Dok Dalmacija gori, a Slavonija pliva, sve je jasnije da klimatska kriza više nije apstraktna prijetnja budućnosti, već brutalna stvarnost sadašnjosti – i u Hrvatskoj. Srpanjske temperature u svibnju, požari koji gutaju šume, oluje koje ruše krovove i poplave koje uništavaju usjeve više nisu iznimka, nego novo „normalno“.
I dok se političari utrkuju u izražavanju zabrinutosti, a mediji sve češće koriste termine poput "klimatska katastrofa", ono što se uporno prešućuje jest – tko je za to odgovoran. Jer iza svakog suhog korita rijeke, iza svakog izgorenog maslinika, iza svakog evakuiranog sela stoji sustav koji prirodu ne promatra kao zajedničko dobro, nego kao sredstvo za ostvarenje profita.
Klimatska kriza u Hrvatskoj i svijetu nije samo posljedica „loše sreće“ ili „prirodnog ciklusa“ – ona je proizvod društveno-ekonomskog poretka koji uništava temelje života u ime rasta i zarade. A taj poredak ima ime - kapitalizam
Svako društvo ovisi o korištenju prirodnih resursa i interveniranju u prirodi na druge načine, to je u biti i što nas razlikuje od životinja: gradnja gradova, infrastrukture kao što su ceste i tračnice, vađenje sirovina, poljoprivreda. Takve intervencije u prirodi uvijek su se događale u različitoj mjeri otkad su ljudi počeli stvarati svoja sredstva za život. Međutim, odnos čovjeka i prirode nije isti u svakom društvu i pod današnjim uvjetima ima neke posebnosti koje mogu ugroziti cijelu našu vrstu.