Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) nedavno je objavila šesto izvješće o radnim uvjetima u Europi. U istraživanje su bile uključene zemlje Europske unije, ali i zemlje kandidati, Albanija, Makedonija, Crna Gora, Srbija i Turska, kao i zemlje nečlanice: Norveška i Švicarska. Istraživanje je obuhvaćalo od 1.000 do 3.300 osoba ovisno o veličini zemlje, dok je ukupna brojka ispitanika iznosila 43.850 zaposlenih i samozaposlenih osoba. Istraživanjem se izradilo sedam indeksa kvalitete posla: fizička okolina, intenzitet rada, kvaliteta radnog vremena, društvena okolina, vještine i sloboda odlučivanja te izgledi i zarada. Navedeni indeksi su odabrani na temelju njihovog utjecaja (pozitivnog ili negativnog) na zdravlje i dobrobit radnika.
Strukturne nejednakosti vezane za spol, radni status i zanimanje još uvijek su prisutne, iako se u posljednjih 10 godina uočava lagan trend poboljšanja kvalitete poslova, ključni je zaključak istraživanja. I dok su s jedne strane radnici Europe obrazovaniji nego ikada prije, a poslovi nominalno organizirani tako da iskoriste najbolje od radnika promičući cjeloživotno učenje i razvijenje osobnih kompetencija, s druge strane javljaju se rizici koji pogoduju daljnjem razvijanju nejednakosti.
Porast stope zaposlenosti
Prema očekivanjima, stopa zaposlenosti u 28 zemalja Europske unije porasla je u zadnjih 10 godina, pretežito zbog značajnijeg ulaska žena na tržište rada. No, unatoč tome, žene još uvijek na tržištu sudjeluju u manjem omjeru nego muškarci, a pojave kao što su „stakleni strop“, spolna diskriminacija, razlike u radnim uvjetima, zaradi i mogućnostima dodatnog obrazovanja te spolna segregacija nekih zanimanja i dalje su stvar sadašnjosti. Osim žena, povećava se i udio osoba starijih od 50 godina što je u skladu s procesima i mjerama usmjerenim na aktivno starenje stanovništva, dok se broj mlađih zaposlenih osoba smanjuje.
Rad na crno, na određeno i intenzitet rada
Rad na crno ili određeno dva puta je učestaliji kod mlađih osoba nego što je to kod drugih skupina. Stopa rada na određeno povećala se i kod drugih grupa pri čemu je ona za čak 2/3 veća kod žena, što je još jedan pokazatelj spolne diskriminacije. Rad na neodređeno češće je vezan za više obrazovanje, dok tek manje od 40% osoba s osnovnom školom ima taj status. Niski obrazovni status češće je povezan s radom na crno, radom na određeno te samozaposlenošću bez drugih zaposlenika pri čemu se samozaposlenost u ovom smislu često odnosi na outsourcing, što znači da su radnici formalno u statusu „samozaposlenih“, no posjeduju karakteristike zaposlenika, pri čemu često umjesto ugovora o radu imaju sklopljen neki drugi radni ugovor kojeg ne karakterizira stalnost zaposlenja. Manje od 10 posto radnika obavlja više od jednog posla, pri čemu je brojka osoba koje obavljaju više poslova veća među onima koji rade na crno ili ugovorom na određeno. Glavni razlog rada na više poslova prvenstveno je nedostatak financijskih sredstava.
Jedno od 10 ljudi izjavilo je da uopće ili skoro nikada nema vremena kvalitetno obaviti zadatak, a više od pola radnika izavljuje da im intenzitet rada ponajviše ovisi o korisnicima. Postotak zaposlenika koji se moraju nositi sa agresivnim korisnicima povećao se duplo u zadnjih 5 godina, a najugroženije su osobe koje rade u obrazovanju, zdravstvu te trgovini. Osim rada s agresivnim korisnicima, veliki udio radnika izložen je raznim oblicima mobbinga, diskriminacije ili drugim oblicima negativnog ponašanja na radnom mjestu, dok se intenzitet rada, odnosno količina zahtjeva na radnom mjestu povećava.
Kvaliteta radnog vremena
Nešto bolji rezultati vezani su za kvalitetu radnog vremena koja se povećava. Ljudi rade sve manje sati te su sve češći poslovi sa skraćenim radnim vremenom. Povećanje postotka poslova sa skraćenim radnim vremenom ne uključuje i neke zemlje među kojima je i Hrvatska, gdje je postotak rada sa skraćenim radnim vremenom manji za 30 posto nego što je to primjerice u Nizozemskoj. Iako u prosjeku ljudi rade manje, jedna od šest osoba radi više od 48 sati tjedno što je ponajviše zastupljeno u Grčkoj, Makedoniji, Crnoj Gori i Turskoj za razliku od određenih zemalja sjeverne i zapadne Europe. Također svaka četvrta osoba ima manje od 11 sati odmora između dva radna dana što uvelike utječe na lošije zdravstveno stanje osoba.
Javni i privatni sektor i rizici na poslu
Najviše zaposlenih radi u privatnom sektoru, značajno manje u javnom, a oko 7 posto u neprofitnom sektoru ili organizaciji drugog oblika upravljanja. Distribucija radne snage značajno varira s obzirom na zemlje. I dok javni sektor zapošljava više ljudi u Skandinavskim zemljama, Sloveniji, Luksemburgu, privatni sektor je dominantniji u Albaniji, Turskoj, Španjolskoj i Cipru. Neprofitni sektor izraženiji je u Nizozemskoj, Srbiji i Grčkoj. Bitno je napomenuti da su uslužni sektori kao što su obrazovanje i zdravstvo, sektori koji se i dalje značajno šire i povećavaju, dok su industrija i građevina sektori koji zapošljavaju sve manje radnika. Iako današnjom ekonomijom, zbog sve veće automatizacije industrije koja utječe na smanjenje zaposlene radne snage u primarnom i sekundarnom sektoru sve više dominira ekonomija usluga, stupanj izloženosti rizicima na poslu, značajno se ne smanjuje. S korištenjem novih tehnologija razvijaju se i novi rizici kao što su korištenje određenih kemikalija, izloženost zračenju, baratanje otpadom i slično. Pomicanje i premještanje ozlijeđenih, slabo pokretnih ili nepokretnih osoba iskazalo se kroz istraživanje kao novi rizik, a moguće ga je povezati s ekspanzijom zdravstvenog sektora, odnosno sektora skrbi u Europi u kojemu je to jedan od zadataka brojnih poslova. Iako je direktivom Europske unije propisana nužnost informiranja o rizicima na radnom mjestu, određen udio radnika (11 posto) izjavio je da nije bio informiran o mogućim rizicima na poslu, a smanjila se i mogućnost radničke reprezentacije i odlučivanja u organizacijama.
Profili poslova
Prema dobivenim podacima, poslovi su svrstani u nekoliko kategorija: „visoko ambiciozni“, „dobro uhodani“, „aktivni fizički“, „pod pritiskom“ te „niskokvalitetni“.
„Visoko ambiciozni“ posao obavlja 22 posto radnika, a karakteriziraju ga najviši rezultati u vještinama i slobodi odlučivanja te zaradi i izgledima, ali i višem, negativnijem intenzitetu rada i nižoj kvaliteti radnog vremena. „Dobro uhodan“ posao obavlja najveća skupina radnika, njih 25 posto. Poslovi ovakvog profila iskazuju povoljniji intenzitet rada i visoku kvalitetu vremena. „Dobro uhodani“ i „visoko ambiciozni“ najpovoljniji su poslovi kod kojih radnici iskazuju visoku razinu osobne dobrobiti, zadovoljniji su radnim uvjetima, sigurnošću posla te su više uključeni u radni život od ostalih profila zaposlenja.
No, za razliku od „visoko ambicioznih“ poslova, u „dobro uhodanim“ poslovima osobe su zadovoljnije odnosom radnog i privatnog života. S druge strane „visoko ambiciozni“ poslovi iskazuju veću razinu financijske dobrobiti. „Aktivni fizički“ čine 22 posto radne snage koji rade pod puno većim rizicima u fizičkoj okolini i pod lošijom kvalitetom radnog vremena. U ovakvim oblicima rada česti su smjenski i drugi atipični oblici rada. Poslove „pod pritiskom“ obavlja 13 posto radnika. Takvi poslovi iskazuju najlošije rezultate u radnoj okolini i intenzitetu rada, no visoko su rangirani u zaradi, vještinama i slobodi odlučivanja. Često su povezani s kratkim rokovima i nemogučnošću da se posao napravi kvalitetno te smjenskim i noćnim radom kao i radom vikendom. Također, povezani su i s različitim oblicima zlostavljanja na radnom mjestu, kao i radom s agresivnim korisnicima te potrebom za skrivanjem osjećaja pred korisnicima. Prema svim faktorima ovaj profil poslova iskazuje izrazito loše rezultate, no ne toliko loše kao kod „niskokvalitetnih“ poslova. Subjektivna procjena dobrobiti puno je lošija, postoji nezadovoljstvo radnim uvjetima te je odnos između radnog i privatnog života narušen. No, angažiranost te financijska sigurnost nešto je bolja nego kod „niskokvalitetnih“ poslova.
„Niskokvalitetni“ profil obuhvaća 19 posto radnika. Karakteriziraju ga negativni indeksi kvalitete poslova za koje se traže slabe vještine, nemogučnost slobodnog odlučivanja, loša zarada i loši izgledi za budućnost, no s pogodnijim intenzitetom rada i kvalitetom radnog vremena. Trećina osoba radnika koji obavljaju takve poslove strahuje od gubitka zaposlenja, a često su zaposleni temeljem ugovora na određeno, outsourcinga ili na crno, dok vrlo rijetko postoji mogućnost dodatnog obrazovanja. Ovaj profil iskazuje najlošije rezultate u svim indikatorima- subjektivnoj procjeni radnika, stupanju radne angažiranosti te zaradi uz nešto bolji odnos između privatnog i radnog života, ali ponajviše temeljem manjeg broja radnih sati koje te osobe obavljaju. Poslovi „pod pritiskom“ i „niskokvalitetni“ poslovi rangirani su najniže na ljestivici subjektivne samoprocjene i zadovoljstva radnim uvjetima. Osim toga prevelencija zdravstvenih problema najčešća je među te dva tipa poslova.
Što se tiče spolne i dobne rasprostranjenosti, muškarci su nešto zastupljeniji u „visoko ambicioznim“ i „aktivnim fizičkim“ poslovima, dok žene u „dobro uhodanim“ i „niskokvalitetnim“. Mlađe osobe do 35 godine značajno su zastupljenije u „niskokvalitetnim“ poslovima što ukazuje na izrazito nepovoljan položaj mladih osoba u radno-tržišnom sustavu što nadalje utječe i na nepovoljnu situaciju i u drugim sustavima kao što su mirovinski, zdravstveni, obiteljsko-demografski, obrazovni i drugi.
Radni uvjeti i socijalna prava
Zabrinjavajuća je činjenica što radni uvjeti, osim što bitno utječu na razvoj osobe te zadovoljstvo sobom, utječu i na redistribuciju financijskih sredstava te na prava koja osobe imaju. Primjerice stabilnost zaposlenja omogućava kontinuirani pristup sustavima socijalnih osiguranja, kao što su mirovinsko i zdravstveno osiguranje što dovodi do povećanja osjećaja sigurnosti, ali i smanjenja potrebe za pravima iz socijalne skrbi koja se financiraju iz državnog proračuna. Smanjeni prihodi utječu na smanjenje socijalnih kontakata što u ekstremnijim situacijama može dovesti i do socijalne izolacije. Lošija materijalna dobrobit i nesigurnost poslova, nadalje, mogu utjecati na odgodu u osnivanju obitelji što posljedično može negativno utjecati i na demografske pokazatelje, nemogućnost podmirivanja životnih troškova, različita ograničenja vezana za obrazovanje što otežava mogućnosti napredovanja i izlaska iz siromaštva i slično.
Poboljšanje radnih uvjeta dovodi do smanjenja korištenja bolovanja, povećanja odgovornosti, motivacije i produktivnosti radnika kao i kreiranja podržavajuće atmosfere za razvoj kreativnog i inovativnog rada što je uveliko potrebno u današnjem svijetu brzih i čestih promjena. Samim time, ključno je i dalje težiti razvoju kvalitetnih uvjeta zaposlenja na svim razinama i u svim državama te što više smanjiti prepoznate nejednakosti među skupinama koje bi s vremenom mogle postati još veće.
Zaključno
Iako je istraživanje otkrilo određena pozitivna kretanja u Europi kao što su sve veći razvoj znanja, vještina i kompetencija, ali i bolja organiziranost radnih mjesta, smanjenje radnog vremena i povećanje zaposlenosti, određene nejednakosti još uvijek postoje, a neke nove se pojavljuju. „Stakleni strop“, spolna diskriminacija, razlike u radnim uvjetima, zaradi i mogućnostima dodatnog obrazovanja kao i spolna segregacija nekih zanimanja još uvijek su prisutne, a manjak sredstava, strah od gubitka posla, nesigurnost, rad na određeno vrijeme, manjak mogućnosti dodatnog obrazovanja, nemogućnost usklađivanja obiteljskog i radnog života, zdravstvene poteškoće povezane s radnim uvjetima kao i povećanje radnih zahtjeva samo su neki od problema koji muče veliki dio radnika u Europi.
Pojavljuju se i nove rizične skupine - prvenstveno mladi. Mlađe osobe, uz žene, uvelike su prisutne u „niskokvalitetnim“ poslovima, za razliku od drugih povoljnijih tipova zaposlenja što upućuje na lošiji status tih skupina. Uz veliku stopu nezaposlenosti koja prevladava u Europi i rada na „niskokvalitetnim“ poslovima, mladima i ženama, ali i drugim skupinama otežana je punopravna participacija u drugim sustavima što rezultira nemogućnošću zadovoljavanja temeljnih potreba i prava te nužnošću oslanjanja na sustave socijalne skrbi uz negativne učinke kako na samog pojedinca (lošije zdravlje, zarada, slabiji socijalni kontakti, nezadovoljstvo i nesigurnost) tako i na društvo (sve veće nejednakosti, lošija demografska slika, slabe mogućnosti za obrazovanje i mobilnost, sve manje državnih i financijskih sredstava temeljem sve većih potreba za pravima iz socijalne skrbi i drugo). Upravo su to razlozi zbog kojih je potrebno što brže reagirati te postaviti i zagovarati zakonodavstva koja će štiti radnike, omogućiti im dostojanstven rad, adekvatnu zaradu te veću ulogu u organiziranju poslova koji rade. U suprotnom, nezadovoljstvo građana je zagarantirano.
Izvori:
Eurofound (2016). Sixth European Working Conditions Survey – Overview report. Publications Office of the European Union, Luxembourg. Dostupno na; http://www.eurofound.europa.eu/publications/report/2016/working-conditions/sixth-european-working-conditions-survey-overview-report
Sažetak istraživanja na hrvatskom dostupan na: http://www.nhs.hr/novosti/eurofound_-_sesto_europsko_istrazivanje_o_radnim_uvjetima_59016/
Ovaj tekst nastao je u okviru projekta LGBTI ravnopravnost na radnom mjestu u sklopu volonterskog programa za studente.
Izvor naslovne fotografije: Eurofound
Tekst napisala:
Preporučite članak: