Zadružna poduzeća diljem svijeta zapošljavaju 250 milijuna ljudi i ostvaruju promet od 2,2 bilijuna dolara – podaci su Međunarodnog saveza zadruga http://monitor.coop/en/facts-and-figures.
U Europskoj uniji djeluje 160 tisuća zadruga sa 123 milijuna članova, a zapošljavaju pet i pol milijuna ljudi. Zadrugarstvo je vrlo rašireno u pojedinim sektorima kao što su poljoprivreda i šumarstvo, maloprodaja, ali i bankarstvo. U Nizozemskoj i Finskoj tržišni udio zadruga u poljoprivredi je oko 80 posto, one drže 99 posto švedske proizvodnje mlijeka i 60 posto proizvodnje vina u Italiji.
Zadruge odlikuje zajedničko vlasništvo i demokratska kontrola te snažna veza između poduzeća, potrošača i šire zajednice. Kad se priča o zadrugama u Europi, najčešće se voli isticati primjer baskijske kooperative Mondragon koja je pokrenuta 1956. kao mala industrijska zadruga, a danas zapošljava više od 80 tisuća radnika u 256 poduzeća u raznim djelatnostima: financije, industrija, maloprodaja, znanost i obrazovanje. Nakon ulaska Španjolske u EU, Mondragon se proširio i izvan Španjolske, ali tvornice pokrenute u drugim zemljama nisu se uspjele organizirati na zadružnom modelu.
Stanje u Hrvatskoj nije baš blistavo. Prema podacima iz prosinca 2014. registrirano je 1247 zadruga s 20.192 zadrugara, ali zaposleno ih je samo 2761. Većina zadruga nema nijednog zaposlenog, a čak 90 posto prihoda otpada na samo 10 posto zadruga. Najviše je poljoprivrednih zadruga, slijede usluge, prerađivačka industrija pa turizam i ugostiteljstvo.
Hrvatska je donijela legislativu vezanu uz zadruge, a pod okriljem Europske unije krenula je i u jačanje društvenog poduzetništva, pa je tako u proljeće ove godine donijela strategiju za razvoj društvenog poduzetništva u okviru koje su predviđena sredstva za razvoj te grane od koje u EU očekuju puno na planu stvaranja novih radnih mjesta, transformacije prema održivoj ekonomiji te suzbijanja siromaštva i socijalne isključenosti. Hrvatska, međutim, nema nikakvu strukturnu potporu za razvoj zadrugarstva, pa tako zadruge nisu čak ni oslobođene poreza na reinvestiranu dobit.
Od pripreme dokumentacije do financiranja
Lakše financiranje zadružnih projekata ubuduće bi trebala pomoći prva hrvatska Ebanka, etična banka, čiji je osnivač Zadruga za etično financiranje. Iako se kod nas riječ 'banka' i riječ 'etika' nikako ne mogu stavljati u isti kontekst, pa se tako i ne očekuje od njih praviti sintagmu, Goran Jeras, pokretač Ebanke, podsjeća da su povijesno banke nastajale upravo udruživanjem obrtnika, poljoprivrednika i građana koji samostalno nisu mogli financirati svoje potrebe, ali zajednički – jesu. Banke su tako funkcionirale stotinama godina sve do razvoja tržišta kapitala u 20. stoljeću kada su banke shvatile da je puno veća zarada u ulaganju u spekulativne poslove. I danas su neke od glavnih europskih poslovnih banaka u vlasništvu zadruga ili su zadružno organizirane – uključujući francuski Credit Agricole ili njemačku DG banku. U Njemačkoj je vrlo snažna tradicija štedionica na koje su vezani deseci tisuća kooperanata i te su banke ostale neokrznute u financijskoj krizi.
Etične banke u Europi imaju svoju federaciju koja okuplja 25 banaka iz raznih zemalja u koju je hrvatska Ebanka primljena prošlog svibnja, iako još nije službeno počela s radom. U Zadruzi za etično financiranje nadaju se da će se banka uskoro otvoriti jer su svi preduvjeti ispunjeni i još se čeka samo licenca potrebna za rad. „Ebanka je etična razvojna banka u vlasništvu svojih klijenata i zato joj je u cilju da dobro posluje“, objašnjava Jeras. Zadruga za etično financiranje, koja osniva banku kao dioničko društvo (po našim zakonima banke moraju biti d. d.), trenutačno ima 350 članova – zadruge, jedinice lokalne samouprave, OPG-ove, poduzeća poput ITAS-a. Funkcionirat će kao i svaka druga financijska institucija, ali u fokusu neće imati profit, nego potrebe zajednice. Odlikovat će je transparentnost i načela jednakopravnog odlučivanja (uprava banke odlučuje o operativnim pitanjima, ali odgovara zadrugarima). Kamate ne bi trebale prelaziti 4 posto, a sva dobit bit će reinvestirana.
Banka će maksimalno podržavati razvoj realne ekonomije. Poseban naglasak bit će na organskoj poljoprivredi i povezivanju energetike i obnovljivih izvora s poljoprivredom, inovacijama i start-upovima, projektima društvenog poduzetništva i razvoju civilnog sektora. „Novi trend u Europi i svijetu, potaknut preispitivanjem današnjeg neoliberalnog ekonomskog modela, usmjeren je na demokratizaciju proizvodnje hrane i energije kroz modele zajedničkog vlasništva nad proizvodnjom u sklopu energetskih ili poljoprivrednih zadruga. S obzirom na informatizaciju društva, poboljšane mogućnosti komunikacije i transfera novca, zadružni modeli često kombiniraju inovativne metode financiranja poput crowdfundinga, koji izravno bez posrednika okuplja sredstva većeg broja građana ujedinjenih oko zajedničkog cilja, s klasičnim metodama financiranja putem kreditiranja razvojnih banaka.
U Hrvatskoj kroz Zadrugu za etično financiranje i u suradnji s našim članovima poput Zelene energetske zadruge, stvaramo model financiranja koji će putem etične banke kombinirati crowdfunding, klasično kreditiranje, ulazak u suvlasnički odnos i sufinanciranje razvojnim sredstvima Europske unije i razvojnih financijskih institucija (EIF, EBRD, EIB i sl.). Model je pristupačan i građanima koji nemaju iskustva i znanja o korištenju razvojnih sredstava i to tako da će, osim samog financiranja, Zadruga za etično financiranje, u suradnji sa svojim partnerima, svojim članovima nuditi i cjelokupnu uslugu pripreme dokumentacije, implementacije i savjetovanja za vrijeme provođenja projekta, i to uz troškove koji će najvećim dijelom biti uključeni u cijenu financiranja. Na taj će se način praktički bilo kome tko se želi uključiti u zadružni oblik poljoprivrede i proizvodnje energije omogućiti puna podrška u svakom segmentu njegova poslovanja“, objašnjava Jeras.
Hrvatska jedina zemlje bez olakšica za zadruge
„Hrvatska je, nažalost, specifična po tome da se u javnoj percepciji zadruge automatski povezuju sa socijalizmom, što naravno ne odgovara istini s obzirom na to da je tradicija zadrugarstva u Hrvatskoj duga više od 200 godina. Zadruge su važan čimbenik svjetskog gospodarstva koji svoju uspješnost dokazuje i u vrijeme gospodarske krize te je nužno tu percepciju promijeniti kako bismo mogli krenuti naprijed s našom poljoprivrednom proizvodnjom i korištenjem obnovljivih izvora energije od strane građana. Drugi problem je duga povijest korupcije i lošeg upravljanja poduzećima u Hrvatskoj od koje nažalost nisu bile izuzete ni zadruge. Povjerenje se treba ponovo graditi, međutim to se sigurno može vrlo jasnim i transparentnim načinom upravljanja i financijskim izvještavanjem te okupljanjem ljudi koji nisu obilježeni malverzacijama iz prošlosti. Na taj način i pogotovo uz kreiranje dobrih primjera u praksi moći će se osigurati dugoročan rast ovog modela u Hrvatskoj“, tumači.
Koliko se u Hrvatskoj slabo drži do zadruga, pokazuje, navodi, to što je Hrvatska jedina država u Europi koja ima diskriminirajuću poreznu politiku prema zadrugama. „Zadruge su u većini drugih država prepoznate zbog svog sustava rada koji onemogućava spekulacije i koji je orijentiran na stvaranje dugoročnih vrijednosti za lokalne zajednice. Zbog toga su zadruge u svim državama EU-a osim Hrvatske priznate kao poslovni subjekti koji donose dodanu vrijednost zajednici i imaju pravo korištenja poreznih olakšica, olakšan pristup tržištu i natječajima za javnu nabavu“, navodi Jeras, dodajući kako je problem i u slaboj educiranosti građana o prednostima zadružnog modela.
Obnovljivi izvori energije u suvlasništvu građana
Igor Grozdanić i Edo Jerkić iz Zelene energetske zadruge, jedne od članica Zadruge za etično financiranje, fokusirani su na projekte održivih kampova na otocima i obali (projekt SustainCamp), mala i srednja bioplinska postrojenja u unutrašnjosti, vjetroelektrane u suvlasništvu građana te slične projekte energetske učinkovitosti. Grozdanić smatra da malim projektima u sektorima poljoprivrede, energetike i turizma možemo puno učiniti na razvoju lokalnih sredina. Uključivanjem što većeg broja građana u energetske zadruge okrupnjava se kapital i smanjuje rizik investicije. Na taj način lokalna zajednica može konkurirati velikim energetskim kompanijama i zadržati energetske potencijale pod svojom kontrolom. Također, zadrugama je olakšan pristup sredstvima iz fondova EU-a i drugim oblicima poticajnog financiranja.
„Čvrsto vjerujemo da je pravi potencijal razvoja ostvaren tek kroz implementaciju velikog broja malih projekata (pojedinačno na razini vlastita kućanstva, zgrade ili obiteljskog gospodarstva) koji su onda zajednički uvezani u projekt energetske zadruge koji omogućava benefite kolektivnog pristupa. Cilj je omogućiti efikasniji pristup proizvodnji hrane i energije koji koristi veći dio potencijala zemljišta i stambenih objekata od klasičnog pristupa pri kojem pri izgradnji fokusira isključivo na građevinski dio projekta, zanemarujući prehrambeni i energetski“, navodi.
Grozdanić ističe i problem sigurnosti hrane te naglašava kako je od iznimne važnosti poticanje projekata koji su bazirani na lokalnim proizvođačima. „Time se omogućava ne samo egzistencija tih proizvođača, nego i kvalitetna prehrana lokalnog stanovništva, zapošljavanje dugotrajno nezaposlenih osoba i osoba koje se teško zapošljavaju, a iz ove primarne djelatnosti moguće je onda razviti i ostale popratne djelatnosti kao što su agroturizam, zdravstveni turizam i sve ono što pojedini lokaliteti omogućavaju - koje ujedno integriraju turizam, energetsku učinkovitost, poljoprivredu i održivo gospodarenje otpadom“, kaže.
Uvjeren je da energetske i poljoprivredne zadruge predstavljaju budućnost energetike i poljoprivrede u svijetu. Države poput Njemačke, Francuske, Nizozemske, Belgije i Danske to su već prepoznale i trenutno se dvije trećine svih projekata obnovljivih izvora energije u Njemačkoj pokreće od strane energetskih zadruga, a zadruge su i glavni nosioci poljoprivredne proizvodnje u tim zemljama. „Ti projekti su iznimno važni jer uz njihovu pravilnu realizaciju na opisani način, građani postaju vlasnici energije i hrane za svoje potrebe, ne ovise o razlikama u tržišnim cijenama, ostaje im veći dio prihoda za ostale životne potrebe i štednju, povećava im se vrijednost objekta u kojem žive te imaju bitno niži rizik pri financiranju od strane banke. Takav se pristup pokazao iznimno uspješnim u zapadnim državama i ne postoji nikakav razlog da se takav uspješni model ne preslika i u Hrvatsku“, zaključuje Grozdanić.
Tekst je nastao u okviru nezavisnog novinarskog projekta "Samoupravljanje", koji financijski podupire Ministarstvo kulture, no članak ne izražava stavove i mišljenje spomenutog Ministarstva
Izvor naslovne fotografije: Portal Forum, Osobna arhiva
Preporučite članak: