Konkurentnost - svojstvo koje određuje da je nešto jednako dobro ili bolje od onog s čim se uspoređuje. Količina pojavljivanja ovog pojma u hrvatskom javnom prostoru prešla je razinu podnošljivosti i pretvorila se u nešto čime se svi razbacuju. Nešto poput usputnih prostakluka u birtaškom razgovoru pripitih pajdaša.
Sa svih se strana nude “stručne” usporedbe svega i svačega - uključujući države, općine, gradove, gospodarstva, tvrtke, poslodavce, radnike i još puno toga drugog. No, zadržimo se malo na pojmu konkurentnosti na hrvatskom tržištu rada, odnosno na konkurentnosti radnika i poslodavaca.
Tržište rada bavi se međusobnim odnosima radnika i poslodavaca u okvirima gospodarskog sustava u kojem i jedni i drugi djeluju. Uređenje njihovih složenih odnosa jedan je od temelja svakog gospodarstva. Ako se malo potrudimo i potražimo podatke o tim odnosima, naći ćemo brojna istraživanja i stručne radove o konkurentnosti radne snage u odnosu na zahtjeve i potrebe poslodavaca. Poslodavci se vrlo često pozivaju na ta istraživanja ističući kako hrvatski radnici nemaju dovoljno vještina, znanja i stručnosti za ostvarivanje konkurentnosti tvrtke na tržištu. Ističu, također, i da su radnici u prosjeku stari, nedovoljno fleksibilni, obrazovani i osposobljeni te da im nedostaje poznavanje stranih jezika, informatičkih i komunikacijskih vještina. Ima toga još. Nasuprot tome, nećemo naći gotovo ništa o konkurentnosti poslodavaca u odnosu na potrebe i zahtjeve radnika.
Za vlastitu nekonkurentnost poslodavci, tako, prebacuju dio odgovornosti na neosposobljene, neobrazovane, nefleksibilne i prestare radnike koji ne barataju stranim jezicima i novim tehnologijama. Ostatak odgovornosti ide na preskupu državu, “lokalne šerife”, antipoduzetničku klimu i na puno toga drugog. Na sve - osim na njih same. Na sebe će vrlo rijetko preuzeti bar dio odgovornosti i za tragičnu situaciju na tržištu rada.
A radnika nema ni za lijek. Odoše skoro svi - takvi neuki, nevješti, nefleksibilni. Odoše i stari i mladi. Odoše bez znanja jezika, bez informatičkih i komunikacijskih vještina. Odoše i nađoše poslove koje mogu raditi kod nekih drugih i drugačijih poslodavaca. Vrlo često i poslove ispod njihove razine obrazovanja, pokazujući raznolike vještine, znanja i sposobnosti pa i fleksibilnost kojih ovdje, kažu istraživanja, nemaju. Rade u ugovorenom radnom vremenu uz plaćen prekovremeni rad, uređen sustav zaštite na radu, cijenjeni i uvažavani od poslodavca za plaću znatno veću od one koju su im, ako uopće jesu, godinama nudili kod kuće. Postoji i vrlo izvjesna mogućnost napredovanja. Novi im poslodavci nude i plaćaju učenje jezika, dodatna obrazovanja i stjecanje kvalifikacija kako bi radnik i poslodavac zajedno napredovali.
Nije ni tamo sve bajno. Ima onih koji nisu uspjeli. Ima i tamo nekorektnih poslodavaca koji ih ne prijavljuju i plaćaju im na crno. Ima i nesigurnosti rada. Ima i svih ostalih negativnosti koje imamo i mi ovdje, ali manje nego ovdje. Imaju veće troškove života koje bez problema uspijevaju pokriti plaćama koje dobivaju redovito i u cijelosti.
Sve u svemu, natjecanje u međusobnoj konkurentnosti radnika i poslodavaca na hrvatskom tržištu rada privodi se kraju. Netko će se morati iz temelja promijeniti u odnosu prema onom drugom. Ili će radnici prestati odlaziti i početi se vraćati kako bi radili nesigurne poslove za male plaće na određeno vrijeme i to bez uređenog radnog vremena i bez uvažavanja od strane poslodavaca - ili će poslodavci svoj odnos prema radu i radnicima morati temeljito prilagoditi tržišnoj utakmici kojoj, u odnosu na strane poslodavce, očito nisu dorasli. Za ovo prvo, čini se, kasno je. Bez ovog drugog - nema napretka.
Možda ne bi bilo loše da se neki od sve brojnijih stručnjaka za gospodarstvo i tržište rada organiziraju i naprave poneko istraživanje koje nedostaje - istraživanje o konkurentnosti hrvatskih poslodavaca u odnosu na zahtjeve i potrebe hrvatskih radnika. Možda hrvatski poslodavci jednostavno ne znaju što bi to (i kako) trebali mijenjati ne bi li privukli i zadržali radnike. Moguće je da bi temeljem takvih istraživanja, i poslodavci mogli pokazati više znanja, sposobnosti, fleksibilnosti i komunikacijskih vještina u privlačenju radnika. Više zajedničke odgovornosti za natjecanje sa stranim radnicima i poslodavcima ne bi, također, bilo suvišno.
Bilo kako bilo, netko je “popušio” konkurentnost. Radnici? Poslodavci? Ostali? Svi?
Izvor naslovne fotografije: BRID/ Sezonski rad u turizmu
Tekst napisao:
Preporučite članak: