Large skola mira polaznice i polaznici

Planinarski centar Petehovec kod Delnica početkom lipnja bio je mjesto mira. Točnije, mjesto održavanja regionalne aktivističke škole MIR - Мир na kojoj je sudjelovalo šesnaest mladih aktivista i aktivistica iz Srbije i Hrvatske. Organizatorice programa, koje dolaze iz Inicijative mladih za ljudska prava Hrvatska (YIHR) i Srbije potrudile su se svih tjedan dana osmisliti program u kojem smo istraživali događaje iz 90-ih, razgovarali o različitim tumačenjima povijesti i događaja, mirovnim pokretima i raznim narativima. U grupama smo međusobno diskutirali o našim doživljajima, a potom ih izlagali jedni drugima.

Niti u jednom trenutku nije nedostajalo znatiželje s naše strane, jer kao polaznici ove škole imali smo pred sobom tjedan dana dubokog otkrivanja mirovnih pokreta u vremenima nemira i rata te nekih drugačijih narativa o ratnim događajima. Na samom početku, organizatorice su nam zaželjele da nam ova škola bude korisna te inspirativno iskustvo, kao i da ćemo se po završetku osjećati osnaženima za daljnje djelovanje na lokalnom i regionalnom nivou i nastaviti surađivati u izgradnji tolerantnijeg društva.

Škola MIR - Мир započela je uvodnom sesijom o programu, a već isti dan krenuli smo s radom u radnim grupama gdje je svatko od nas imao određene zadatke kako bismo i samostalno doprinijeli programu ove škole te kako bismo se pripremili za zadnji dan škole kada smo trebali održati izlaganje u Gradskoj knjižnici Janet Majnarich u Delnicama, pred lokalnim političarima, o tome što smo radili tjedan dana.

Narativi o devedesetima, različiti prikazi povijesnih događanja u udžbenicima povijesti unutar obrazovnog sustava u Hrvatskoj i Srbiji, pokreti za mir - heroji poput Tončija Majića, Srđana Dvornika, Vesne Teršelić, Zorana Pusića, Josipa Reihl-Kira, neke su od glavnih točaka ove škole. Nije izostao ni razgovor o povijesti danas i javna diskusija o miru.

Na satu povijesti pridružile su nam se gošće od kojih smo imali priliku puno naučiti o Franji Starčeviću, organizatoru Škole mira u Mrkoplju. Gošće Nada Glad, Valentina Otmačić i Renata Lisac poslale su nam kratke, ali snažne poruke mira i ohrabrenja.

“U ime budućeg života, i vašeg i našeg, nemojmo ratovati. Moramo se čuti i nastojati čuti”...“Barem nisam sebe zarazila mržnjom. Mržnja je nešto najgore što možete nositi kroz život”, upozorila nas je bivša radijska voditeljica Nada Glad. Franjo Starčević bio je glavna tema dolaska ovih triju predivnih žena, jer im je on bio uzor i jedan od snažnih razloga zašto ostati na strani mira čak i u vremenima dok se ratovalo na većini drugih područja. Nada Glad uputila nam je i drugu važnu poruku: “Djevojke, u svakom slučaju, pozitivno je što vi mladi preuzimate vodstvo svijeta nakon nas starih! I na vama je potez, lijepo je što ste se našli ovdje baš pod tim nazivom škola MIR - Мир jer je Gorski kotar poznat po tome što je jedini 90-ih godina, kada je bio krvavi rat između Hrvata i Srba u Hrvatskoj, imao Školu mira.

Čudio se svijet nama malima, kako smo se dosjetili i koja je to ideja. Čak i naše vlasti u Hrvatskoj, naša ministrica obrazovanja je rekla “Ma molim vas?! Zar su ostale škole u Hrvatskoj, škole rata?!” Kako se usuđujete?” Ali ljudi koji su okupljali mlade u toj osnovnoj školi u Mrkoplju, znali su da s mladima kreće svijet i sve promjene u svijetu.” Na satu javne povijesti, poručila nam je između ostaloga i da su “graditelji mira najpotrebniji ovom svijetu!”

U razgovoru sa psihologinjom Renatom Lisac, istaknula bih jako ohrabrujuće riječi koje nam je uputila, a one su: “Mir ne treba shvatiti kao mirovanje nego kao aktivan odnos.”

Često za mir očekujemo da se podrazumijeva sam od sebe, no on iziskuje i naš izlazak iz zone komfora i rad na odnosima, najprije s onima koji su nam najbliži, a onda i kroz poslovne odnose, razne suradnje, poznanstva. Tako je i ova škola MIR - Мир okupila sve nas iz raznih područja i dvije različite države da radimo upravo na izgradnji odnosa, izgradnji mira bez kojega ne možemo živjeti. Mir je poput zraka, ne razmišljamo o tome da postoji i koliko nam je potreban, ali kada ostanemo bez njega on postaje od presudne važnosti.

Treća gošća, Valentina Otmačić, kao doktorica za mir na panelu nam je govorila o raznim pristupima sukobu i transformaciji sukoba u ugodnim i manje ugodnim okolnostima. Ispričala nam je kako je za vrijeme rata jedan od nadređenih u vojarni u Gorskom kotaru dobio direktivu da mora isključiti struju, a on se dogovorio s lokalnim ljudima da im isključi struju u periodu od ponoći do osam ujutro. Tako nije zakinuo niti lokalne ljude, a reklo bi se i da je “ispunio svoje obveze”. Ne moramo ići protiv ljudi, nego za ljude, bez obzira na okolnosti i svoje pozicije ili dužnosti.

Organizatorice Margareta, Dora i Senna više puta su navele da ovakve škole imaju svoju važnu ulogu u društvu i među mladima. Unatoč tome što je rat na ovim područjima završio, o njemu valja govoriti s obje strane na način da preuzmemo svoj dio odgovornosti.

“Istaknula bih (barem) tri razloga zašto je škola Mir važna za mlade. Prvo, ona na jednom mjestu okuplja mlade ljude iz Hrvatske i Srbije koji su rođeni nakon rata i uglavnom nemaju puno prilika za susrete i druženje. Barijere se najbolje ruše upravo kroz direktni kontakt. Nadalje, ona osigurava prostor za multiperspektivno i kritičko promišljanje o ratovima devedesetih, odnosno nadomješta ono u čemu formalno obrazovanje u obje države kontinuirano zakazuje. Naposljetku, s obzirom da je najveći fokus škole bio upravo na očuvanju mira tijekom rata, time doprinosimo tome da dominantni narativ koji je uglavnom baziran veličanju vojnih pobjeda, ipak malo "nagrizemo" pozitivnim pričama o pojedincima, zajednicama i pokretima koji su se ratu protivili - uspješno”, pojašnjava Senna Šimek.

Margareta Blažević dodaje: “Prvenstveno smo organizacijom škole htjeli omogućiti mladima iz Hrvatske i Srbije da se međusobno upoznaju i druže što je nešto za što nemaju često priliku. Cilj takvog sastajanja i umrežavanja bio je potaknuti smanjenje razine diskriminacije i netrpeljivosti temeljem nacionalne i etničke pripadnosti među mladima iz regije i potaknuti interes mladih za angažman protiv diskriminacije i predrasuda temeljem etničke i nacionalne pripadnosti - po dojmovima sudionika, ali i činjenici da su se nastavili družiti i nakon škole, zaključili smo da se upravo to i dogodilo. Smatramo da je nužno, kroz ovakve i slične događaje opremati mlade znanjem, vještinama, i najbitnije, iskustvom pozitivnih kontakata i međuljudskih odnosa s mladima drugih nacionalnosti, posebice s onima za koje ih se često uči da bi ih trebali mrziti. Upravo kroz tu praksu dolazi do razbijanja predrasuda prema onom “drugom“ što je jedan od najbitnijih uvjeta za stvaranje mirne, tolerantne i perspektivne budućnosti čije su mladi najbitniji graditelji.”

Zadnji dan, petak, izlagali smo radove svojih radnih grupa u gradskoj knjižnici u Delnicama. Gosti koji su nam se tada pridružili bili su, među ostalima, gradonačelnica Delnica Katarina Mihelčić, zamjenik župana Primorsko-goranske županije Petar Mamula, filmska producentica i medijska stručnjakinja Morana Ikić Komljenović, gradska pročelnica Dragica Marač te načelnik Mrkoplja Josip Brozović.

Jedna od radnih grupa sa škole MIR - Мир izlagala je puteve mira koji su oduševili sve prisutne, naizmjenično su iznosili svoja iskustva kako ih je ganulo izlaganje polaznika škole MIR - Мир te smo kroz panel osvijestili koliko rada i truda stoji iza nečeg tako “nevidljivog” što nazivamo MIR.

Vjerujem da svaka ovakva škola je jedan rat manje u budućnosti. Zvuči kao prevelike riječi, kao da previše odgovornosti stavljam na, netko bi rekao, običnu školu, ali ono što dobivamo ulagajući u mir je zaista manje nesporazuma, manje ratovanja, manje optuživanja u svakom narednom danu koji nas čeka. Ulaganje u mir je ulaganje u zdravije živote i zdravije sredine.

Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.

Foto: Ana Tomić

Ana Tomić

Tagovi:

škola mira mir



    Preporučite članak: