, čini blockchain vrlo pouzdanim alatom za eksperimentiranje u raznim područjima. Ključnu ulogu u održavanju sustava imaju “rudari” koji pomoću softvera na svojim računalima rješavaju složene matematičke zadatke s ciljem verificiranja transakcija i za taj posao dobivaju naknadu u obliku kriptovalute. Blockchain sustavi su većinom javni i rudariti može svatko tko posjeduje računalnu opremu za to.

Pametni ugovori i Ethereum mreža

Iako je Bitcoin prvi i najpoznatiji primjer upotrebe blockchain tehnologije, iz sadašnje perspektive djeluje kao daleko najbazičniji. Veliki korak naprijed napravio je mladi kanadski inovator ruskog porijekla, Vitalik Buterin. On je 2014. osmislio i suprogramirao blockchain mrežu Ethereum koja koristi trenutno drugu najvrjedniju kriptovalutu Ether. Iako ima brojne sličnosti s Bitcoinom, potencijal Ethereuma je puno širi i on ne služi isključivo kao peer-to-peer sustav za razmjenu kriptovaluta bez posrednika. Glavna razlika koja Ethereumu daje ogroman potencijal jest uspješna implementacija tzv. pametnih ugovora na blockchain sustavu. Pametne ugovore konceptualizirao je odvjetnik i kriptograf Nick Szabo 1994. godine i opisao ih kao kompjuterizirane transakcijske protokole koji izvršavaju uvjete ugovora. Jednostavnije rečeno, to su kôdovi koji Ethereumu služe kao upute kako i pod kojim uvjetima (automatski) transferirati podatke. U kombinaciji s drugim aspektima blockchaina, ove upute postaju korisne jer nije potrebno središnje tijelo koje ih odobrava. Ethereum je dakle, programibilni blockchain generalne namjene koji podržava široki spektar decentraliziranih aplikacija. Naprimjer, ako imamo pametni ugovor koji automatizira izvršavanje odluka u nekoj tvrtki, u njemu bi, kao uvjet izvršenja, moglo biti zapisano donošenje odluke većinom glasova svih zaposlenih. Građani bi se na sličan način mogli izjašnjavati žele li u svom kvartu trgovački centar ili park, a rezultati takvog e-referenduma poslužili bi pametnom ugovoru kao instrukcije kako transferirati sredstva.

DAO: tehnologija zamjenjuje ljude

Jedna od sličnih inovacija na tom tragu je pojava decentraliziranih autonomnih organizacija. Najopćenitije govoreći, DAO je „zajednica u vlasništvu njezinih članova bez centraliziranog vodstva“. Centralizirano vodstvo supstituirano je i automatizirano upravo mogućnostima samoizvršavanja koje nude pametni ugovori. Ako se poslužimo analogijom klasičnih korporacija, pametni ugovori, kao kodirana pravila s mogućnošću samoizvršavanja na osnovu propisanih pretpostavki, mogu poslužiti kao zamjena ne samo za statut, već i za upravne organe tvrtke (npr. direktore) te riznicu. Tehnologija zamjenjuje ljude. Ni menadžeri više nisu pošteđeni.

Foto: Marco Verch


Prvi DAO pokrenuo je 30. travnja ne tako davne 2016. godine njemački blockchain start-up Slock.it. Nakon programiranja pametnog ugovora i postavljanja na Ethereum blockchain, uslijedio je period crowdfundinga u kojemu su sredstva prikupljena prodajom tokena. Svaki vlasnik tokena stekao bi vlasnički udio i upravljačka prava u budućoj organizaciji. U roku od oko mjesec dana, kampanja je rezultirala prikupljanjem nevjerojatnih 12.7 milijuna Ethera ili 150 milijuna američkih dolara. Zbog te činjenice, crowdfunding kampanja za pokretanje DAO-a bila je do tada najveća crowdfunding kampanja u povijesti. Taj prvobitni DAO zamišljen je kao investicijski fond u kojem svaki ulagatelj može prijaviti poslovni projekt i zauzvrat, glasovima većine vlasnika tokena, dobiti financijska sredstva. Za članove DAO-a, uspješne kolektivne odluke značile bi povrat sredstava s određenim profitom. Struktura je bila poprilično nejednaka: svega 50 od 23.500 vlasnika tokena držalo je 44 posto uloženih sredstava. Činjenica da je 0.2 posto članova kontroliralo 44 posto DAO-a pokazuje da formalna decentralizacija odlučivanja ne dovodi nužno i do dekoncentracije moći. Ali s druge strane, pametni ugovori ostavljaju puno prostora za unaprjeđenje jer je jednostavno moguće prilikom kodiranja postaviti drukčija pravila donošenja odluka i korigirati ravnotežu moći u organizaciji.

Međutim, prvotni entuzijazam splasnuo je naglo već 17. lipnja 2016. nakon što je nepoznati haker napao zajednicu i oduzeo 3.6 milijuna Ethera odnosno 70 milijuna u dolarskoj protuvrijednosti. Budući da blockchain slovi za sigurnu tehnologiju otpornu na napade i prevare, takav napad ulio je dozu sumnje unutar zajednice. Ipak, radilo se isključivo o ljudskom faktoru jer je pametni ugovor, na kojemu je cijeli iznos bio pohranjen, bio loše isprogramiran što je ostavilo prostor za malverzacije nepoznatog hakera. Novac je na kraju vraćen izglasavanjem bolnog račvanja (eng. hard fork) Ethereum mreže što bi značilo da se cijeli Ethereum blockchain podijelio na dva dijela – na jednoj strani našla se većina koja je revidirala transakcijske zapise kako bi ispalo da se krađa nikada nije ni dogodila, a na drugoj su ostali pobornici ideje da takve intervencije nisu u duhu ove tehnologije. Cristoph Jentzsch, inicijator cijelog projekta iz start-upa Slock.it, tom je prilikom izjavio: „Sretan kraj je u tome da su svi ljudi dobili svoj novac natrag. Bila je to teška lekcija koju smo naučili na veoma težak način. Thomas Stearns Eliot jednom je izjavio: ‘Nikada ne znaš koliko daleko možeš otići, sve dok ne odeš predaleko.’ I da – mi smo otišli predaleko i doživjeli veliki neuspjeh. Ali, s druge strane, ljudi su i dalje ostali vrlo zainteresirani za koncept DAO-a. (...) Prvi avioni su se srušili, ali ideja da su avioni dobra i korisna stvar ostala je i ljudi su na njoj nastavili raditi sve dok doista nisu i poletjeli“. Tako je ideja DAO-a nastavila dalje, prihvaćajući tu grešku kao sastavni dio svog razvojnog puta.

Budućnost DAO-a ovisi o pravnoj regulaciji

Iz toga svega lako je iščitati karakteristike DAO-a: organizaciju čini demokratičnijom, transparentnijom i otpornijom na korupciju te smanjuje troškove djelovanja (plaće za upravu i sl.). Međutim, nedostatak centraliziranog vodstva se u kriznim situacijama pokazao kao otegotna okolnost – prilikom hakerskog napada, cijela zajednica gledala je u Vitalika, shvaćajući njegove postove kao odluke koje treba slijediti, a ne kao njegovo obično mišljenje.

Osim mogućih tehničkih, DAO ima i niz pravnih problema. Naime, (gotovo) nigdje nije pravno priznat kao oblik udruživanja i nema pravnu osobnost. Bez pravne osobnosti, DAO ne može npr. potraživati otuđena sredstva pred sudom jer kao takav pravno nije registriran i priznat ni u jednoj jurisdikciji. Iako je kao zajednica osoba i dobara najsličnija ortaštvu (čl. 637. st. 1. Zakona o obveznim odnosima), moderni pravni sustavi uglavnom još ne znaju kako urediti ovaj oblik organizacije. Ipak, među prvima se tog pravnog eksperimenta uhvatila američka savezna država Wyoming u kojoj je DAO priznat kao decentralizirana autonomna organizacija s ograničenom odgovornošću (eng. Limited liability autonomous organization, skraćeno LAO). Bez obzira na to što je tekst zakona loš jer grubim definicijama narušava koncept DAO-a, bit će zanimljivo pratiti kako će to utjecati na razvoj ovih organizacija.

Sve u svemu, pojavom blockchaina potencijal demokratizacije društva i micanja skupih i nerijetko štetnih posrednika golem je. Iako je u uvodu ovog teksta pomalo senzacionalistički najavljen „sukob“ ovih dvaju vrsta organizacija, realnost će vjerojatnije pokazati da DAO neće zamijeniti hijerarhijske organizacije, već će od njih preuzeti poslove za koje je pogodniji. Prema sadašnjim procjenama, postoji skoro milijun članova brojnih DAO-a. Trenutno se čeka slovo velikih zakonodavstava. Međutim, zamislite budućnost s neprofitnim DAO fondom koji upravlja sredstvima za obnovu Banije. Umjesto da donirate novac nepoznatim organizacijama ili državi kojoj ne vjerujete, mogli biste se priključiti DAO-u i suodlučivati o njegovom trošenju. Tako biste s ostatkom zajednice predlagali i glasovali o projektima obnove, a pametni ugovor bi, po izglasavanju projekta, ekspresno transferirao novac na račun izvođača. Ukratko, moć bi se donekle vratila zajednici, a novcu bi se jednostavno ulazilo u trag. Ipak, s obzirom na dosadašnja iskustva s odnosom tehnologije, kapitalizma i demokracije, možda i ovaj „avion“ nikad ne poleti ili ode u nekom krivom smjeru…


Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg - Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.

Izvor naslovne fotografije: Max Pixel
Tekst napisao:

Nikola Kožul


    Preporučite članak: