Ovaj tekst nastao je u sklopu suradnje Pravne klinike (njene grupe za zaštitu prava radnika) i portala Radnička prava, te je jedan u nizu tekstova kojima će se nastojati pružiti osnovne informacije o pravima, mjerama i zakonima vezanim uz područje rada i njegovu regulaciju.
Doprinosi su financijski instrument koji koristi neka država kako bi osigurala novčana sredstva za neki javni rashod. Prema Općem poreznom zakonu, to su novčana davanja koja se plaćaju za korištenje određenih usluga ili ostvarivanja prava.[1] Oni su posebni porezi i dio su poreznog tereta koji snosi radno aktivni dio stanovništva. Zakon o doprinosima je, uz Opći porezni zakon, temeljni zakon koji propisuje obvezu plaćanja doprinosa za financiranje obveznih osiguranja. Propisuje koje su vrste doprinosa i njihove stope za obračun, tko su obveznici plaćanja i obračunavanja doprinosa, rokove za uplatu i ostale potrebne radnje.[2]
Radnik koji prima plaću obveznik je poreza na dohodak od nesamostalnog rada, prireza porezu na dohodak i doprinosa iz plaće. Obveznik obračuna, obustave i uplate navedenih davanja u ime radnika je poslodavac. Doprinosi iz plaće plaćaju se za mirovinsko osiguranje u iznosu od 20 posto bruto plaće - od čega 15 posto odlazi u prvi stup koji se temelji na međugeneracijskoj solidarnosti, a preostalih 5 posto u jedan od 4 privatna mirovinska fonda kao “individualna kapitalizirana štednja”. Poslove prikupljanja doprinosa obavlja Porezna uprava[3]. Rok za obračun doprinosa je istovremeno s obračunom plaće i ostalih primitaka uz plaću, a ako plaća nije isplaćena tada, onda do zadnjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec. Rok za uplatu doprinosa je istovremeno s isplatom plaće i isplatom ostalih primitaka uz plaću, a ako plaća nije isplaćena tada, do zadnjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec. Obveze doprinosa obračunavaju se pojedinačno za svakog osiguranika i prema plaći za svaki mjesec ili dio mjeseca u kojemu je radnik bio u radnom odnosu, odnosno prema svakom pojedinačno isplaćenom ostalom primitku.
Jasno je da poslodavac ima zakonsku obvezu obračunavati i uplaćivati doprinose za svoje radnike upravo na temelju njihova radnog odnosa, no što kad se to ne dogodi? Što radnik može učiniti kad sazna da poslodavac nije ispunio svoju zakonsku obvezu koja ide direktno njemu na štetu? Iz važećeg Zakona o radu ne možemo zaključiti da je obveza plaćanja doprinosa bitan element radnog odnosa, tj. obveza poslodavca. Zakon o radu o doprinosima govori tek kroz ovlaštenje Radničkog vijeća da nadzire poslodavca uplaćuje li ih redovno i ispravno[4], te kao o jednom od elemenata obveznog sadržaja pisanog ugovora o radu za stalne sezonske poslove[5]. Međutim, u članku 8. Zakona o radu definira se dužnost poštivanja propisa u vezi s radnim odnosom: „U radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.“ Tek tom odredbom, posredno bi se mogla utvrditi i obveza plaćanja doprinosa na temelju radnog odnosa koji je primarno uređen Zakonom o doprinosima. Radnik bi imao pravo tužiti poslodavca zbog njegove neuplate ili neuredne uplate doprinosa. Tome u prilog govori i sudska praksa. Iz presude Županijskog suda u Zagrebu (Gžr-1087/11-2 od 30. kolovoza 2011) vidljivo je da radnik ima pravo tužbom zahtijevati da se plate javna davanja na neto plaću, ali ne izravno njemu, već da se naloži poslodavcu da iznose dužnih javnih davanja sam uplati za radnika.
Druga opcija je obratiti se Poreznoj upravi, jer i prema Zakonu o doprinosima i Općem poreznom zakonu upravo je Porezna uprava središnje tijelo koje bi trebalo nadzirati i provoditi sve radnje vezane uz poslodavčeve obveze koje se tiču doprinosa. Zakon o doprinosima predviđa i prekršajnu odgovornost poslodavca koji za osiguranika po osnovi radnog odnosa ne obračuna doprinose ili ne utvrdi osnovicu, odnosno ne uplati doprinose u roku ili ne obavijesti Poreznu upravu o utvrđenim obvezama doprinosa[6]. Takvog poslodavca, za spomenuti prekršaj, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 100.000,00 kuna.
[1] NN 115/16, 106/18 Opći porezni zakon, čl. 2. st. 5.
[2] NN 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16, 106/18 Zakon o doprinosima, čl. 1.
[3]Zakon o doprinosima čl. 6. st. 2.
[4] NN 93/14, 127/17 Zakon o radu, čl. 148. st. 3.
[5] Zakon o radu čl. 16.
[6] Zakon o doprinosima, čl. 249. st. 1. t. 1.
Pravna klinika Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu*
Palmotićeva ulica 30, 10 000 Zagreb
klinika@pravo.hr
*Pravna klinika u Zagrebu pruža besplatnu pravnu pomoć u prvom redu osobama slabijeg imovnog stanja i pojedinim odabranim, osobito ranjivim socijalnim skupinama. Građani kojima je potrebna pravna pomoć mogu se obratiti Pravnoj klinici radi dobivanja općih pravnih informacija i savjeta u obliku pravnih mišljenja. - http://klinika.pravo.hr/
Preporučite članak: