Ovaj tekst nastao je u sklopu suradnje Pravne klinike (njene grupe za zaštitu prava radnika) i portala Radnička prava, te je jedan u nizu tekstova kojima će se nastojati pružiti osnovne informacije o pravima, mjerama i zakonima vezanim uz područje rada i njegovu regulaciju.
Zamislite, primjerice, opseg posla u restoranu na Jadranskoj obali u prosincu, i usporedite ga sa količinom posla usred ljetne sezone. U određenim je dakle razdobljima količina posla veća u odnosu na neko drugo razdoblje, što je svakako jasno samo po sebi.
Preraspodjela radnog vremena važan je institut u okviru hrvatskog zakonodavstva radnog prava, koji omogućuje poslodavcima da prilagode organizaciju rada specifičnim potrebama (i uvjetima) poslovanja. Ujedno, preraspodjela omogućuje radnicima veću fleksibilnost, osobito u djelatnostima u kojima radni zadaci variraju tijekom godine, poput turizma, ugostiteljstva ili poljoprivrede.
Zakon o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23; u daljnjem tekstu: Zakon) detaljno uređuje uvjete i ograničenja pod kojima se preraspodjela može provoditi.
Preraspodjela radnog vremena znači da se u određenim razdobljima povećava broj radnih sati unutar tjedna ili dana, dok se u drugim razdobljima taj broj smanjuje. Cilj je da ukupno radno vrijeme radnika, gledano kroz referentno razdoblje, ostane unutar zakonskih okvira. Prema Zakonu, ako je radno vrijeme radnika nejednako raspoređeno, radnik u tjednu može raditi najviše do 50 sati, i to uključujući prekovremeni rad.
Ako je radno vrijeme nejednako raspoređeno, radnik može raditi najviše do 60 sati tjedno, ako je tako ugovoreno kolektivnim ugovorom, uključujući prekovremeni rad. Zaštita prava radnika ključno je pitanje u slučaju preraspodjele radnog vremena. Iako Zakon omogućuje poslodavcima određenu “slobodu”, radnici imaju pravo na dnevni odmor od najmanje 12 sati neprekidno između dva radna dana te tjedni odmor od najmanje 24 sata (dakle jedan dan). To bi značilo da vrijeme između dvije smjene radnika ne smije biti manje od 12 sati.
Preraspodjela ne smije ugroziti zdravlje radnika ili dovesti do prekomjernog umora. Poslodavci su također dužni osigurati transparentnu komunikaciju s radnicima. Radnici moraju unaprijed biti obaviješteni o planiranoj preraspodjeli radnog vremena, a sve promjene trebaju biti jasno dokumentirane. Uz to, Zakon propisuje vođenje evidencije radnog vremena od strane poslodavca, što omogućuje nadležnim tijelima praćenje eventualnih nepravilnosti.
Preraspodjela radnog vremena najčešće se primjenjuje u djelatnostima s izraženim sezonskim karakterom. Primjerice, u turizmu i ugostiteljstvu tijekom ljetnih mjeseci često dolazi do povećanog radnog opterećenja. U tim razdobljima radnici rade duže, dok se izvan sezone radno vrijeme smanjuje. Također, preraspodjela je česta u industrijskim granama gdje se proizvodnja organizira u ciklusima ili prema specifičnim rokovima. Omogućuje poslodavcima da odgovore na tržišne zahtjeve bez potrebe za dodatnim zapošljavanjem, što može smanjiti troškove poslovanja.
Inspekcija je zadužena za praćenje provedbe odredbi o preraspodjeli radnog vremena. Poslodavci koji ne poštuju odredbe Zakona mogu biti suočeni s vrlo visokim kaznama, osobito ako se utvrdi da radnici nisu imali mogućnost iskoristiti minimalni propisani odmor ili ako su radili prekomjeran broj sati. Radnici imaju pravo prijaviti nepravilnosti anonimno, čime se osigurava zaštita njihovih interesa.
Preraspodjela radnog vremena donosi niz prednosti, uključujući veću fleksibilnost poslovanja i učinkovitije korištenje radne snage. Međutim, izazov je osigurati da se preraspodjela provodi na način koji ne šteti zdravlju i dobrobiti radnika. Upravo zato, Zakon propisuje stroge uvjete i ograničenja kako bi se osigurala ravnoteža između potreba poslodavca i prava radnika. Pravilna primjena preraspodjele radnog vremena može pridonijeti povećanju produktivnosti i zadovoljstva radnika, čime se postiže dugoročna održivost poslovanja. Poslodavci i radnici zato trebaju dobro surađivati kako bi osigurali da ovaj institut bude koristan za obje strane. Naposljetku, zadovoljniji će radnik biti i produktivniji.
Pravna klinika Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu*
Palmotićeva ulica 30, 10 000 Zagreb
klinika@pravo.hr
*Pravna klinika u Zagrebu pruža besplatnu pravnu pomoć u prvom redu osobama slabijeg imovnog stanja i pojedinim odabranim, osobito ranjivim socijalnim skupinama. Građani kojima je potrebna pravna pomoć mogu se obratiti Pravnoj klinici radi dobivanja općih pravnih informacija i savjeta u obliku pravnih mišljenja. - https://klinika.pravo.hr/
Naslovna fotografija: Mohamed Hassan/Radnička prava
Autorica teksta: Sara Tonković
Preporučite članak: