"Budi što želiš" bila je poruka ovogodišnjeg Riječkog karnevala koja odzvanja jače od maškara. Među 30.000 gostiju koji su prošli riječkim ulicama, bio sam i ja. Razgovarao sam s Riječanima i turistima kako bi otkrio što za njih doista znači "peto godišnje doba".
Karneval je više od zabave – za mnoge je on jedan od posljednjih bastiona slobode u (kapitalističkom) svijetu koji nas svakodnevno tjera da budemo samo "radnik" ili "roditelj".
No, prvo malo povijesti: Svi znamo za bučne maškare, obilje ića, pića i posljednje tulume prije korizme, ali jeste li se ikada zapitali otkud zapravo potječe karneval? Je li riječ o kršćanskom izumu, naslijeđu starih Rimljana ili možda čak obredima starih Slavena? Odgovor leži u fascinantnom spletu svega navedenog, a Kvarner, kao i Hrvatska uopće, je pravo živo blago tih drevnih običaja.
Karneval od rimskih Saturnalia i slavenskih obreda do hrvatskih poklada
Ime karnevala najčešće se povezuje s latinskim izrazima carne levare ili carnem levare, što znači "maknuti meso", što izravno upućuje na korizmenu stegu i post. No duh karnevala puno je stariji od kršćanstva. Njegovi korijeni sežu u antičke rimske Saturnalie, raskalašene proslave u čast boga Saturna tijekom kojih je društveni poredak bio okrenut naglavce – gospodari su posluživali robove, a ulicama su vladale maskirane povorke.
Taj koncept "izvrnutog svijeta" i privremenog oslobađanja od pravila uklopio se i u kršćanski kalendar. Crkva je, ne mogavši iskorijeniti duboko ukorijenjene poganske običaje, mnoge od njih prihvatila i preoblikovala. Tako su bučne zimske svečanosti postavljene točno prije korizmenog razdoblja šutnje i odricanja, stvarajući tako simbolički "sigurnosni ventil" prije 40 dana posta.
Upravo se u Hrvatskoj ta višeslojna povijest može najbolje iščitati. Dok u primorskim gradovima poput Novog Vinodolskog i Rijeke karneval poprima urbani, saturnalijski oblik s povorkama, suđenjem i spaljivanjem lutke (Pusta ili Mesopusta), u kontinentalnim krajevima i Kastavštini živi onaj stariji, "luperkalijski" tip karnevala. Ondje zvončari s ovčjim kožusima i teškim zvonima bukom tjeraju zle zimske duhove i zazivaju plodnost, što su izravni tragovi drevnih poganskih rituala.
Posebno je zanimljiv slučaj posljednjeg otočkog poklada na Lastovu, čiji korijeni sežu u 16. stoljeće. Lokalna legenda govori da se radi o uspomeni na pobjedu nad turskim gusarima, no etnolozi u njemu prepoznaju čitav niz simbola pročišćenja vatrom i zrakom te drevnih obreda plodnosti. Čak se i u novljanskom "ženidbom Mesopusta" krije pretkršćanski obred svetog vjenčanja slavenskih božanstva Jarila i Morane, kojim se prizivao novi vegetacijski ciklus.
Teoretičari karneval opisuju kao društveni ventil koji istovremeno ruši hijerarhije i osnažuje zajednicu. S jedne strane, on služi kao ispušni ventil za nagone koji prijete društvenom poretku, čime ga zapravo osnažuje, dok s druge strane "skida krune" uzvišenim funkcijama uma i duše prevodeći ih u groteskno tijelo – sve u svrhu obnove društva i svijeta.
Povjesničar religija Mircea Eliade u tome vidi dublji, gotovo mitski obrazac. Za njega je karneval obredno ponavljanje prijelaza iz kaosa u kozmos, trenutak kad vrijeme zastaje, pa nestaju i granice između živih i mrtvih. Taj "paradoksalni trenutak" čovjeku omogućuje periodično samoobnavljanje.
Dakle, karneval je mnogo više od puke zabave. On je mješavina kultura, od rimske društvene pobune i srednjovjekovnog tjeranja zime do kršćanskog kalendara. U Hrvatskoj, gdje su mnogi od tih običaja pod zaštitom UNESCO-a i još uvijek se živo njeguju, ta priča se ne samo čuva, već i svake godine iznova piše. Kako to u Novom Vinodolskom pjevaju nakon spaljivanja Mesopusta: "Bil je, ni ga, opet će prit". I doista, svake će se zime vratiti.
Riječani i gosti o karnevalu
Ove sam zime i sam bio na karnevalu, doduše bez kostima jer sam ga zaboravio. Porazgovarao sam s posjetiteljima karnevala i dobio različite izjave od različitih ljudi, no koliko god različiti bili, svi su bili u karnevalskom raspoloženju i spremni dati izjavu.
Za Izvora iz Kastva, inače predavača na katedri za metodologiju odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, karneval je “nešto najljepše.
"To je mjesec, ili nekad više, ludila, pozitivnog ludila i totalne kreative i slobode. Što je genijalno kod riječkog karnevala, za razliku od nekih drugih, poput venecijanskog, je to da je sve što valja na tom karnevalu po principu “uradi sam”, ljudi si uzimaju godišnje odmore, dogovaraju se oko kostima, šiju maske i stvarno žive taj karneval iz tjedna u tjedan – dolazi odozdo.
To je jedna proslava života, ali kritična prema svemu. Na prvom mjestu se rugaju sebi, a na drugom mjestu drugima. Nema vlasti kojoj se ne smiju i ne mogu rugati. S druge strane, imamo sve te silne teoretičare koji pričaju o municipalizmu, lokalnoj zajednici, razvoju civilnog društva, a karnevalska društva to rade. Iz godine u godinu bez velike priče sami skupljali lovu i organiziraju vozila. Svaka općina, svako selo, nekad i svaka ulica ima svoju priču i onda se svi zajedno okupe na riječkom karnevalu.”
Tako su prije čak i Istrorumunji, najmanja etnička manjina Europe, imali svoju reprezentaciju na riječkom karnevalu.
Joachim iz Stuttgarta studira u Heidelbergu i odlučio je posjetiti Hrvatsku van sezone da bi vidio riječki karneval. Kaže mi da, iako je već kao dijete volio maškare, na jugu Njemačke je karnevalska kultura puno slabije razvijena nego na zapadu zemlje ili kod nas na Kvarneru. Zato mu je bila posebna radost doći u Rijeku: “Informirao sam se i saznao da je riječki karneval svjetski poznat. Budući da inače volim Hrvatsku i imam puno njemačkih prijatelja hrvatskog porijekla, činilo mi se kao prirodan odabir za godišnji odmor između sveučilišnih semestara.”
Porazgovarali smo i s lokalnim pankerima: Roko iz Matulja osim “slavlja tradicije”, u karnevalu vidi “zabavu s frendovima s dodatkom maski”, a Gael iz Rijeke kaže da mu karneval znači “jako puno.” Kaže da “zna da se na taj može prikazati kako god hoće” i da “ima jako puno društva koje dijeli tu vibru.”
Anna iz Rumunjske je prošli semestar bila studentica u okviru Erasmus programa. Kaže mi da Rijeka i karneval za nju predstavljaju slobodu i zajedništvo. Dodaje da iako bi neki ljudi rekli da nije lijep grad, Rijeka je za nju “zbog svojih otvorenih ljudi jedan od najljepših”, a karnevalu se, kao jednom od najvećih na svijetu, radovala od početka razmjene. Iako joj je ovo bila prva karnevalska povorka, smjela je sudjelovati u bloku Erasmus studenata.
Timur iz Ukrajine je došao u Rijeku poslije ruske invazije, a kaže da je “upoznao ovaj grad i da mu se jako sviđa.” Isto kao i karneval, za koji može “obući štogod hoće, pa je tako lani obukao dječji kostim Batmana”, a ove godine će biti Spiderman, iako nije znao hoće li stati u kostim kad ga je kupio.
Karneval kao zrcalo društva
Ono što su sugovornici opisivali kao "pozitivno ludilo" i "totalnu kreativu", teoretičari karnevala prepoznaju kao duboko ukorijenjen društveni mehanizam. Naime, karneval nije samo bijeg od stvarnosti, već i njezino kritičko zrcalo. Kroz maskiranje i izvrtanje uloga, sudionici zapravo progovaraju o onome što ih u svakodnevici tišti – bilo da je riječ o poslu, obiteljskim obvezama ili širim društvenim normama.
Upravo zato na riječkim ulicama možemo vidjeti sve – od političara u karikiranim maskama do radnika koji su na jedan dan postali kraljevi. Karneval tako postaje svojevrsni sigurnosni ventil koji, ironično, svojom privremenošću zapravo osnažuje društveni poredak: dopuštajući nam da se na kratko oslobodimo, omogućuje nam da se u njega sutra bez pogovora vratimo.
Karneval je tako, kako bi rekao već spomenuti povjesničar religija Mircea Eliade, trenutak kad se zaustavlja vrijeme, ruše granice između živih i mrtvih te se ponavlja pradavni prijelaz iz kaosa u kozmos. To je obredna obnova koja čovjeka oslobađa tereta svakodnevice i privremeno ga postavlja izvan društvenih uloga – bilo da je riječ o robu koji ismijava gospodara ili o modernom čovjeku koji se skriva iza maske kako bi pobjegao od kapitalizma.
Naš suradnik Slavko Stilinović, donirao je ovaj tekst našem i vašem portalu u trenutku kada su nam smanjena sredstva financiranja. I ovim putem mu iskreno zahvaljujemo na podršci i solidarnosti.
Ako želite da i dalje objavljujemo više ovakvih kvalitetnih članaka, možete donirati — a sva prikupljena sredstva idu izravno na honorare autorica i autora.
Foto: Slavko Stilinović
Preporučite članak: