Velika većina studenata odradila je barem jedan studentski posao tijekom svog akademskog obrazovanja. Naravno, kroz te poslove stekli su raznolika iskustva. Postoje teži i lakši poslovi, bolji i lošiji poslodavci… Nekoliko studenata podijelilo je s nama svoja radna iskustva.
Prema službenim podacima Studentskog centra u Zagrebu, od 1. siječnja do 30. rujna ove godine preko zagrebačkog Student servisa radilo je ukupno 38.380 studenata. Studenti su u tom razdoblju izvadili 244.084 ugovora, zaradivši pritom iznos od čak 101.614.041,58 eura!
Vjerojatno bi se baš svi od ovih više od 38.000 studenata složili kako su odnos sa šefovima i radna atmosfera izrazito važni.
Iskustvo rada u struci još tijekom studija
Student diplomskog studija elektrotehnike Frano Šuman podijelio je s nama dojmove sa svog prvog studentskog posla, počevši s time zašto se uopće odlučio zaposliti.
"Osnovni motiv je bio taj da počnem raditi u struci i da skupim neko prvo radno iskustvo. Također sam osjećao da je vrijeme da počnem zarađivati svoj novac, te da više ne ovisim o roditeljima u tom pogledu. Trebalo mi je nekih 6 mjeseci da nađem posao u struci (IT industrija, op.a.)", kaže Frano.
Kada je riječ o poslodavcu, na njega ima puno manje zamjerki nego na Studentski centar. "Uglavnom sam zadovoljan s poslodavcem. Atmosfera na poslu je poprilično opuštena, nadređeni mi ne daju previše obaveza. Iskreno, volio bih da me malo više upute u neke detalje u vezi samog posla, ali razumijem da to ne prakticiraju jer sam ipak početnik. Izrazito sam zadovoljan njihovom strpljivošću sa mnom početnikom. Rekao bi da ima više pluseva nego minusa.
Što se tiče Studentskog centra, plaća je nekad prije, a nekad poslije 15. u mjesecu. Ne znam je li to do njih ili mog poslodavca. Zadovoljan sam jer vrlo brzo izvadim ugovor, a SC je općenito dosta brz u svemu. No ono što je minus kod njih su oglasi na njihovoj web stranici. Gotovo je nemoguće naći neki ozbiljan posao u struci preko SC-a, barem u IT industriji."
Frano dodaje da je vrlo brzo dogovorio posao; upoznao je predstavnika tvrtke u kojoj je trenutno zaposlen na Career Dayu Tehničkog Veleučilišta u Zagrebu. Prijavio se za posao online putem, i u roku od tri tjedna bio je zaposlen. Što se tiče zarade, navodi da je prilično zadovoljan. "Plaća je OK u odnosu na obaveze koje imam. S obzirom na prosječnu plaću u IT sektoru, moja plaća je pak ispod prosjeka. Pozitivna stvar je što RH ne oporezuje ljude mlađe od 25 godina i studente. Teško je naći posao u mojoj struci pa razumijem zašto mi je plaća takva kakva je, ali imajući u vidu standard IT industrije, možda je ipak preniska."
Na pitanje kako se osjeća na poslu, kaže: "Sviđa mi se fleksibilno radno vrijeme i to što poslodavac iznad svega prioritizira da završim fakultet. Kad god imam neku akademsku obvezu, ne prave mi nikakav problem da uzmem slobodan dan ili radim skraćeno. Izrazito me potiču da završim fakultet. Sviđa mi se progresivan stav na radnom mjestu, prihvaćanje različitih ljudi u svakom pogledu. Radna kolegica je nedavno promijenila spol, i svi kolege su to stvarno super prihvatili. Ogroman je poticaj i prema obiteljski orijentiranim kolegama; oni koji dobiju dijete dobivaju obiteljski poticaj, ljudi drugih orijentacija, identiteta su potpuno prihvaćeni. Promoviraju i rad od kuće što je isto vrlo pozitivno.
Nema previše stresa, atmosfera je poprilično pozitivna. Sve u svemu, puno je više pozitivnih stvari u odnosu na negativne. Imamo menzu s vrlo zdravom hranom na poslu. Ono što bih ipak osobno istaknuo kao mali minus jest slabija transparentnost i upućenost u organizacijsku strukturu. Mislim da se u IT sektoru dosta poštuju radnička prava, za razliku od brojnih drugih sektora poput turizma i ugostiteljstva", zaključuje Frano.
Prije elektrotehnike - blagajna
Ante Liović student je diplomskog studija elektrotehnike na FER-u. I trenutačno radi kao blagajnik. "Htio sam imati više džeparca od onoga što su mi slali roditelji. Uz to, primijetio sam da imam višak slobodnog vremena kojeg nisam htio provesti samo izležavajući se. Prošao sam više poslova i poslodavaca, a moj doživljaj se jako razlikuje od posla do posla. S nekim poslodavcima sam razvio čak i prijateljski odnos i bilo je pravo zadovoljstvo ići na posao. Naravno, s nekim drugima sam imao potpuno suprotno iskustvo.
No za razliku od Frane, Ante nema nikakvu zamjerku za Studentski centar. "Uvijek su bili OK prema meni. Svaku plaću sam dobio više-manje na vrijeme, jednom su čak i tjerali poslodavca da mi isplati plaću u zadanom okviru jer sam se požalio na kašnjenje. Poslove uglavnom tražim gledajući objave na njihovoj web stranici. Sezonu uvijek radim na istom mjestu te se javljam izravno poslodavcu. Kod gledanja oglasa važna mi je satnica, ali i očekivanja poslodavca. Ne mogu raditi puno radno vrijeme niti garantirati isti broj radnih sati svaki tjedan. Kad pronađem ono što mi odgovara, javim se na navedeni kontakt u oglasu."
Priznaje da je svojom zaradom donekle zadovoljan, ali ipak vidi prostora za napredak. "Naravno da želim veću satnicu i ukupno veću zaradu, ali trenutna situacija nije toliko loša. Zapravo, baš sam išao gledati koliko više zarađujem trenutno nego prije dvije ili tri godine. Naravno, uz općenito poskupljenje svega stvarno smatram da se studentski minimalac mora povećati. Ante naposljetku zaključuje: "Osjećam se OK. Stvarno ne mogu naći bolju riječ. Uglavnom mi nije mrsko ići na posao, odradim ga bez problema, ali ipak jedva čekam da mi smjena završi.
Rad koji financira studij arheologije
Naša posljednja sugovornica Paola Bruna Bratonja studentica je završne godine arheologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Zanimljivo, Paola je motivaciju za rad dobila i prije početka studija.
"Odluku o početku rada donijela sam još tijekom srednjoškolskih praznika, budući da sam si htjela podebljati džeparac. U trenutku kada sam počela studirati zaposlila sam se jer sam se sama financirala, tako da i nije bilo druge opcije. Što se tiče poslodavaca, promijenila sam ih nekoliko. Na većini mojih radnih mjesta poslodavcima su bili važni dobri odnosi sa svojim radnicima. Uglavnom su ih i nagrađivali bonusima jer jasno je da svi bolje rade ako su zadovoljni. Ako mi se poslodavci nisu svidjeli, brzo bih napustila to radno mjesto i pronašla novi posao. Sa Studentskim centrom nisam imala nikakvih problema, no ne bi ih ni trebalo biti s obzirom na minimalni kontakt. Sve ugovore podižem i šaljem online putem."
Paola nema nikakvu zamjerku za proceduru pronalaska i dogovaranja posla. "Zaista je puno različitih poslova i svatko može pronaći nešto što ga zanima. Poslove najčešće tražim preko web stranice Student servisa ili Facebook grupa. Tu je i jednostavnija opcija da mi netko od prijatelja sredi posao na kojem oni već rade. Ni kod dogovaranja posla nisam imala problema, jer sam većinom radila za velike tvrtke sa kojima se sve odmah odgovori."
Paola kaže da joj zarada poprilično varira na mjesečnoj bazi, s obzirom da uz studij radi koliko stigne uz ispite i ostale akademske obveze. "Ponekad sam zadovoljna jer si mogu priuštiti sve što želim pa čak i uštediti, a ponekad zaradim samo da si priuštim osnovne stvari." Na koncu dodaje da se na većini poslova osjećala zadovoljno te se na njima zadržala neko vrijeme. Poslove na kojima se nije osjećala dobro lako zamijeni s novima, jer su joj uvjeti rada najbitniji.
Mladi i naivni na meti nepoštenih poslodavaca
I sam sam imao razna iskustva na brojnim poslovima koje sam radio tijekom svog studiranja. Smatram da to kako će osoba doživjeti neki posao dosta ovisi i o njenom načinu razmišljanja i karakteru. Iz svake situacije nastojim izvući nešto pozitivno i naučiti nešto novo, a tako je bilo i na mojim studentskim poslovima.
Sve njih sam doživio kao priliku da obogatim svoje radno iskustvo te steknem neka nova znanja. Rekao bih da sam u svakom poslu uspio naći nešto dobro, te da sam ipak imao više pozitivnih nego negativnih iskustava. U najgorem slučaju, shvatio bih da mi se neki posao ne sviđa i odlučio da ću pronaći neki drugi angažman.
Ne mogu reći da je bilo puno situacija u kojima moja radnička prava nisu bila poštovana, no ipak moram izdvojiti jednu situaciju. Naime, studentskim ugovorom definirano je da je studentska satnica uvećana za 50% za rad nedjeljom, praznicima i noćni rad. Jedan od mojih bivših poslodavaca zanemarivao je tu stavku, iako sam imao puno odrađenih sati u takvim okolnostima. Poslodavac mi naravno nije obznanio tu svoju praksu pri dogovaranju posla, za što sam saznao nekoliko dana kasnije od radnih kolega (također studenti).
S obzirom da nisam bio jedini u takvoj situaciji, pretpostavio sam da nema previše smisla razgovarati o tome s poslodavcem, pa ni Student servisom. To možda nije poželjno i pravo razmišljanje, no tako sam u tom trenutku odlučio. U svakom slučaju, radilo se o nepoštovanju ugovora koje je bilo potpuno nepravedno prema meni i drugim kolegama studentima. Nisam se dugo zadržao na tom poslu pa ne znam kakva je situacija trenutno, ali poznavajući poslodavca sumnjam da se ta nepravda ispravila.
Vjerujem da nažalost ima još studenata čija su radnička prava na razni način pogažena ili nepoštivana, no nadam se da će se oni (za razliku od mene i mojih kolega) barem pokušati izboriti za svoja prava. To je najmanje što mogu napraviti; ne samo zbog sebe, nego i zbog drugih studenata.
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Foto: cityportal.hr,
Preporučite članak: