U gradskim ljekarnama korisnici mogu izmjeriti tlak, obratiti se za savjet ili kupiti neke od proizvoda koje sami proizvode, a koji su hvaljeni zbog prirodnih sastojaka i pristupačne cijene. Što bi složno rekle stručne dame i mame iz Ženskog recenziraja: „Sve od gradskih ljekarni je odlično – nemaju konkurenciju!“ U novom tekstu iz serije „I'm Holding on!“ naša Lidija Čulo posjetila je Gradsku ljekarnu Zagreb.
„Kokain hidroklorid“, stoji natpis na narančastoj staklenoj bočici u izlogu zagrebačke ljekarne „K crnom orlu“. Podsjetnik na minula vremena kada se kokain velikodušnije koristio u medicini, a popularizirali su ga Sigmund Freud i njegov prijatelj, češki oftalmolog Karl Koller (nadimka „Coca Koller“) koji si je otopinu kokaina usuo u oko pa ga bockao iglom da provjeri koliko je tupo. Tko zna, možda se njime zabavljao i praunuk Dantea Alighierija koji je svojedobno radio u ovoj ljekarni na Kamenitim vratima. Zanimljiv povijesni postav u izlogu, stari grb s orlom iznad kamenih ulaznih vrata, drveni kabinetići i pult, pripravci poput krema i grožđane masti spravljeni po tradicionalnoj recepturi – sve odiše muzejskim duhom, a opet, živi i radi već sedamstotu godinu na usluzi stanovnicima Zagreba.
Neke naše ljekarne zadržale su dio autentičnosti 18. i 19. stoljeća kada su bile u vlasništvu imućnih građana, iako su prošle kroz period velikih promjena. Mahom stariji ljudi ulaze i izlaze popraćeni zvukom zvonca na vratima, a nasmiješene i ljubazne farmaceutkinje strpljivo odgovaraju na sva njihova pitanja i slušaju žalopojke o bolestima. Tako su i nas u više od 15 ljekarni koje smo obišli saslušale, nasmiješile se i ljubazno odbile: „Ne možemo pričati s novinarima. Morate se obratiti upravi.“ Novi ugovori koji su sklopljeni u podružnicama Zagrebačkog holdinga puni su stavki o zaštiti podataka i reputacije firme, zbog čega radnici automatski odbijaju komunikaciju s novinarima. Uspjeli smo doći do nekoliko radnica gradskih ljekarni pod uvjetom da će ostati anonimne, no čak i onda bile su prilično suzdržane, pogotovo po pitanju „više politike“ tj. nove sistematizacije rada i uprave.
Nakon Drugog svjetskog rata ljekarne su nacionalizirane, a 1966. godine osnovana je institucija Ljekarne Zagreb koja će 1997. postati ono što danas znamo kao Gradska ljekarna Zagreb (GLJZ), podružnica Zagrebačkog holdinga. Dok selo gori, Gradska ljekarna Zagreb slovi za jednu od mirnijih podružnica. Baš kao i njene prostorije, ovdje nema buke, prosvjeda, medijske galame, skandala… Štoviše, riječ je o dobrostojećoj tvrtki koju su sami njeni radnici svojedobno nazivali gradskim „obiteljskim srebrom“. Na spomen uvjeta rada, radnica iz GLJZ rekla je sljedeće: „Nije svaka podružnica ista. U ljekarnama je relativno dobro raditi, iako bi moglo biti bolje. Uvijek nas treba još, nedostaje radnika. U smjeni nas radi dvoje-troje, ovisno o lokaciji, a posla ima preko glave. Ovo je vrlo odgovoran posao, mislim da bi dobro došle neke stimulacije na plaću. Školovani mladi odlaze iz države, a ovi koji dođu u ljekarne žale se da ih šaltaju po različitim ljekarnama, ovisno o potrebi. Ovdje je još uvijek okej raditi – plaća je solidna, sve je po zakonu, korektno je. Kod privatnika ste uvijek u nekim pregovorima, dogovorima, puno toga ovisi kod koga se zateknete…“
Smatraju kako je percepcija javnosti o njima donekle pozitivna jer ih vide kao one koji im direktno pomažu u zdravstvenim problemima. Druga radnica to opisuje ovako: „Naš posao nije samo prodaja lijekova, nekad me šokira kad čujem da nas oslovljavaju kao blagajnike u ljekarni. Ovdje rade magistri farmacije, kolegice koje su godine provele nad knjigom, u laboratorijima, s bolesnim pacijentima, da bi znale dati dobar lijek, poslušati ljude, savjetovati ih… Ovo je posao koji zahtjeva i veliku psihičku snagu, mi radimo uglavnom sa starijom i bolesnom populacijom, ljudima kojima je prije svega potrebna i emocionalna podrška. Dolaze nam naši susjedi iz kvarta, mi njih već dobro znamo, znamo njihovu povijest bolesti, njihove članove obitelji, imamo poseban odnos.“
„Ljekovita“ i smirujuća atmosfera gradskih ljekarni nešto je što su vjerojatno svi osjetili, pa tako i jedna gospođa koju smo zatekli tijekom kupovine lijekova. „Svaka čast našim farmaceutima, nikad nisam doživjela da ikoga požuruju, uvijek su ljubazni, a toliko pomognu“, govori podižući dlanove u zrak. „Prošle godine sam operirala karcinom i odlazila u savjetovalište u kojem su radile mlade farmaceutkinje od 30-ak godina. Što god mi je trebalo, saslušale su i dale stručan savjet. Grijeh je koliko malo znamo o njihovom znanju, a doslovno iz ljekarne čovjek već izađe poluizliječen zahvaljujući njima.“
U gradskim ljekarnama korisnici mogu izmjeriti tlak, obratiti se za savjet ili kupiti neke od proizvoda koje sami proizvode, a koji su hvaljeni zbog prirodnih sastojaka i pristupačne cijene. Kapi za zubobolju, sprej za grlobolju, čajevi protiv prehlade, otopine, kreme za lice, masti, pa čak i gelovi za brzo tamnjenje koje se mogu nabaviti za svega par eura, a kvalitetom pariraju puno skupljim proizvodima na tržištu. Što bi složno rekle stručne dame i mame iz Ženskog recenziraja: „Sve od gradskih ljekarni je odlično – nemaju konkurenciju!“ Gradske ljekarne često organiziraju besplatna savjetovališta, mjerenja i preglede, a zbog svoje povijesti i značaja za grad prostorije gradskih ljekarni dio su i programa Noći muzeja.
Farmaceutkinja u jednoj gradskoj ljekarni vezano za njihovu uslužnost dodaje: „Koliko smo bili predani poslu i potrebni ljudima, mogli ste vidjeti za vrijeme pandemije, pa i nakon nje. Posla je bilo nenormalno mnogo, a radili smo direktno sa strankama dok je npr. čak i HZZO molio ljude da radi mjera opreza ne dolaze u njihove prostorije, već da im se javljaju preko interneta. Pa evo, i danas brojni pacijenti komuniciraju sa svojim doktorima telefonom ili putem maila, a nama dolaze direktno. Sve je teže i teže, ljudi su sve nestrpljiviji.“ O uvjetima rada u gradskim ljekarnama za vrijeme pandemije pisao je i portal Zagreb.info, izvještavajući o kršenju Zakona o radu i maltretiranju djelatnika ljekarni.
Na pitanja o novoj upravi, novim ugovorima i budućnosti ljekarni, ipak sliježu ramenima i ne žele puno komentirati. Za sada se stvari nisu bitno mijenjale, no ostaje pitanje koje se provlači „još otkako sam ja počela raditi u firmi prije 15 godina“, kako kaže jedna djelatnica, a to je – privatizacija ljekarni. Kada je 2014. godine uprava Zagrebačkog holdinga uputila javni poziv za iskazivanje interesa o kupnji 50 posto ili više osnivačkih prava u Gradskoj ljekarni Zagreb, početna cijena postavljena je na 100 milijuna kuna. Bio je to samo način da se testira postoji li interes za kupnju, o čemu bi u konačnici odlučivali zastupnici zagrebačke Gradske skupštine. Javilo se nekoliko ponuđača, među kojima Oktal Pharma, Medika, i Belupo. Protiv privatizacije ljekarni ustali su radnici i Hrvatska ljekarnička komora, čiji je predsjednik Mato Portolan tada podsjetio kako godinama upozoravaju Ministarstvo zdravstva na mogućnost monopola velikih na tržištu i urušavanjem zdravstvenog sustava. Ljekarne trebaju biti dio zdravstvenog sustava, a ne kompanija koje se rukovode profitom jer dolazi do sukoba interesa i toga su svjesne i brojne europske države, tvrdio je.
„Koliko ja znam, naše ljekarne kotiraju dobro, ostvaruju dobit. Neke ljekarne su u gubitku i to u Holdingu koriste kao argument za prodaju“, ističe djelatnica GLJZ. „Mi smo se tada pobunili protiv rasprodaje obiteljskog srebra – tako smo nazvali naše ljekarne u pismu javnosti.“ Pod GLJZ, osim 44 ljekarne, spadaju i Galenski i Analitički laboratorij u Buzinu. Riječ je o laboratorijima koji izrađuju vlastite pripravke po tradicionalnim recepturama te skrbe da oni prođu stroge zahtjeve kvalitete. Uglavnom su to razne masti i kreme, sirupi, tinkture i sl., a ono što je značajno jest to da je cijeli projekt vrijedan 35 milijuna kuna Gradska ljekarna Zagreb financirala u potpunosti iz vlastitih sredstava, bez kreditnog zaduženja. Ovo prilično podiže vrijednost gradske tvrtke koja, kako podsjećaju njene radnice i radnici, nikad u povijesti nije dizala kredite, plaće za svojih tristotinjak radnika i projekte osigurava iz vlastitih sredstava neovisno o Holdingu (kojem, štoviše, daje pozajmnice) i uvijek posluje pozitivno, premda ima brojne dužnike, među kojima je i HZZO. U 2020. godini Gradska ljekarna Zagreb ostvarila je prihod od 367 milijuna kuna – što je puno više od početne cijene od 100 milijuna kuna koju je na nju svojedobno stavila uprava Zagrebačkog holdinga.
„Mislim da bi bila sramota, tko god to dopustio, da se zdravstvene institucije privatiziraju. Kod nas je stalno neka borba protiv toga, ali vidjet ćemo što će na kraju biti“, tvrdi druga djelatnica GLJZ. „Profit ne bi trebao biti naš motiv, već ljudi, opće dobro. Pa imali ste onaj slučaj prije nekoliko godina kada su planirali ukinuti noćno dežurstvo ljekarne na Kustošiji jer im nije bila isplativa. A govorimo o dijelu grada u kojem imate bolnice, tisuće mahom starijih stanovnika kojima je to jedina bliska dežurna ljekarna.“ Kad smo kod tog primjera, zanimljivo je da se tada protiv gašenja dežurstva, s argumentom da profit ne može biti ispred brige za čovjeka, pobunila i organizirala peticiju ne socijalistička, ne zelena, ne radnička ili koja god stranka – već lokalni HSLS! What a time to be alive, što bi se reklo.
„Iz pozicije radnika, naprosto je posao uvijek stabilniji u gradskoj ili državnoj firmi nego kod privatnika. Znam da mi u Hrvatskoj već imamo PTSP od spomena državnih firmi, ali to je zbog politike i rukovodstva. Radnici su radnici – za sve, pa uključujući i vaše klijente, je bolje kada imate siguran posao, kada se vaš rad poštuje i kada to poštovanje vidite u obliku plaće. Jer, ako vi iz mjeseca u mjesec kalkulirate kako ćete, hoće li vam produljiti ugovor i slično, kako ćete raditi kad ste non-stop pod stresom i kad vam netko visi za vratom? Ja sam zahvalna što ljekarne još dobro funkcioniraju. Većina naših zaposlenika su žene i puno vam znači da možete otići na porodiljni i godišnji ili da imate pristojnu plaću kojom ćete prehraniti obitelj. Ne dolazite na posao s grčem u želucu, imate više energije i koncentracije, strpljenja za ljude koje je ovdje jako potrebno. Stabilnost je potrebna.“
Dok se udaljavamo od gradske ljekarne na Kamenitim vratima, čiji izlozi svjedoče o jednom dobu u kojem je posjedovati ljekarnu značilo uživati ugled u zajednici, jedan manje upadljivi detalj na istoj toj zgradi svjedoči drugoj, mračnijoj strani priče. Martina Findrik i njene kolegice, tzv. „zagrebačke coprnice“, na njega redovito podsjećaju domaću i stranu publiku tijekom razgleda Zagreba: mali buzdovan koji stoji na krovu zgrade u Kamenitoj ulici 9 podsjeća nas na razdoblje progona vještica, kada se vjerovalo da će njima spriječiti slijetanje vještica na krovove zgrada usred noći. Gradski sudovi bili su odgovorni za njihov progon, a jedan od zločina za koje su tolike nevine žene bile optuživane bilo je i vještičarenje, tj. spravljanje kojekakvih napitaka. „Stotine žena ubijene su nizašto i ovi buzdovani na ljekarni i Kamenitim vratima su ostali kao spomen jednom mračnom dobu. Često se pritom zaboravlja na ljude koji su tada tražili pomoć od vještica“, prepričava Martina. „Obraćali su im se oni koji su imali zdravstvenih problema. Prosječan čovjek nije si mogao priuštiti lijekove, a za sirotinju nije imao tko drugi brinuti. Ljudi na marginama nisu bili zaštićeni i nije bilo nikoga tko bi stao uz njih…“
U Gradskoj ljekarni Zagreb nismo naišli na probleme kakvima obiluju druge podružnice. Štoviše, naišli smo na instituciju koja se trudi živjeti staru zakletvu: njegovati časti i plemenite tradicije liječničkog zvanja, život posvetiti služenju čovječanstvu, zdravlje i dobrobit bolesnika postaviti kao najvažniju brigu. Baš zbog toga, ideja da bi je se prepustilo u ruke tržišta nije ništa drugo nego ono što kaže farmaceutkinja: sramota za onoga tko to dozvoli.
Objavu ovog teksta podržao je Grad Zagreb potporom male vrijednosti za sufinanciranje proizvodnje i objave programskih sadržaja u elektroničkim publikacijama za 2022.
Fotografije: Ana Vragolović i Lidija Čulo
Tekst napisala:
Preporučite članak: