„Na kraju svega osjećam se prevareno od strane poslodavca jer nije izvršavao svoje obveze koje su se očito njemu oprostile te prevareno od strane Mirovinskog jer sam ja oštećena stranka“, naglašava naša sugovornica kojoj se ne priznaju dvije godine radnog staža jer tadašnji poslodavac nije uplaćivao doprinose. Kako se s takvim situacijama nose Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i Porezna uprava pokušala je doznati naša Lucija Makovica.
Iako zakonski spada pod najteže prekršaje poslodavca, praksa neprijavljivanja radnika na mirovinsko osiguranje i dalje je prisutna. Sugovornici s kojom smo razgovarali, a željela je ostati anonimna, prije godinu dana istekao je ugovor na određeno vrijeme kod tadašnjeg poslodavca te je tako završila na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. „Kako sam imala godine starosti za prijevremenu starosnu mirovinu i prema radnoj knjižici u kojoj se vodila evidencija prijave i odjave osiguranja kod poslodavaca gdje sam stekla radni staž imala sam dovoljno godina staža te sam predala zahtjev za mirovinu na Mirovinsko“, prisjeća se. Prema Zakonu o mirovinskom osiguranju pravo na mirovinu ostvaruje se nakon prestanka radnog odnosa, ispunjavajući uvjete radnog staža i godina života.
No, u ovom slučaju priča nije išla tako. Ubrzo nakon podnošenja zahtjeva, sugovornica je zaprimila Zaključak Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) – Odsjeka za utvrđivanje svojstva osiguranika i staža, u kojem od nje traže da u roku od osam dana dostavi dokaze o postojanju i trajanju radnog odnosa s određenim poslodavcem kod kojeg je bila zaposlena dvije godine sredinom devedesetih. Kao primjere dokaza koje može dostaviti u Zaključku navode: podatke o isplaćenim plaćama, odluku/ugovor o prestanku radnog odnosa, potvrdu banke o uplaćenoj plaći, dokaz o korištenju zdravstvene zaštite, podatke o plaći, doprinosima, porezu i prirezu, izjavu u kojoj će biti navedeno od kada je dolazila na posao kod navedenog poslodavca, primala plaću i do kada te druge dokaze kojima se može dokazati postojanje i trajanje radnog odnosa.
Naša im je sugovornica poslala dokaze koje je imala. „S obzirom na to da je prošlo više od dvadeset godina, ugovor o radu i podatke o isplaćenim plaćama nisam sačuvala. Pronašla sam zdravstvenu iskaznicu u kojoj postoji dokaz o korištenju zdravstvene zaštite i gdje je taj poslodavac bio naveden kao obveznik uplate doprinosa“, ističe. Dostavila je kopiju zdravstvene iskaznice, radnu knjižicu te izjavu u kojoj navodi kako je u tom periodu bila u radnom odnosu kod navedenog poslodavca, da je radila i primala plaću. Nekoliko dana kasnije, stiglo je Rješenje HZMO-a u kojem se navodi kako joj se ne priznaje staž za te dvije godine rada - iz radne knjižice poništava se podatak da je 90-ih radila kod spomenutog poslodavca. Također, u drugoj točki ovog Rješenja kao razlog navodi se kako je utvrđeno da poslodavac u tom periodu nema evidentirane uplate doprinosa. Prema Općem poreznom zakonu, to su novčana davanja koja se plaćaju za korištenje određenih usluga ili ostvarivanja prava. Oni su financijski instrument koji država koristi kako bi osigurala novčana sredstva za neki javni rashod.
Neka od pitanja koja smo postavili HZMO-u su tko je zadužen za kontrolu doprinosa, što mogu poduzeti oni, a što radnik kada dođe do takve situacije te zbog čega se radna knjižica ne smatra dovoljnim dokazom u upravnom postupku. Odgovorili su nam kako je evidencija, kontrola i naplata doprinosa u nadležnosti Porezne uprave od 1. siječnja 2003. te uputili da se obratimo Ministarstvu financija - Poreznoj upravi. Također, navode kako staž osiguranja za osobe obvezno osigurane na mirovinsko osiguranje po osnovi radnog odnosa nije uvjetovan plaćenim doprinosima za mirovinsko osiguranje. „U slučaju da poslodavac nije ispunjavao obveze na dostavu podatka za matičnu evidenciju HZMO-a (propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju), u postupku ostvarivanja prava na mirovinu ispitat će se sve činjenice o kojima ovisi ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja te će se status osiguranika iz mirovinskog osiguranja utvrđivati u upravnom postupku. U tom slučaju radno – pravni status osiguranika dokazuje se svim raspoloživim dokazima (dokazima koje HZMO nadležnoj pribavlja po službenoj dužnosti te dokazima kojima raspolaže osiguranik, npr. radna knjižica, ugovor o radu/prestanku radnog odnosa, obrazac isplate plaće, rješenje o korištenju godišnjeg odmora, potvrda banke o uplaćenoj plaći i dr.). Napominjemo da radna knjižica osiguranika s upisanom početkom i prestankom rada kod fizičke osobe – obrtnika nije jedini izravni dokaz kojim će se nesporno utvrditi činjenica postojanja radnog odnosa u upisanom razdoblju. Ukoliko drugi gore navedeni dokazi ne podržavaju podatke upisane u radnu-knjižicu osiguranika, HZMO ih je ovlašten provjeriti te utvrditi stvarno stanje koje se može razlikovati od podataka upisanih u radnu knjižicu. Koje će se činjenice i okolnosti uzeti kao dokazane, utvrđuje službena osoba samostalno slobodnom ocjenom dokaza na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka“, navode u odgovoru. Na naša pitanja upućena Ministarstvu financija, odnosno Poreznoj upravi, nismo dobili odgovor. Nismo uspjeli saznati koliko se često događaju ovakvi slučajevi, na koji način se poslodavci mogu kontrolirati te kako ih se može spriječiti.
Nakon što je dobila Rješenje da joj se ne priznaju dvije godine radnog staža, naša sugovornica više nije ostvarivala uvjete za odlazak u prijevremenu starosnu mirovinu. Kako bi se za nju izborila, preko odvjetnika je podnijela žalbu protiv Rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Što se s dotičnim poslodavcem događa ne zna, no njegova tvrtka više nije aktivna. „Ne znam što je s tim poslodavcem, u odluci koju sam dobila piše da je tvrtka izbrisana iz trgovačkog suda 2004. godine. Od ostalih radnika bila sam u kontaktu s bivšim kolegom koji je otišao prije dvije godine u mirovinu, a isti i njemu nije plaćao doprinose. On je odlučio otići bez ‘borbe’ za te godine staža jer je i bez njih ispunjavao uvjete. Ostali s kojima sam u kontaktu su puno mlađi te još ne idu u mirovinu“, navodi.
Uslijedilo je nekoliko mjeseci tišine i neznanja što će biti s njezinim slučajem, a godinu dana nakon početka ove priče stigla je presuda kojoj se nije nadala! Prema njoj je naša sugovornica izgubila postupak te mora platiti nekoliko tisuća kuna sudskih troškova. „Na kraju svega osjećam se prevareno od strane poslodavca jer nije izvršavao svoje obveze koje su se očito njemu oprostile te prevareno od strane Mirovinskog jer sam ja oštećena stranka“, naglašava. Bitku za izgubljeni radni staž planira uzeti u svoje ruke te u narednom periodu pokušati doći do još nekih dokaza pomoću kojih će potvrditi kako je bila u radnom odnosu kod ovog poslodavca. „Kako sada imam zdravstvenih problema i idem na operaciju, kada se sve to smiri pokušat ću sama istraživati i u međuvremenu pokušati pronaći posao jer imamo jednu mirovinu i studenta kojeg školujemo“, ističe. Ono što ranije nije znala je kako na stranici e-Građani može zatražiti Potvrdu o stažu i plaći, što je svakako korisno znati unaprijed, ukoliko dođe do ovakve situacije. Tada ostaje više vremena za prikupljene dokaza i planiranje budućih koraka.
Ovaj nas slučaj dovodi do zaključka da se radnik u Hrvatskoj oslanja na povjerenje da poslodavac, uz redovnu isplatu plaće, odrađuje svoje obaveze oko uplate doprinosa radniku i da radnik pri odlasku u mirovinu neće imati problema. Pitanje koje nam se nameće jest kako se poslodavci kontroliraju s ciljem izbjegavanja ovakvih nepovoljnih situacija za radnike. Oni su jedine žrtve ovakvih ishoda. Bez obzira na to što su svoj posao obavljali odgovorno, dovedeni su u situaciju da na kraju radnog staža ne mogu opušteno otići u zasluženu mirovinu, već pod stresom lutaju po raznim službama od kojih ne mogu dobiti podršku i pomoć pri rješavanju problema koje su im stvorili neodgovorni poslodavci.
Izvor naslovne fotografije: Pixabay
Tekst napisala:
Preporučite članak: