Kada se punom parom ne odrađuju projektne aktivnosti, onda se punom parom raspisuju novi projekti i pišu projektni izvještaji. Ne čudi stoga da je glavna prepreka osnivanju sindikata u civilnom sektoru bilo – nedostatak vremena. Ipak, prije godinu dana i to se dogodilo – osnovan je sindikat SKUPA.
Prije točno godinu dana, u prosincu 2021. godine, osnovan je sindikat SKUPA (Sindikalni kolektiv udruženih prekarnih radnica i aktivista). Pod geslom „Zajedno smo skupa, skupa smo jače!“, radnička i aktivistička organizacija osnovana je s ciljem okupljanja svih onih u Hrvatskoj koji rade ili djeluju u organizacijama civilnog društva ili neprofitnim organizacijama, bilo da se radi o radu na ugovor o djelu, autorskom ugovoru, studentskom poslu ili volontiranju. Riječ je, dakle, o prvom sindikatu osnovanom specifično za potrebe radnica i radnika u neprofitnim organizacijama i organizacijama civilnog društva. Organiziran je po principu pet regija na koje je Hrvatska podijeljena, a svaka regija ima svoju povjerenicu koja ju pokriva.
Povod osnivanju sindikata su borba za bolje radne uvjete, borba protiv prekarnog rada, izrabljivanja i negativne percepcije o radnicama i radnicima u ovom sektoru, kao i pružanje potrebne pravne pomoći, zagovaranje i pregovaranje s poslodavcima itd. O tome koji su konkretno problemi koji muče radnike u civilnom sektoru te kako je protekla prva godina rada razgovarali smo s članicom i jednom od osnivačica sindikata SKUPA Sandrom Kasunić.
„Kada smo osnovali sindikat prošle godine, učinili smo to s oko 40 članova. U međuvremenu smo taj broj poduplali“, ističe Kasunić. „Fluktuacija u sektoru je nešto što primjećujemo i među našim članstvom – ljudi naprosto dolaze i odlaze. Ulaze u ovaj sektor jako motivirani, a onda se razočaraju. Ne produljuju im se ugovori o radu, neki odlaze u privatni sektor, a neki odlaze i iz Hrvatske. Žele se baviti temama koje ih zanimaju, no isto tako žele siguran život. To nam je samo dodatna potvrda da je sindikat ovog tipa potreban. Mi pokušavamo postići tu ravnotežu u civilnom sektoru.“ Unatoč fluktuacijama, sindikat SKUPA u prvoj je godini rada imao konstantan rast, a to im, kažu, daje nadu.
Veliki je problem pritom taj što radnici u civilnom sektoru često sami sebe izrabljuju. „U civilnom sektoru je situacija takva da smo sami sebi često poslodavci. To ovisi od udruge i organizacije: u nekim situacijama je vrlo jasno tko je poslodavac, no ima i situacija u kojima si i radnik i poslodavac, tj. granice su nejasne“, objašnjava Kasunić. „Nisam sigurna je li ’emocionalna ucjena’ prava riječ jer se onda postavlja pitanje tko koga ucjenjuje, no kada radiš društveno koristan rad, postavljaš si pitanje do koje mjere si smiješ nekad ‘dozvoliti’ maštati o pravednim i normiranim radnim uvjetima. U tom polju imamo mnogo posla, da osvijestimo te granice i dođemo do određene razine samodiscipline, da ne radimo u permanentno izvanrednom stanju.“
Uz to se javlja i drugi problem, a taj je da postoje slučajevi u kojima poslodavci u civilnom sektoru svjesno koriste taj trenutak u kojem netko obavlja društveno koristan rad te kao da očekuju od radnika da ovaj posao radi (isključivo) iz ljubavi. „Riječ je pritom o svjesnom izrabljivanju radnika, a tu su i drugi problemi: zaposleni na ugovore na određeno, radnici su u stanju trajne nesigurnosti, brinu hoće li na godišnjem odmoru morati raditi, hoće li se razboljeti tijekom tzv. vruće faze projektnog izvještavanja kada si ne mogu priuštiti biti bolesni jer nema tko drugi odraditi posao, itd.“, ističe Kasunić.
Treća stvar je problem financiranja, tj. donatora. Civilni sektor uglavnom se financira projektima koji se prijavljuju donatorima. To mogu biti institucije države, međunarodne organizacije, privatne firme ili zaklade. Dakle, radnici civilnog sektora rade pod određenim pravilima koje postavljaju donatori projektnih sredstava. Kasunić objašnjava kako takva financiranja ne omogućuju udrugama cijelu paletu financiranja prava koja proizlaze iz Zakona o radu, jer su sva moguća financijska prava osim plaće u očima donatora nenamjenska sredstva koje oni ne financiraju: „Pojednostavljeno rečeno, udruge moraju ta sredstva koristiti u određene svrhe i ne smiju staviti na stranu određen udio tih novaca kako bi zaista mogli imati nekakva sredstva za neizravne troškove i adekvatnu provedbu svih odredbi koje se tiču zaštite na radu. Pitanje je to i drugih radnih kompenzacija, od adekvatnih kompenzacija za naobrazbu do adekvatnih kompenzacija za prekovremene sate za koje udruge nemaju novaca. A znamo da su prekovremeni sati naprosto zadanost rada u civilnom društvu. Iznos plaće je često fiksiran i ograničava ga sam donator te nije podložan, primjerice, korekcijama s obzirom na rast inflacije ili troškova življenja. Naravno, ne postoji ni mogućnost isplate otpremnine pa se potpisuju odricanja od prava, a to ne bi trebalo tako biti u smislu dobrih uvjeta rada.“
„Sindikati mogu biti slobodniji i hrabriji“
Čovjeku dođe da se zapita – ima li ičeg pozitivnog u uvjetima rada u civilnom sektoru? Na to pitanje Kasunić se smije i odgovara upravo u onoj maniri o kojoj je govorila na početku: „Mi smo ipak odabrali rad u jednom sektoru koji je slobodniji u smislu bavljenja temama koje su nam važne, gradnje ekspertize u tim istim temama, radu na boljitku društva… To je jako lijep osjećaj. Bilo bi lijepo kad bi i država to prepoznala s obzirom da smo u nekim procesima, poput primjerice obnove na Baniji, efikasniji od nje.“
No, nekako kao da prevladava stav u javnosti da oni koji rade u civilnom sektoru nisu „pravi“ radnici. Kasunić podsjeća na problem s početka: „Nekad ni sami sebe ne percipiramo kao takve, a ono što dobivamo članstvom u sindikatu je upravo to – postavljamo se kao radnici u civilnom sektoru.“ Iz sindikata SKUPA ističu kako je jedan od motiva stvaranja sindikata bio i taj što postojeći sindikati do sada nisu pokazali baš neko pretjerano zanimanje za njih. „Nismo vidjeli da se naši problemi uzimaju zaozbiljno u Hrvatskoj. Kroz SKUPA smo dobili sindikalni glas i konačno imamo jedan sindikat koji razumije sve tenzije koje postoje u našem sektoru, koji nije niti javan niti privatan“, objašnjava Kasunić. „Nismo došli samo kritizirati, već i dati doprinos da sve probleme i izazove s kojima se susrećemo unaprijedimo, da poboljšamo radne uvjete kako bi rad u civilnom sektoru bio dobar, kvalitetan i dostojanstven rad. Ne samo da bi ti uvjeti poboljšali naše materijalne uvjete kao radnicima, već bi doprinijeli tome da još bolje radimo s ljudima koje podržavamo iz dana u dan.“
Sindikat SKUPA u travnju 2022. godine postao je i punopravna članica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske. Ova odluka donesena je jednoglasno, a predsjednik SSSH Mladen Novosel pritom je istaknuo važnost postojanja SKUPA jer u tom sektoru radi preko 20 tisuća radnika čiji uvjeti rada često nisu adekvatni. SKUPA je, s druge strane, zadovoljan jer su ovime postavili pitanja radnika i radnica u civilnom sektoru na dnevni red i to nivo reprezentativne središnjice. Radnice i radnici sada mogu dobiti sve najosnovnije sindikalne usluge poput besplatne pravne pomoći, savjetovanja i zastupanja, te općenito tip podrške koji u toj mjeri dosad nije postojao.
Unatoč dvojbama oko toga hoće li im proći „njihov progresivniji statut“, uspješno su se registrirali te ističu kako je statut prošao bez problema. Naime, riječ je o statutu pisanom u generičkom feminimumu. Redovno članstvo je prilično široko definirano te uz radnice i radnike koji rade preko ugovora o radu obuhvaća i druge oblike rada – honorarce, volontere, itd. Odlučili su se i za kolektivno vodstvo sindikata, procesi odlučivanja mogu se obaviti putem digitalnih alata, a kako objašnjava Kasunić, poigrali su se i s hibridom podružnica i povjerenika koje su definirali na teritorijalnoj razini. “Zbog ovoga smo na hrvatskoj sindikalnoj sceni poput čudnovatog kljunaša”, smije se Kasunić te dodaje: “Smatramo kako je ovo dobar znak jer je poštovana autonomija koju sindikati imaju, te dobar primjer da sindikati mogu biti slobodniji i hrabriji upravo u postavljanju, ali i mijenjanju svojih temelja”.
U godini koja dolazi, planiraju doći do još više ljudi, što je poseban izazov u sektoru koji je prekaran i jako decentraliziran. Štoviše, i sam sindikat SKUPA još uvijek je volonterski sindikat bez zaposlenih radnika. Dakle, i sami su u prekarnoj situaciji. Trenutno rade na tome da osmisle strategiju i kroz sindikalne doprinose počnu zapošljavati u sindikatu, što će se zasigurno odraziti i na bolji terenski rad.
U prvoj godini djelovanja sindikata održali su prvomajsko SKUPljanje, edukaciju sa SSSH-om i drugarskom organizacijom CEDRA iz Slovenije, Božićno okupljanje, a i imali su predstavljanja u Puli, Osijeku i online. Kako kaže Kasunić, svaki put na takvim događajima dolaze do novih članova, što im daje vjetar u leđa i energiju za daljnje djelovanje. „O potrebi za sindikatom ovakvog tipa pričalo se unazad 20 godina. Kad smo ga osnovali, dobili smo jako puno pohvala jer je to netko stigao – ali doslovno stigao, sa svim vremenskim kapacitetima – to napraviti. Do sada je ta ideja uvijek odgađana jer je vremenski bilo zahtjevno naći ljude za osnovati nešto. Zato je osnivanje sindikata SKUPA izazvalo ogroman interes, ne samo u Hrvatskoj, već i u regiji. Naprimjer, kolegice iz Makedonije su, ohrabrene našom pričom, krenule u ozbiljnije razgovore vezane uz formiranje makedonskog sindikata. Također smo u kontaktu s drugaricama iz Srbije koje razmišljaju kako i tamo osnovati sindikat ovog tipa, budući da imaju drugačije postavke Zakona o radu. U kontaktu smo s kolegama i kolegicama iz Slovenije koji su osnovali svoj sindikat…“, ističe Kasunić.
„Umrežavamo se i uspjeli smo se u godinu dana pozicionirati na sindikalnom polju. Iduća godina je tu da se dodatno financijski stabiliziramo i ono puno bitnije – omasovimo. Godina 2022. nam je zaista bila ogroman vjetar u leđa, sa svime što nam je dala i što nam je ostalo kao polog za bolju budućnost.“
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Naslovna fotografija: SKUPA/Radnička prava
Tekst napisala:
Preporučite članak: