Suradnica Radničkih prava i članica BRID-ove istraživačke sekcije Nikolina Rajković nedavno je boravila u Južnoafričkoj Republici na konferenciji Štrajkačka aktivnost u 21. stoljeću. Donosimo vam njezinu reportažu o životu u JAR-u. Za većinu je to život u siromaštvu, obilježen poteškoćama koje proizlaze iz rekordne nezaposlenosti, korupcije, izvlačenja vrijednih ruda i zagađenja. Na sve to, još su primorani živjeti u polumraku i zbog čestih nestanaka struje.
Kasno je popodne na ulici Strand, jednoj od glavnih aleja u Cape Townu. Zrak pritišću februarske sparine, u daljini obrise palmi i nakićene fasade kolonijalnih zgrada zamagljuje prašina ispaljenih metaka iz puščanih cijevi dok uši prolaznika paraju vojni avioni koji probijaju zvučni zid. S jedne strane aleje nekolicina natiskanih ljudi na nečemu što izgleda kao povišena pozornica gromoglasno uzvikuje gledajući na glavni trg Grand Parade, dok s druge strane, naoružani muškarci i žene u uniformama dokono, ili možda znatiželjno, prebiru po voću i povrću na uličnim štandovima. Većina grada je ili zatvorena ili strogo regulirana za promet, stoga gradske sličice upijam koliko mi oko dopušta jer moj taksist želi što prije pobjeći iz prometne gužve.
Ovaj militarizirani šušur nije uobičajena pojava. U centru njegova zbivanja je gradska vijećnica, a povod SONA – State of the National Address, odnosno godišnje obraćanje predsjednika naciji. Na prvi je pogled neobično što se SONA ne odvija ispred parlamenta. Razlog tomu je što je zgrada parlamenta izvan funkcije zbog požara prije dvije godine. Osim toga gradska vijećnica u Cape Townu ima iznimno simboličko značenje. Ondje je 11.2.1990., nakon izlaska iz zatvora, govor održao Nelson Mandela ili Madiba kako od milja zovu jednog od najvećih boraca za ljudska prava, slobodu i demokraciju.
Amandla! Amandla! i-Afrika, mayibuye! [Moć! Moć! Afrika je naša!] na jeziku plemena Xhosa i, pred oko 100.000 ljudi natiskanih na Grand Parade obratio se Madiba istovremeno ponizno i snažno, kako je samo moguće zamisliti čovjeka koji je u zatvoru proveo 27 godina odbijajući sve ustupke da odustane od legitimno oružane borbe protiv rasizma. Madibin govor je tada upisan u povijest: Danas većina Južnoafrikanaca, crnih i bijelih, priznaje da apartheijd nema budućnost. Moramo ga dokrajčiti našom odlučnom i masovnom podrškom da bismo izgradili mir i sigurnost - poručio je zemlji u kojoj je tada bilo gotovo 80 posto crnačkog stanovništva, prvi crni čovjek ispred gradske vijećnice odajući počast suborcima iz Južnoafričke komunističke partije (SACP), Afričkog nacionalnog kongresa (ANC), sunarodnjacima i onima u egzilu koji su diljem svijeta desetljećima prosvjedovali protiv apartheida.
Južnoafrička Republika tog je dana, barem kako se činilo, okrunila masovnu borbu za oslobođenje od bijelog supremacionizma i otvorila put prema institucionalnom procesu pomirbe te stvaranja ustavne demokracije i socijalne države koji otpočinje s prvim međurasnim izborima i padom apartheida u travnju 1994. godine. Na prvim demokratskim izborima vlast je osvojio ANC, stranka i društveni pokret koji se od ranog 20. stoljeća borio za pravo glasa crnačke i obojene populacije, a potom za eliminaciju apartheida, a Mandela je izabran za prvog crnog predsjednika u toj zemlji.
Kasnog popodneva, trideset i četiri godine poslije, na istom mjestu, pred statuom Nelsona Mandele govor drži aktualni predsjednik Cyril Ramaphosa iz vodeće stranke ANC, čovjek koji je Mandelin izlazak iz zatvora dočekao kao glavni tajnik Nacionalnog sindikata radnika u metalnoj industriji Južnoafričke Republike (NUMSA), a potom se uzdigao i do mjesta glavnog tajnika ANC-a. Njegov govor o ekonomskim i socijalnim postignućima ANC-a u ovoj godini kada se navršava tridesetogodišnja obljetnica pada apartheida Daily Maverick, nezavisni lijevo-liberalni medij nazvao je vulgarnom i tragičnom paradom referirajući se na niz postignuća koje je Ramaphosa istaknuo, a među kojima je uspostava snažnih institucija za zaštitu ljudskih prava i sloboda, transformacija života milijuna građana Južnoafričke Republike te osiguravanje osnovnih materijalnih potreba i stvaranje mogućnosti kakve dosad nikada nisu postojale.
Osvrnuo se i na ekonomske dosege: Imamo raznoliku ekonomiju u kojoj rudarska, poljoprivredna i industrijska dobra dosežu svaki kutak svijeta stvarajući radna mjesta u Južnoafričkoj Republici. Ramaphosa se dotakao i jedne od najaktualnijih tema u zemlji, a to je opskrba električnom energijom, odnosno njezin nedostatak. U tom govoru koji je ujedno označio i i početak kampanje za parlamentarne izbore u svibnju ove godine obećao je da Južnoafrikanci više neće vidjeti nestašice struje. Svega tri dana poslije, u Cape Townu je iznenada uveden Stage 6, odnosno Faza 6 u kojoj dnevno građani ostanu bez struje čak osam sati.
Loadshedding, odnosno kontrolirani prekid napajanja električnom strujom posljednjih je godina poprimio razmjere nacionalne krize, a prosječni građanin te zemlje kao glavnog krivca vidi ESKOM, nacionalnu kompaniju za opskrbu električnom energijom. Levijatan korupcije, kako nazivaju ESKOM, nesposoban je da se uhvati u koštac s rješavanjem energetske krize, najviše zbog korupcije i klijentelizma. U 2022. godini je Južnoafrička Republika, najrazvijena zemlja na afričkom kontinentu, bila čak 205 dana bez struje. Veliki dio mreže za opskrbu je potkapacitiran za rad zbog konstantnih kvarova i ne može osigurati potražnju za električnom energijom pa poseže za kontroliranim prekidima napajanja da izbjegne totalni kolaps sustava u koji se godinama nije ulagalo.
Južnoafrička Republika čak 90 posto energije dobiva spaljivanjem ugljena. Najveća ulaganja u nove termoelektrane na ugljen u post-apartheidskom razdoblju najavljena su još 2007. godine otkad su počele ozbiljnije redukcije struje. Među njima je bila izgradnja dvije četvrte najveće na svijetu, Kusile i Medupi , u provincijama koje su najbogatije rudama ugljena. Njihova modernizacija odužila se kroz mandate tri predsjednika. Cyril Ramaphosa, koji je naslijedio problem sverastućih troškova energetske krize, obećaoje biračima 2018. godine da će otpetljati klupko hobotnice među svojim ANC redovima i uhvatiti se u koštac s dubokom državom, terminom koji je uvriježen u javnosti, a odnosi se na povezanost političke elite s obitelji Gupta, indijskim biznismenima koji su u dva desetljeća iz te zemlje navodno pronevjerili 3 milijarde dolara javnog novca.
Prije tri godine, ESKOM je obznanio da je termoelektrana Medupi napokon završena i spremna za rad. Tjedan dana nakon objave, eksplodirala je jedna od šest jedinica, a šteta je tolika da se njezino ponovno stavljanje u pogon očekuje tek ove godine. Među raznim spekulacijama o uzrocima eksplozije koje sežu od sabotaže do zanemarivanja procedura puštanja u pogon, jedino je sigurno, loadshedding se nastavlja i predstavlja dalje glavnu dnevnopolitičku temu. U jeku turističke sezone svakog turista upozorava se na moguće nestašice struje koje može pratiti putem mobilne aplikacije u kojoj se dan prije naznačuje u kojem periodu unutar dana naselja očekuju prekid struje.
Dok su državne bolnice, škole i policija sudskom odlukom izuzete od loadsheddinga, istu takvu odluku sindikati, opozicijske stranke i nevladin sektor traže za male poduzetnike i poljoprivrednike. Ukoliko im budžet dopušta, kućanstva se mogu oslanjati na generatore kako bi koristili barem jedan uređaj tijekom prekida struje. Za stanovništvo u slamovima, u kojima zapravo živi većina stanovništva Južnoafričke Republike, takav je luksuz nezamisliv.
