Large zam

 

Kako to da INA ostvari gubitak veći od 50 milijuna kuna, a MOL je 3 milijarde u plusu?

Proces deindustrijalizacije u Hrvatskoj na razne je načine, i u raznim razdobljima, zahvaćao mnoge industrijske grane i uglavnom ih uništavao, čime se stvorila industrijska pustoš, uz izgubljene stotine tisuća radnih mjesta. Ovaj proces nije zaobišao ni domaću industriju nafte, odnosno INA-u. Nekoć okosnica domaće industrije, INA se danas nalazi u neizvjesnoj situaciji. Nakon poznate afere u kojoj je bivši premijer Ivo Sanader uzeo mito od direktora mađarskog MOL-a Zsolta Hernadija i time mu prepustio većinska upravljačka prava u INA-i, priča oko INA-e ušla je u mukotrpnu fazu putem međunarodne arbitraže između Republike Hrvatske i MOL-a, za koju nitko ne zna kako će završiti. Dok traje arbitraža, INA se nalazi pod kompradorskim upravljačkim strukturama koje donose niz štetnih i samovoljnih odluka koje uglavnom idu u koristi MOL-a. Radnik Rafinerije nafte Sisak (RNS) i predsjednik sindikata Nova solidarnost Predrag Sekulić već godinama upozorava kako se INA nalazi pod neprijateljskim preuzimanjem MOL-a koji za konačan cilj ima gašenje domaćih rafinerija u Sisku i Rijeci. Da ne bi ostalo na praznim riječima bez argumenata, Nova solidarnost pomno prati situaciju na terenu i pravovremeno obaviještava javnost o sumnjivim, štetnim i riskantnim potezima INA-inih upravljačkih struktura.

Jedan od takvih poteza bio je nedavni tajni pokušaj transporta 12 željezničkih cisterni sa sirovom naftom iz Moslavine (točnije mjesta Graberje Ivaničko) za Rijeku. "U utorak 5. srpnja sam dobio dojavu, te smo odlučili u srijedu ujutro (kada je bio planiran utovar) otići na lice mjesta. U par navrata sam bio tamo na poziv nekih kolega za informiranje o našem sindikatu Nova solidarnost, tako da sam znao gdje je mjesto događanja. Međutim nakon otprilike dva sata su nas izbacili iz prostora Graberja Ivaničkog, jer nisu htjeli započeti sa utovarom u našoj nazočnosti. Zaštitarskoj službi sam na izlazu na njihov zahtjev obavio identifikaciju. U noći sam saznao kako je izdan nalog za prijevoz 12 cisterni u petak za Rijeku, te sam u 3 u noći uputio pismo medijima sa upozorenjem javnosti na ovu po meni tajnu operaciju. Sutradan smo alarmirali još mnoge pojedince, a održali smo i par sastanaka o budućim akcijama, ako ovaj alarm ne urodi plodom. Bili smo spremni na razne oblike akcija, a kolege iz Rafinerije Sisak su pokazali zajedništvo i odlučnost. Na sreću došli smo do osoba koje su to mogle zaustaviti, a pokazalo se točnim da se ova akcija provodila u polu-tajnosti", kaže Predrag Sekulić. Nakon što je sindikat Nova solidarnost uspio alarmirati domaću javnost, tehnički ministar gospodarstva Tomislav Panenić u zadnji čas je zaustavio ovaj riskantan prijevoz kazavši kako je to neprihvatljiva aktivnost o kojoj prvo valja razgovarati. Time je ministar potvrdio svu tajnost ove transportne operacije budući da ni sama Vlada nije znala za plan.

"U utorak 5. srpnja sam dobio dojavu, te smo odlučili u srijedu ujutro (kada je bio planiran utovar) otići na lice mjesta. U par navrata sam bio tamo na poziv nekih kolega za informiranje o našem sindikatu Nova solidarnost, tako da sam znao gdje je mjesto događanja. Međutim nakon otprilike dva sata su nas izbacili iz prostora Graberja Ivaničkog, jer nisu htjeli započeti sa utovarom u našoj nazočnosti. Zaštitarskoj službi sam na izlazu na njihov zahtjev obavio identifikaciju. U noći sam saznao kako je izdan nalog za prijevoz 12 cisterni u petak za Rijeku, te sam u 3 u noći uputio pismo medijima sa upozorenjem javnosti na ovu po meni tajnu operaciju. Sutradan smo alarmirali još mnoge pojedince, a održali smo i par sastanaka o budućim akcijama, ako ovaj alarm ne urodi plodom. Bili smo spremni na razne oblike akcija, a kolege iz Rafinerije Sisak su pokazali zajedništvo i odlučnost. Na sreću došli smo do osoba koje su to mogle zaustaviti, a pokazalo se točnim da se ova akcija provodila u polu-tajnosti", kaže Predrag Sekulić.

Nakon što je sindikat Nova solidarnost uspio alarmirati domaću javnost, tehnički ministar gospodarstva Tomislav Panenić u zadnji čas je zaustavio ovaj riskantan prijevoz kazavši kako je to neprihvatljiva aktivnost o kojoj prvo valja razgovarati. Time je ministar potvrdio svu tajnost ove transportne operacije budući da ni sama Vlada nije znala za plan. Prijevoz sirove nafte iznimno je opasan budući da je nafta bitno opasnija od prijevoza benzina, dizela ili plina.

"Treba znati da je nafta vrlo nestabilna tekućina, bitno različita od gotovih proizvoda koji se prevoze raznim sredstvima, pa tako i željeznicom. Dakle sirova nafta sadrži lako hlapljive komponente, lagane spojeve koji u procesu prerade budu odvojeni u zasebne komponente. U samom procesu se benzin stabilizira kao i dizel gorivo, dok se ukapljeni naftni plin prevozi u specijalnim cisternama pod tlakom. Najnestabilniji proizvod, tzv. suhi plin (C1 i C2), odmah se u procesima proizvodnje koristi kao gorivo za procesne peći. Nije sadržan niti u jednom proizvodu osim u sirovoj nafti. Osim toga i sam utovar je opasan zbog visoke temperature sirove nafte, zbog malih prihvatnih spremnika i mora se brzo prebacivati drugdje kako bi se omogućio prihvat novih količina. Inače se cjevovodom prepumpava prema Stružcu, te na isti način u rafineriju u Sisku. Zabilježen je niz velikih havarija u prijevozu sirove nafte, sa onečišćenjima okoliša, rijeka, sa brojnim žrtvama. Ne smijem niti pomisliti što bi se događalo da se to dogodi na putu prema Rijeci", objašnjava Sekulić.

Ekološke nesreće uzrokovane ovakvom vrstom prijevoza su česte u SAD-u i Kanadi gdje ih se u posljednjih osam godina dogodilo desetak, od kojih je najgora ona iz kanadskog gradića Les Megantica kad je smrtno stradalo 47 osoba, a centar gradića ostao je spaljen do temelja. Kao nagradu za ovaj osviješteni čin od opće društvene koristi, Sekulić je dobio kaznenu prijavu od INA-e. "U četvrtak 14. srpnja sam pozvan na obavijesni razgovor u PU Sisak, jer je INA zatražila od DORH-a podizanje kaznene prijave protiv mene i par nepoznatih osoba radi neovlaštenog ulaska u prostor Graberja Ivaničkog. Mislim da je to još jedan pokušaj plašenja, a nesvjesni su da nam samo daju snagu za nastavak aktivnosti na pravom putu", smatra Sekulić. O ovom transportu smo nastojali upitati INA-inu Upravu ili Nadzorni odbor, ali najdalje dokud smo stigli jest Sektor korporativnih komunikacija koji nam je ponudio svoj šablonski odgovor i pozvao se na tobožnju fleksibilnost. "Vezano za prijevoz domaće nafte u Rafineriju nafte Rijeka, opetovano naglašavamo kako je s ciljem poboljšanja fleksibilnosti rafinerijske prerade INA omogućila uvjete za transport i preradu domaće nafte i u Rafineriji nafte Rijeka", stoji u odgovoru.

Transport je na koncu spriječen u „pet do dvanaest“, ali ovaj pokušaj utovara sirove nafte nije prvi ove godine. Naime, početkom ožujka iz istog mjesta je planiran probni utovar nafte pri čemu je zamalo izbjegnuta nesreća. Sekulić je i tada upozoravao na utovar bez pravovaljanih sigurnosnih uvjeta, vaganja tereta, pravog protupožarnog osiguranja, sa sumnjivim načinom utovara i preinakama na željezničkim cisternama. Tada je nafta počela ključati, a incident nije demantirala ni sama uprava INA-e čiji je predsjednik Zoltan Aldott bio prisutan na licu mjesta. "Podsjećam kako je na prvom utovaru u ožujku skoro došlo do incidenta. Taj pokušaj je također bio obavijen velom tajne. Na pola punjenja sadržaj u cisternama je počeo ključati, te izlaziti u lagane frakcije. U opasnost su dovedeni i radnici punioci, kao i imovina. Brzo je prekinut utovar, te su ljudi evakuirani iz cijelog prostora, a valjda je na božju volju ostavljen ishod same sulude akcije Mađara. Niti ovaj put nisu znali što se sve može događati, jer su same pripreme trajale sat i pol (što smo mi bili prisutni), a možda i duže uz prisustvo dvadesetak mozgova, uključujući mađarske 'stručnjake"', prisjeća se Sekulić.

Osim što radi slabog ulaganja u modernizaciju ni sama rafinerija u Rijeci nije u najboljem stanju, planirani transport gubi svaki smisao kad znamo da postoji sasvim aktivna rafinerija u obližnjem Sisku gdje se uredno može obaviti prerada nafte. Upravo se u tome krije motiv MOL-ovih akcija."Motiv je vrlo jasan - zatvaranje RNS-a, a nakon toga bi "ustanovili" kako ne mogu svu naftu prevoziti u Rijeku, kako nije isplativo, te bi ju izvozili u druge zemlje ili Mađarsku naftovodom. Vjerujem kako bi ubrzo i rafineriju u Rijeci zatvorili, jer njima treba tržište, a imaju dovoljno svojih preradbenih kapaciteta. Uz prošlogodišnje pozitivno poslovanje RNS-a, uz blizinu velikog tržišta grada Zagreba, uz jeftinu domaću naftu koja je cjevovodima spojena iz Moslavine, te plovnim putem Savom iz Slavonije, nema nikakvog razloga INA-i nabijati dodatne troškove za željeznički prijevoz. Kada bi se htjela prevesti sva domaća nafta željeznicom, trebale bi svaki dan proći tri kompozicije sa po 1000 tona nafte prema Rijeci i prazne se vratiti nazad. A ne zaboravimo da smo izgubili skoro pola proizvodnje sa domaćih polja zbog neulaganja u održavanje i neaktiviranje novih pozitivnih polja. Upozoravali smo i ranije da se sve radi s namjerom, jer tržišta će, nakon što ugase INA-ine rafinerije, vrlo lako vratiti, a mi ćemo biti potpuno energetski ovisni o Republici Mađarskoj. Dakle ovo je čisto neprijateljsko preuzimanje INA-e od druge kompanije i nije nam jasno kako sve te financijske pokazatelje naša politika ne vidi. INA je prvo tromjesečje 2016. završila s gubitkom od preko 50 milijuna kuna, a MOL s tri milijarde dobitka. A imali smo iste uvjete i isto okruženje", navodi Sekulić.

Kapitalistička tržišna logika na ovom primjeru dolazi na svoje. MOL će se upustiti u ekološki riskantan prijevoz radi postepenog zatvaranja njima nepotrebnih rafinerija u Hrvatskoj koje će označiti kao suvišne, i naftu s domaćih polja će prevoziti u svoje rafinerije. Drugi primjer ciljano lošeg poslovanja INA-e su benzinske pumpe koje usred turističke sezone rade skraćenim radnim vremenom u odnosu na obližnje im pumpe Tifona, firme u stopostotnom vlasništvu MOL-a. Prvi primjer stiže iz Novalje na Pagu gdje, prema nekim procjenama, tijekom turističke sezone procirkulira skoro 100 tisuća turista. Tamo je INA-ina pumpa Novalja-Špital do prije nekoliko dana radila od šest ujutro do 22 sata, a pumpa Novalja-obala radi od sedam do -19. Suprotno tome,Tifonova pumpa u obližnjem Kolanu uredno radi 0-24 i zasigurno ubire dobar dio prihoda od nesuđenih INA-inih mušterija. Sekulić vidi dva ključna razloga ovakvog poslovanja.

"Prvo je snižena plaća radnicima maloprodaje sramotnim izdvajanjem iz sustava INA-e, mobing i težak rad na pumpama, pa radnici odlaze iz ove tvrtke kćeri. Samim time, nije moguće niti sezoncima ponuditi više od 3000 kn, te nema zainteresiranih za rad u INA-i. Drugo je sasvim sigurno prikazivanje gubitka tržišta kako bi ovo mogli prezentirati kao minus i zatvoriti hrvatske rafinerije. Sasvim sigurno je konkretno za Pag u pitanju i 'slučajnost' da pumpe u blizini rade puno radno vrijeme i sasvim slučajno su to Tifonove pumpe, u stopostotnom vlasništvu MOL-a. Milijunski prometi svaki dan odlaze drugdje i za to nitko ne ogovara, kao niti za druge propuste u INA-i koji, ponavljam, nikako nisu slučajni. Ono što je upropašteno u INA-i od kada je predsjednik Uprave Zoltan Aldott, u svakoj normalnoj kompaniji koja želi rezultate, zahtjevalo bi odavno smjenu predsjednika. Međutim, on je još uvijek tu. I zato ne podnosim kada gospodin kaže kako je on zaposlenik INA-e i kako ne zna što MOL planira ili želi. Još kada izgovori kako voli Hrvatsku, a nanio joj je štetu preko INA-e koja se može mjeriti možda sa štetom iz Domovinskog rata, kosa mi se diže na glavi", kaže Sekulić.

Nakon javne intervencije Nove solidarnosti, INA-ina pumpa u Novalji-Špital od prošlog tjedna također radi 0-24. Sličan primjer je u Kraljevici gdje INA-ina pumpa radi od 6-21, dok obližnja Tifonova jako dobro računa da je ljeto na Jadranu period za puno radno vrijeme 0-24. Sektor korporativnih komunikacija i ovdje je bio kratak. "Kada se radi o određivanju radnog vremena maloprodajnih mjesta, INA prati sezonske trendove te im se prilagođava i na taj način kontrolira profitabilnost poslovanja", stoji u odgovoru. Očito je Nova solidarnost trebala podsjetiti INA-u na "sezonske trendove", na to da je mjesec srpanj jedan od dva ključna mjeseca turističke sezone, te ih ponukala da i oni od danas uvedu noćnu smjenu, barem u Novalji-Špital.

O spornom izdvajanju INA-ine maloprodaje u tvrtku kćer Maloprodajni servisi smo već pisali, a Nova solidarnost je tada upozoravala na štetan sporazum koji je uvelike smanjio radnička prava. Što je najžalosnije, u sporazumu su uredno sudjelovala tri INA-ina sindikata (Inaš, EKN, SING). Stoga su se, uz INA-u, tvrtku kćer i radničko vijeće, i ova tri sindikata našla na listi tuženika u tužbi za ništetnost sporazuma o maloprodajnim servisima INA-e koju je prošli mjesec pokrenuo sindikat Nova solidarnost. Osim tužbe, ovaj sindikat se svakim danom na terenu bori za radnike, a svojim se upornim zahtjevima uspjeva izboriti za određena radnička prava na benzinskim pumpama.

Dok na arbitraži u Washingtonu traje spor Hrvatske i MOL-a, sindikalisti iz Nove solidarnosti vode svakodnevne bitke i na sve moguće načine nastoje spasiti INA-u od propadanja rafinerija u vidu gašenja ili konzerviranja. Osim što svojim radom ostalima pokazuju koja je stvarna uloga sindikata kao organizacije neposrednog radničkog interesa, pokazuju i moć koju sindikat može imati ako je uporan i nepotkupljiv. Iako je jasno da upravljačke strukture u INA-i na razne načine vrše pritisak na ovaj borbeni sindikat i njegove članove, pa su tako radnici Ivan Plazanić i Ivica Mikas nedavno dobili otkaze zbog ukazivanja na nepravilnosti i štetnosti poslovanja.


Tekst napisao:

Luka Resanović




    Preporučite članak: