U Hrvatskoj je registrirano 640 sindikata, no njih tek 250 je aktivno. Sindikalna scena u problemu je jer stariji odlaze u mirovinu, a mladi ne znaju čemu služi sindikat. Kako bi odgovorili na izazove današnjeg vremena dva sindikata - Samostalni sindikat radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske i Sindikat prometa i veza Hrvatske - odlučila su se udružiti!
Iz raznih iskustava drugih sindikata, vidljivo je kako ujedinjenje sindikata nije lako sprovesti u djelo iz niza razloga poput podjela funkcija, zajedničkih ciljeva i vizija ili pak nekih drugih tehničkih ili financijskih razloga. Tim povodom smo razgovarali s predsjednikom novog Sindikata komunalnih, prometnih i srodnih djelatnosti Hrvatske Baldom Kovačevićem i njegovim prvim potpredsjednikom Stjepanom Lisičakom.
Svoj obol ovom udruživanju dao je i predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel, koji nam se pridružio na razgovoru o spajanju dva sindikata.
Kako je došlo do ideje spajanja dvaju sindikata i kako su se spojila u praksi? Kažu nam iz dosadašnjeg Samostalnog sindikata radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske (SSKH) te Sindikata prometa i veza Hrvatske (SPiVH) da nisu težili ujedinjenju sindikata iz motiva tko će obnašati koju funkciju nego da bi povećali članstvo tih dvaju sindikata, da bi bili jači na tržištu i kako bi u odnosu prema poslodavcima članstvo imalo veću mogućnost ostvarivanja svojih prava i interesa kroz sam sindikat. Brojni drugi sindikati nisu uspjeli upravo zbog tih raspodjela funkcija, dok je kod njih bio slučaj udruživanja funkcija što je presudilo udruživanju u trenutačni sindikat pod nazivom Sindikat komunalnih, prometnih i srodnih djelatnosti Hrvatske.
U novom, udruženom sindikatu, ima oko 12 000 članova. Otprilike 9 000 članova iz prethodnog Samostalnog sindikata radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske te oko 3 000 članova iz prethodnog Sindikata prometa i veza Hrvatske. Trenutno imaju oko 300 podružnica koje pokrivaju komunalne djelatnosti, vodoopskrbu, plinare te promet i veze.
Njihova tijela djeluju preko županijskih povjerenika koji su zaduženi za svoju županiju te nadziru sve bitno što se događa na terenu. Ipak, budući da sama odluka ili želja o udruživanju nije moguća dok se ne ispune i neki tehnički, administrativni ili pravni preduvjeti, istražili smo kako je to izgledalo s formalne strane.
Udruživanje? Nikad čuli!
Kada je riječ o pravnoj strani udruživanju ovih dvaju sindikata, tvrde nam da je ovakvo udruživanje ipak nepoznanica i da su tražili razne savjete pravne službe unutar saveza te unutar ministarstva. No, zanimljiva je informacija da je ovo je po prvi put u Hrvatskoj, od devedesetih godina do danas, da se „jedan sindikat udružio, a ne razdružio“ kako to kaže Baldo Kovačević, predsjednik SKPH. I to ne mali sindikat, nego dva velika sindikata. Radi se o novosti za sve njih, stoga prilagodba traje i vjerojatno će trajati još neko vrijeme.
Mladen Novosel, predsjednik SSSH, dodao je kako u praksi nije moguće dvije udruge udružiti jednu u drugu zajedno, nego se jedna udruga mora udružiti u drugu. Na taj način, jedna udruga ili jedan sindikat mora izgubiti svoj pravni identitet, svoj OIB i svoj bankovni račun.
I to smatra problemom koji se događa u Hrvatskoj budući da zbog toga postoji na tisuće malih udruga kako bi svaka mogla imati svoj pravni identitet i autonomiju. Jedna od situacija s kojom se u praksi također po prvi put susreću da je i samim bankama novost ovakav oblik udruživanja stoga pronalaze razne načine kako i tim izazovima doskočiti. Puno je toga što je u praksi jako komplicirano, no nije i nerješivo.
Stjepan Lisičak, prvi potpredsjednik SKPH, tvrdi nam je da je za konkretno zajedničko funkcioniranje unutar jednog, novog sindikata, potrebno dvije do tri godine. Kada je riječ o reakciji članova, već u startu je preko 90% članstva bilo za i podržalo inicijativu o ujedinjenju, tvrdi Baldo Kovačević, te je tako u roku 6 mjeseci, počevši s 13. lipnjem 2024. ujedinjenje bilo realizirano. Zadovoljstvo je rezultiralo s povećanjem od 7 novih podružnica te na tjednoj bazi imaju 30 do 50 novih članova u postojećim podružnicama, ovisno o broju zaposlenika, zbog svoje prepoznatljivosti na sindikalnoj sceni.
Snažniji sindikat - veća sigurnost za članove
Zbog povećavanja, dolazi i do novih zapošljavanja. Ali kada je riječ o reorganizaciji i otkazima u procesu ujedinjenja ovih dvaju sindikata, tvrde da otkaza nije bilo. Budući da je u oba sindikata bilo zaposleno po dvije osobe, nije niti bilo potrebe za takvim potezima. Baldo Kovačević potvrdio nam je da su se sva tijela zadržala koja su i ranije postojala, s time da u SpiVH ranije nisu imali predsjedništvo, ali sve odluke i dalje donosi izvršni odbor Sindikata. Članove izvršnog odbora SKPH pretežito čine županijski povjerenici koji najbolje znaju što se događa na terenu.
Baldo Kovačević kaže nam i da ono što uvode kao novost jest veliki projekt oko baze članova kako bi svi povjerenici imali uvid u cijelo članstvo putem aplikacije te dobili vrlo brzo sve novosti i informacije, čime će se uštedjeti na vremenu koje se troši na odlaske kod sindikalnih povjerenika. Istoj aplikaciji, pristup će biti omogućen i članovima sindikata. Također, kroz aplikaciju bi se umrežili i s poslodavcima zbog lakše komunikacije, a nadogradnja bi trajala kroz godinu do dvije.
A jedna od novosti je i, prvi put otkako postoje oba sindikata, prijavljivanje na projekte financirane iz EU fondova kao trenutačni Sindikat komunalnih, prometnih i srodnih djelatnosti Hrvatske. Ako u tome uspiju, kažu da će daleko progurati svoje ideje, a ipak će se sve to na kraju utrošiti na članstvo.
Na tom tragu, razgovarali smo i o “kućnim sindikatima”, budući da upravo oni stvaraju probleme, prema riječima Balde Kovačevića. Prema njihovom viđenju, radi se o sindikatima koji kupuju članstvo te se baziraju na pozajmicama, bonovima ili minimalnom članarinom. Sektorski sindikati snažniji su od kućnih, prema riječima Mladena Novosela, jer po njemu sektorski sindikat znači biti veći i snažniji budući da tada imaju mogućnost sektorski i kolektivno pregovarati, biti snažniji u samom pregovaranju.
Također, “kućni sindikati” imaju puno slabiju poziciju u borbi za veća i bolja prava članova na razini određene tvrtke. Prema njegovom viđenju, “kućni sindikati” od devedesetih do danas su upravo i nastajali odvajanjem od sektorskih sindikata, a time su razbijali i oslabljivali sektorske sindikate. Poslodavci su na neki način imali svoju ulogu u iniciranju svega toga kako bi kućni sindikati bili pod većom kontrolom, dok s druge strane, poslodavci ne mogu nadzirati ili kontrolirati sektorske sindikate, tvrdi Mladen Novosel.
Ambiciozni planovi
Kada je riječ o ulogama i obvezama, kažu da njihov posao i dalje ostaje isti, a to je kolektivno pregovaranje, poboljšavanje materijalnih prava radnika, uvjeta rada. A što se tiče beneficija članova sindikata, takve poslove prepuštaju savezu koji se time i ranije bavio. Smatraju da savez ima drugačiju funkciju nego pojedine središnjice i samostalni sindikati jer savez se ipak brine o svim sindikatima koji su udruženi u savez.
Planovi sindikalnog djelovanja u narednom periodu kretat će se u smjeru daljnjih smjernica kolektivnog pregovaranja, kako bi poboljšali materijalna prava te uvjete rada zaposlenika. Također, jedan od planova je i djelovanje prema kućnim sindikatima u mjestima i tvrtkama gdje su i sami zastupljeni kako bi uz suradnju riješili zajedničke ciljeve.
Za kraj, trenutačni Sindikat komunalnih, prometnih i srodnih djelatnosti Hrvatske tražit će i kolektivni ugovor kao na primjer na razini grada Dubrovnika ili aneks na već postojeći ugovor za sva komunalna društva u Velikoj Gorici, kao i nekih drugih gradova gdje je to moguće ostvariti. Kvalitetni kolektivni ugovor, prema riječima Stjepana Lisičaka, trebao bi biti svima od jednakog interesa, a ono gdje vidi problem je što kasnije svi radnici jednako uživaju svoja prava dogovorena kolektivnim ugovorom, a ne samo članovi sindikata koji plaćaju članarinu i time snose troškove rada sindikata.
Kada je riječ o omjeru mladih i starijih članova u sindikatu, smatraju da je to nešto što se mora mijenjati kroz vrijeme, budući da omjer po njima nije zadovoljavajući. Omjer koji bi oni smatrali zadovoljavajućim je minimalno 20% mladih te minimalno 50% žena, što za sada, ipak nije takav slučaj. Edukacija mladih po pitanju uloge sindikata bi prema njima bilo rješenje ovakvog omjera, a ujedno i poziv za učlanjenje brojnim drugim zaposlenicima koji uživaju prava iz kolektivnih ugovora premda nisu i sami članovi sindikata.
Možda je rješenje edukacija, a možda i solidarnost i edukacija. Kako god bilo, imati primjer u Hrvatskoj gdje su dva velika sindikata od početničke želje i volje uspjeli doći do realizacije ujedinjenja dvaju sindikata samo nam svjedoči da trud i rad nikada nisu izašli iz mode te da zajedno možemo postići puno više za opću dobrobit, nego sami.
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Foto: Ana Tomić
Preporučite članak: