Ako bi slijepo vjerovali statistici, mogli bi zaključiti da u Hrvatskoj živimo u društvu ravnopravnosti u kojem su slučajevi seksualnog uznemiravanja na poslu nešto što se sporadično događa. No, iza malih brojki prijavljenih slučajeva krije se mučna istina - žene seksualne, a i nasilnike ostalih vrsta, ne prijavljuju jer funkcionalnog sustava koji bi ih štitio na radnom mjestu jednostavno nema.
Posebno su toga svjesni članovi tima Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. "Zakon o radu propisuje da mora biti ustrojen mehanizam zaštite dostojanstva radnika, ali kada ga ustrojite to ne znači da će mehanizam funkcionirati, osnovna i impulsna reakcija, pogotovo velikih kompanija je da se to zataška. Naši poslodavci nisu educirani da bi za posao bilo korisno da se to procesuira“, objašnjava jedan od glavnih uzroka problema Nebojša Paunović iz tima Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.
Ova institucija, zajedno s 16 organizacija civilnog društva, koje djeluju u sedam europskih zemalja, sudjeluje u projektu Teamwork 2 kojim se želi uspostaviti funkcionalan sustav zaštite žrtve.
Nikos Moraitis, iz Industrial and Bussines Training Instituta iz Grčke, ovako je ukratko opisao projekt: Dizanje svijesti u kompanijama o problemu seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, osnaživanje radnica i radnika da istupe i prijave seksualno uznemiravanje, te pomaganje tvrtkama da unaprijede mehanizme borbe protiv seksualnog uznemiravanja kroz radionice i edukacije.
Lovorka Marinović, iz Centra za nove inicijative, kroz statističke podatke UNDP-ovog istraživanja Indeks društvenih normi o spolu upozorila je na sumornu stvarnost u kojoj živimo – u posljednjih deset godina nema poboljšanja po pitanju predrasuda prema ženama.
Istraživanje provedeno u 80 zemalja koje čine 80 posto svjetskog stanovništva pokazalo je da 49 % ispitanika smatra da su muškarci bolji političari od žena, samo 27 % misli da je za demokraciju važno da žene imaju ista prava kao i muškarci, njih 46 % smatra da muškarci imaju veće pravo na rad, a 25 % smatra da je u redu da muškarac tuče svoju ženu.
Ovi podaci nisu iznenadili Dašu Šilović iz Central and East European Network for Gender Issues. "Ovaj projekt je pokušaj da se uhvatimo u koštac s društvom nasilja, posebno u našoj regiji. Kultura nasilja prouzrokovana je ratovima, neimaštinom, osjećajima straha i beznađa i onda se to reflektira na više razina. Pitanje je moći, u principu onaj koji je jači i koji dominira je i onaj koji perpetuira nasilje. Stvari se ne mogu mijenjati bez mijenjanja politike na nivoima koji odlučuju o našem društvu, samo izaći na ulicu nije dovoljno. Svugdje je problem isti, imamo zakone, ali se ne provode jer politici to pitanje nije bitno“, zaključila je.
Da se čeka politiku da nešto učini ne bi daleko stigli. Zato psihologinja Radojka Kraljević ističe kako je važno osnažiti žrtvu. To je nešto što svatko od nas može napraviti u svojoj radnoj okolini. "Kada se žrtva odluči progovoriti onda je vrlo važno da znamo što dalje s tim što je rekla, da je podržimo, ohrabrimo i autentično slušamo, ako to ne učinimo, ostat će bespomoćna.“
Kao glavne razloge neprijavljivanja ističe egzistencijalni strah kod žena, ali i obeshrabrujuće poruke društva tipa ne treba to prijavljivati, nije ti ništa učinio. To žrtvu navodi na razmišljanje: "Što će se promijeniti ako kažem? Vjerojatno ništa.“ U iznimno teškoj situaciji najviše hrabrosti treba imati žrtva, ističe psihologinja Kraljević.
"Bez prijave ništa, ali da bi prijavila, žrtva mora biti osnažena i znati da postoji način da se to riješi. Ja mislim da smo time što smo krenuli govoriti o tome i ako nasilnik zna da će biti procesuiran, onda smo već otvorili taj lanac, ali vidite da nije jednostavno, no mislim da smo se dosta pomakli“, zaključila je.
Nebojša Paunović iz tima Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova svjestan je da ne postoji senzibilitet za procesuiranje pa ovaj projekt napada tu slabu točku. "Poruka žrtvi kod nas je jako loša i imamo jako niske brojke prijava, a onda imamo duplo niže brojke optuženih i od toga broja još niže brojke osuđenih osoba koje su osuđene na vrlo vrlo blage kazne. Imamo ogromnu sivu zonu koja pokazuje da stvari ne funkcioniraju. Rješenje je da se kroz edukaciju i konstantne treninge razvije senzibilitet za takvu vrstu prijestupa i da se žrtva osnaži i da prijavljuje i da zna da prijava ima svrhu“, kaže Paunović i poziva sve žene, ali i muškarce da se jave pravobraniteljici ako ih netko seksualno zlostavlja na radnom mjestu, a poslodavac ih ne štiti.
"Počinitelji zlostavljanja nemaju hrabrosti, oni su kukavice. Bilo koji napad možete odbiti prvo sami, a ako ne ide, onda mora biti mehanizam gdje se može prijaviti, ako tog mehanizma nema onda se može prijaviti pravobraniteljici za ravnopravnost spolova. Pravobraniteljica neće pokretati postupak zaštite žrtve i progona počinitelja nego će ciljati na instituciju koja to nije osigurala. Mi ćemo napadati i kažnjavati poslodavca koji to nije osigurao“, zaključio je.
Do kraja projekta Teamwork 2 više kompanija i javnih ustanova u Hrvatskoj proći će kroz edukacije kako spriječiti seksualno uznemiravanje na radnom mjestu. Ono što svatko od nas može napraviti već od sutra na svom radnom mjestu jest da ne okrećemo glavu kada vidimo nasilje, nego pomognemo žrtvi i suprotstavimo se nasilniku.
Preporučite članak: