Jednom mjesečno na portalu Radnička prava objavljujemo slam poeziju Ivora Kruljca. Inspiriran tekstovima s portala, ali i vlastitim opažanjima, Ivor u svojoj poeziji radničke tematike na svima jasnom jeziku ispisuje kroniku suvremenog doba. Novu RADničku STIHiju Ivor posvećuje solidarnosti.
Ima gdje je gore, ali Hrvatska može bolje
Da je teško biti pošten radnik u Hrvatskoj
dobro je znano,
plaća ne prati inflaciju i nakon 8 sati žrtvovanja
mnogi i ove godine nisu ni iskusili more slano,
živi se samo da se plate računi, nabavi hrana
i potrepštine životne,
za neke malo luksuznije užitke brojnima nije dovoljno
hvatanje u koštac s redovnim poslovima
u sklopu njihove aktivnosti djelatnosti,
biti radnik u Hrvatskoj je
teško,
ali na sreću ili žalost nije najgore
jer u poštivanju radnika diljem svijeta uvijek se ti pojaviš
ti prokleta greško,
greško zbog koje u zemljama trećeg svijeta,
naša radnička prava ispadaju super
iako su i ona ustvari okidač da se osjeti
tužna sjeta,
ali ne zvuče tako loše kad shvatite da se u nekim zemljama 20 sati rada
plati nekoliko dolara,
da neki doslovno rade po prisilom puške
a ne zbog sporazuma da će dobit plaću na kraju
već prije šamar po faci od tiranovog dlana,
da neki nisu radnici već robovi,
koji bez osnovnih zadovoljenih potreba kopaju u rudnicima drago kamenje,
a zadrže li ijedan kopaju im se grobovi,
truju se teškim metalima bez zaštitne opreme,
u očaju i bijedi obolijevaju, pate i umiru
pod radnim uvjetima koji su neljudsko breme,
još kad se sjetite da u nekim krajevima svijeta
rade i djeca,
oduzeto im djetinjstvo za potplaćene uvjere
kako ne bi da vam duša od tuge zajeca?
Kad se sjetite da hrvatskim radnicima nije najgore,
čini se apsurdno da nas ikakve brige uopće
more,
ali iako je to nešto što bi zasigurno kao spin koristio mudri
antisindikalac,
to ne znači da bi domaći radnik trebao biti
zadovoljan kakav mu je minimalac,
jer iako je drugima gore,
nije isprika da kod nas nije najbolje,
kad se pogleda Danska ili zemlje Skandinavije,
tu domaći radnik vidi ono čemu treba strepiti
i nikada ne pristati da u Hrvatskoj
poštovanje radnika i razine njegovih uvjeta
budu od tih zemalja slabije.
Spasiteljima izbjeglica
Hrvatska je postala hotspot
azilanata,
konzervativci zbog toga siju
strah u maniri vrsnog lova na preplašene građanske glasove
tu su vještinu doveli do manire zanata,
nijedan čovjek nije svet
pa kad se dogodi neki kriminal azilskog tražitelja,
bukne panika i zahtjevi da se sve ljude, iz trećerazredne zemlje
a ne samo konkretnog počinitelja
iz države otpelja,
narušava se socijalno povjerenje
stvara netrpeljivost i mržnja,
kod hotela Porin u Zagrebu
situacija je napeta
i melju se razne emocije u sklopu
tog žrvnja,
no tko želi shvatiti ljudskost
shvatit će da ne čini čovjeka pokvarenim njegova nacija, rasa, etnicitet, vjera ili
druga karakteristika koju nije mogao pri rođenju birati,
prijezir i strah prema grupi koju ne poznamo
ne bude donijela mir i sigurnost
već će samo buknuće društvenog pakla iziritirati,
a za pomoć izbjeglicama u zemlji u kojoj su se našli,
djeluju volonteri ali i radnici Porina,
radnici s izbjeglicama, slava vam što se u ovoj dužnosti
našli,
što pričate s tražiteljima azila
i upoznajete ih kao individue,
uho ste za slušanje njihovih problema
i nije vam prva reakcija da se na njihovu situaciju nerazumijevanje
ispljune,
što provjeravate namjere i nadanja ljudi
koji su došli iz problematičnih sredina,
bilo iz sigurnosnih ekonomskih ili političkog razloga
zbog čega su u matičnoj zemlji strahovali da ih čeka neimaština, metak,
ili šetnja podred polja kojima je na svaki korak posuta mina,
što i pružate medicinsku pomoć, pojašnjavate kako ispuniti sve
formulare,
pomažete da izgrade častan i pošten radnički život u Hrvatskoj
ili da odu u Europu negdje dalje,
teške su to priče i situacije
koje uzimaju danak i na privatno mentalno stanje,
kad se svako malo trebaju zvati teške moralne odluke
to zasigurno nije ugodno već može biti i pravo sranje,
pa ipak i dalje ste tu, spremni pomoći i niknuti u srž problema svakog pojedinca,
hvala vam i slava volonteri i radnici s izbjeglicama,
što radite posao zbog kojeg ste i prezreni
ali ne posustajete cvijeću mržnje i njegovim laticama.
Naslovna fotografija: MrCaseyHistory, Radnička prava
Poeziju napisao:
Preporučite članak: