Na današnji dan 1998. godine završena je Mirna reintegracija okupiranih dijelova Slavonije, Baranje i Srijema. Posebnost ovog procesa upravo je mir. Zato je naša suradnica Ana Tomić o miru razgovarala s onima najčišća srca - djecom. Osim što studira i piše za Radnička prava, Ana Tomić provodi i radionice nenasilne komunikacije. Na jednoj od radionica rodila se ideja pitati djecu jednostavno pitanje: Što je za vas mir?
Za potrebe ovog članka, pitala sam devetero osnovnoškolaca i jednu predškolarku što je za njih mir i kako ga oni vide. Prema definiciji, mir je "stanje skladnih odnosa utemeljeno na suradnji i integraciji među ljudima, društvenim skupinama, narodima i državama."
Jeste li se kada pitali kako djeca vide mir? Što za njih znači taj mir u svakodnevnom životu i kako bi izgledao svijet u kojem vlada mir? Pitanja poput ovih kod djece potiču razmišljanja o pojmovima kao što su pravda, sigurnost i zajedništvo. Ova vrsta razmjene njihova viđenja i naše znatiželje pomaže djeci da formiraju vlastite stavove i vrijednosti te ih osnažuje da postanu aktivni sudionici u izgradnji mira u svojoj okolini.
Sara, koja je predškolarka, na pitanje koji trenutak pamti kada je bila jako sretna odgovara: "Zadnji put kada sam bila jako sretna je dok sam se igrala s curama i dogodilo se da je netko pao, i onda sam pomogla curici da se digne." Ona je sebi već dala zadatak, aktivna je sudionica u izgradnji odnosa, u pomaganju drugima, i to u predškolskoj dobi!
Koliko je dijete zrelo ako svoju sreću vidi kroz pomaganje drugima? Razgovor o pozitivnim stranama mira djeci i mladima može pružiti osjećaj nade i sigurnosti, što je posebno važno u vremenima kada su izloženi vijestima o sukobima ili nasilju.
Leonie, koja je treći razred, na pitanje kako se osjeća u svom razredu kaže "Osjećam se zaštićeno, lijepo, sretno i uzbuđena sam zbog novog dana. Zaštićeno se osjećam zbog razrednice, zbog prijatelja, jer su mi dobri prijatelji. Kod nas uopće nema tučnjava."
Obilazeći škole, posljednje dvije godine, u sklopu radionica nenasilne komunikacije, pitala sam neke od učenika i učenica ranije spomenuto pitanje što je za njih mir. Pa mi je tako Lovro, koji je prvi razred, rekao: "Za mene je mir kada nema borbe i rata, i kada svi u miru žive, ništa se ne tuku i ne rade loše.“ Maša, koja je nešto starija, treći razred, rekla mi je: "Za mene je mir kada sam sama u sobi i kada moje sestre nema pa joj mogu gledati stvari". Iva, koja je prvi razred, pak smatra "Za mene je mir kada budemo svi zajedno, kada zajedno crtamo i radimo nešto posebno."
Čuli smo razna viđenja mira, a svakako je bilo zanimljivo kada je Lovro, na pitanje postoji li taj mir kojega opisuje i u njegovom razredu, rekao: "Ponekad se borimo i svađamo." Matej, koji je treći razred, mir doživljava kroz odnose, smatra da treba biti tu za svoje prijatelje pa je na pitanje kako vidi mir, s velikom dozom sigurnosti, izjavio: "Za mene je mir dok se ne svađamo i ne tučemo, dok si dobar. Mir je kada bodriš prijatelje kada im nije lijepo, tješiš ih.“ Kroz razgovor mi je otkrio da je on sam primjer u tome, a da su i njegovi prijatelji takvi prema njemu.
Kako okolina utječe na dječje poimanje mira? Kroz razgovor s djecom, često su spominjali mir u kući, kada nema svađa, kada se svi druže u razredu, neki kada se igraju sami i provode vrijeme u svojoj sobi dok seka ili braco spavaju, a neki kada se igraju s prijateljima. Što nam to govori o tome kako djeca percipiraju mir? Kroz odnose, kroz tišinu, kroz razgovore bez povišenih tonova. Zar nije to sve ono što i mi odrasli volimo, samo ponekada zaboravimo?
Zdravo zajedništvo je zapravo presudno za doživljaj mira kod djece. Leonie nam je to potvrdila i kroz svoj odgovor: "Za mene je mir kada gledam neke mirne filmove, kada se igramo i kada je mirno. Kada nitko ne divlja i nema buke, i to je to!“, a Mila, koja je također treći razred, mir doživlja i kroz svoj odnos s kućnim ljubimcima. "Zadnji put sam bila jako sretna kada sam dobila mačku, to je bilo u ponedjeljak ali ne znam koji tjedan. On nije mali mačić, ima možda 7 ili 6 mjeseci. Maca mi ujedno donosi i mir.“
Njihov vršnjak Silvio ima drugačije asocijacije na mir, a sve nas je nasmijao kada je rekao: "Za mene je mir kada spavam“. Pitala sam ga što je mir za njega kada je budan, a on je rekao: "Dok se igram u svojoj sobi. Volim se igrati sam.“
To koliko su odnosi bitni, a posljedično i način kako ćemo se nositi s onim situacijama kada izbiju svađe i nesuglasice u našim odnosima, najbolje vidimo kod pomirbe kod djece. Zanimalo me kako cure među sobom rješavaju takve nesuglasice, a Eli je rekla: "Pa neke cure se ignoriraju, a ove druge odmah oproste.“ Na pitanje koja je ona od te dvije, jasno mi je dala do znanja: "Ja odmah oprostim, ali one meni ne žele oprostiti. Mislim da je razgovor jako bitan za mir." Teo, koji je prvi razred, zatekao me svojom zrelošću s riječima: "Za mene je mir kada je sve mir. Kada je mir, onda su i odrasli mirni i dobri jedni prema drugima."
Kako mi odrasli možemo promicati mir? Prije svega, važno je da smo primjer u tome što znači graditi odnose, da ne očekujemo od djece ono što im nismo pokazali kako se radi. Ako smo pogriješili, razvijati sposobnost iskrene isprike s promjenom onoga gdje smo pogriješili.
Maša mi je ispričala svoje iskustvo kada je za grupicu dečkiju u Decathlonu pomislila da su huligani. "Zadnji put kada sam bila jako sretna je kada sam se učila rolati u Decathlonu, prošla sam pored nekih dečkiju i mislila sam da su oni neki huligani, ali onda kada sam skoro pala oni su me pitali „Je li trebaš pomoć?“, a ja sam se iznenadila kako su dobri.“
Možda kao i Maša možemo učiti kako ljudima dati priliku, biti oni koji će prilaziti bez unaprijed donesenih zaključaka o ljudima, jer na kraju dana – svi mi samo želimo mir – bilo da je onaj u svijetu, ili onaj u srcu.
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Foto: Ana Tomić
Preporučite članak: