Gordana Orsag Pasanec, unatoč umirovljeničkom statusu, nije se povukla u tišinu. Naprotiv, postala je aktivistica koja svojim djelovanjem mijenja društvo i pokazuje koliko toga možemo o životu naučiti od naših starijih sugrađanki i sugrađana.
Kroz svoj angažman, Gordana pokazuje da mirovina ne znači prestanak aktivnosti, već priliku za nove izazove i doprinos zajednici. Njezina predanost i ljubav prema drugima čine je pravom pobjednicom u svim “sportovima” života.
I dok se obračun penzija ne mijenja, Gordana neumorno radi na spašavanju starih prostora, sudjeluje u kazališnim projektima, pohađa dječje radionice i, prije svega, obasjava srca korisnika u Domu za starije. Njezina svakodnevica je simfonija empatije.
Njezine ruke, nježne poput pera, postaju produžetak srca dok pomaže korisnicima u brizi, njezi i održavanju higijene. Kao da je upravo pronašla izgubljenog djeda ili bakicu, Goga nježno pristupa svakom starijem čovjeku. Njezin osmijeh, blistav kao sunčeva zraka, djeluje kao lijek, a njezina prisutnost donosi utjehu. I dok pomaže novinaru s invaliditetom, Hrvoju Belamariću, Goga postaje svjetionik nade u ljetnoj tišini.
Hrvoje je s oduševljenjem pripovijedao o Gogi, a njegove riječi su zračile toplinom i iskrenom zahvalnošću. “Goga je divna, zaista ne znam što bih sada bez nje,” rekao je, oči mu sjajile od iskrene radosti. “Ona je odlična, dobra i draga osoba. Sjajno se slažemo, a njezina prisutnost mi puno znači.”
Goga, ta nevjerojatna žena, postala je više od njegovog anđela čuvara. Razgovaraju o svemu – o prošlim vremenima, o snovima, o životu. Njezin glas je poput melodije koja mu donosi utjehu, a osmijeh kao sunčeva zraka koji razbija oblake tuge.
I tako je Goga postala više od njegove njegovateljice. Postala je prijateljica, oslonac i svjetionik u njegovoj svakodnevici. Baš poput cvijeta koji se otvara u jutarnjoj svjetlosti – nježna, ali snažna. Hrvoje zna da nije sam, da ima Gogu uz sebe, i to mu daje snagu da se nosi s izazovima svakog dana.
„Goga je odmah uskočila kada je primijetila da imam problema s tim da si nabavim njegovatelje i rekla mi je da će mi pomoći. Goga je zaista duša koja vrijedi svo olimpijsko zlato, ne znam kako bih bez nje, ne bih se osjećao ovoliko kao pobjednik u svim sportovima.“, naglasio je jedan od duhovitijih novinara na našoj sceni Hrvoje Belamarić.
U Republici Hrvatskoj suočavamo se s ozbiljnim nedostatkom njegovatelja, a razlozi su mnogobrojni i složeni. Prvo, sve veći broj starijih osoba zahtijeva skrb i njegu, dok istovremeno broj dostupnih njegovatelja nije dovoljan. Obiteljska podrška često nedostaje, a niska plaća i teški uvjeti rada dodatno otežavaju situaciju. Nedostatak edukacije i obuke, stigma i nedovoljna valorizacija također doprinose ovom problemu.
Gordana je i članica Udruge građana Siget i organizatorica inicijative “Zagreb te zove”. Poznata je kao aktivistica i sudionica kulturnih događanja u Hrvatskoj. Nakon odlaska u mirovinu, Gordana se posvetila spašavanju starih prostora. Obilazi stare zgrade, popisuje ih, piše i opisuje, a tako je otkrila mnoge malverzacije koje je i prijavila. No, njezin kalendar je ispunjen i sudovima na koje mora ići jer kao aktivistkinja često prolazi kroz sudske tužbe i prijetnje. Iako je u mirovini, kronično joj nedostaje slobodnog vremena jer je njezin kalendar potpuno ispunjen.
Unatoč izjavi “Evo ja nemam vremena!”, ima u svom kalendaru jednu posebno važnu aktivnost, mnogobrojne dječje radionice na koje vodi svog unuka. Kao baka, želi s njim provoditi vrijeme i raditi sve što zbog posla i obaveza ranije nije mogla.
Osim toga, Gordana je aktivna u glumačkom i kazališnom životu. Sudjeluje na europskim projektima koje je pokrenuo redatelj Lovro Krsnik, a nedavno smo je mogli vidjeti i u predstavi „Knjižničarenje i knjižnično prigovaranje“. Ta predstava, koja se održava u okviru radionica za umirovljenike, dio je EU projekta kazališta Ivan Goran Kovačić. Gordana je oduševljena glumom i svojim angažmanom pokazuje da mirovina ne znači prestanak aktivnosti, već priliku za nove izazove i doprinos zajednici.
“Uživam u glumačkim radionicama, ide mi gluma! Jako volim raditi u kazalištu i tek sada shvaćam koliko je težak i zahtjevan glumački posao. To je zaista izazovno, ali ja baš uživam i osjećam kako vježbam svoj mozak.”
Unatoč svojoj strasti prema glumi, Gordana posebno naglašava da je njezina primarna uloga “Baka”. Ta joj je uloga najdraža i najvrijednija. Dok svjetla grada blijede, Goga zamišlja budućnost. Ne samo svoju, već i budućnost svih onih koje je dotaknula svojom dobrotom. Njezina predanost i angažman čine je iznimno vrijednom članicom zajednice.
Ovaj tekst nastao je u sklopu novinarskog projekta "Stariji ljudi su nam potrebni! (Demografske promjene u EU)" novinarke Danijele Stanojević i financiran je sredstvima Agencije za elektroničke medije iz programa poticanja novinarske izvrsnosti.
Foto: Danijela Stanojević
Preporučite članak: