Da nema tzv. "sezonaca" iz kontinentalne Hrvatske i zemalja iz regije teško bi se mogli iz godine u godinu hvaliti sve uspješnijim turističkim sezonama. Iza dobrih statistika stoje vrijedni i predani ljudi koji su trbuhom za kruhom krenuli na Jadran tijekom ljetnih mjeseci. Donosimo vam priču o Andrijani i Vanetu.
Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, u Republici Hrvatskoj trenutno je 121.376 stranih radnika iz trećih zemalja, te 10.000 iz država članica Europske unije. Iako mnogi od njih imaju cjelogodišnje poslove, znatan je i broj onih koji su već završili sa svojim ovogodišnjim sezonskim poslovima.
Već tradicionalno dobar dio sezonske radne snage čine radnici iz zemalja bivše Jugoslavije, među kojima ima i onih koji u našoj zemlji rade već dugi niz godina.
Kako bi vam približili iskustva sezonskih radnika razgovarali smo s dvoje „sezonaca“ iz Sjeverne Makedonije, koji su s nama podijelili svoja iskustva i doživljaje rada u našoj zemlji. Andrijana Jakimovska (27) i Vane Musovski (26) mladi su par iz Skoplja, prijestolnice Sjeverne Makedonije. Poštovali smo njihovu želju da ne koristimo njihove fotografije jer, kažu nam, žele nastaviti raditi u sezoni pa se ne žele eksponirati kroz fotografije.
Prvenstveno nas je zanimalo zašto su se uopće odlučili za rad u našoj zemlji. "Pa iskreno, tu odluku smo donijeli najviše iz financijskih razloga. Plaće u Sjevernoj Makedoniji su izrazito niske, među najnižima u Europi. Naravno, plaće u Hrvatskoj su znatno više, pogotovo za naš standard na koji smo navikli. Privuklo nas je naravno i Jadransko more (smijeh). Do sada smo odradili pet ljetnih sezona. Nekoliko puta smo pokušali tražiti i cjelogodišnje poslove, no zasada nažalost nismo uspjeli u tome."
Andrijana i Vane opisali su kako su došli do poslova. "Poslove smo pronalazili putem Facebook grupa i agencija. Javili bi se poslodavcu i onda bi se dalje dogovarali vezano za detalje oko samog posla. Što se tiče naših iskustava s poslodavcima, ona su raznolika. Ipak bi rekli da su više pozitivna nego negativna, no bilo je i nekih neželjenih situacija.
Na sve sezone odlazili smo zajedno, a najgore iskustvo je bilo prije tri godine. Imali smo dosta loš smještaj, dosta udaljen od radnog mjesta (što nam naravno nije rečeno pri dogovaranju posla), a na samom radnom mjestu nismo dobili nimalo poštovanja i morali smo raditi puno toga što nije bilo definirano našim ugovorima. To je bila jedna od situacija u kojima smatramo da naša radnička prava nisu baš bila poštovana, no srećom to se ipak jako rijetko događalo. Ostali poslodavci su bili više manje OK, posebice posljednji u nizu s kojim smo zaista razvili super odnos, čak i prijateljstvo."
Na pitanje kako vide administraciju u Republici Hrvatskoj (dobivanje radne dozvole, zdravstveno osiguranje itd.), kažu nam: "Do ove godine nismo imali nikakvih problema, radne dozvole smo dobivali bez poteškoća i sve ostalo je bilo kako treba. Međutim, ove godine smo imali dosta ozbiljnu situaciju. Naime, jednome od nas pozlilo je pa smo otišli u bolnicu. Tamo su nam rekli da bi trebali ostati na bolničkom promatranju tri dana, no da će nas to koštati 1400 eura jer nismo osigurani u Hrvatskoj.
To nas je dakako šokiralo jer smo bili uvjereni da nam poslodavac plaća zdravstveno osiguranje. Na kraju se ispostavilo da je došlo do nekog nesporazuma, no ne krivicom poslodavca, koji je uredno plaćao naše police osiguranja. Nekako je sve završilo dobro te smo napustili bolnicu isti dan kada smo i došli, no situacija je bila sve samo ne ugodna. Nažalost smo i na svojoj koži osjetili sve nedostatke hrvatske birokracije, no to nas baš i nije iznenadilo jer su nam mnogi ljudi u Hrvatskoj rekli da se takve stvari događaju jako često. Malo smo iskreno na prvu osjećali da su nas tretirali lošije jer smo stranci i da su nam zato željeli uskratiti prava, no iz razgovora s ljudima shvatili smo da se nije radilo o tome već da je hrvatsko javno zdravstvo jednostavno u velikom kaosu."
Ističu kako su se u našoj zemlji uvijek osjećali kao kod kuće: "U Hrvatskoj nam je od prvog dana bilo stvarno super, a s vremenom sve bolje i bolje. Nikada nismo doživjeli diskriminaciju po bilo kojoj osnovi, i s time smo stvarno presretni. Nadali smo se da će sve biti u redu kada smo prvi put dolazili na sezonu, no opet nismo znali što možemo očekivati. Vjerovali smo da su Hrvati dobri ljudi i da će nas lijepo prihvatiti, i tako je srećom i bilo. Zapravo nismo mogli ni sanjati da će nas tako dobro prihvatiti, kao da smo tu 100 godina.
Nismo imali doslovno niti jednu neugodnu situaciju. Čini nam se da je ljudima zapravo jako drago i simpatično vidjeti da u Hrvatskoj rade i ljudi iz drugih zemalja, a koji opet razumiju hrvatski jezik pa možemo razgovarati bez problema. Sigurno je pomoglo i to što su vidjeli da mi iskreno poštujemo Hrvatsku i njene ljude, a danas možemo reći da smo ju i stvarno zavoljeli. Čak pomalo razmišljamo o pronalasku stalnih poslova i trajnom preseljenju u Hrvatsku, jer nam je tu zaista lijepo."
Naši Makedonci poručuju da su zaradom poprilično zadovoljni. Kažu da s odrađenih 5-6 mjeseci u Hrvatskoj mogu bez problema živjeti u svojoj domovini do iduće sezone. U sklopu poslova uvijek imaju osiguran smještaj i prehranu, pa i tu dosta uštede. Plaća im se svake sezone bar malo povećavala, pa se nadaju nastavku tog uzlaznog trenda.
"Na dosadašnjim poslovima smo se uglavnom osjećali dobro, no naravno da je bilo i situacija kada nam je bila puna kapa svega. Nekoliko puta smo ozbiljno razmišljali o davanju otkaza i povratku kući usred sezone jer je bilo puno previše posla. Sezone je baš teško raditi i skroz je normalno ponekad se ovako osjećati. Nije nam lako ni biti odvojen od svojih obitelji, s kojima smo jako povezani. Ubrzo bi se ipak smirili i rekli sebi zašto smo došli tu pa bi sve bilo OK. Ipak kad se sve zbroji i oduzme većinom smo se osjećali dobro, pogotovo kad se sjetimo koliko smo zaradili (smijeh).
Mi bi apsolutno preporučili i drugim stranim radnicima sezonski rad u Hrvatskoj, pogotovo onima iz susjednih zemalja. Sve je ipak puno lakše kada nema jezične barijere pa se odmah bolje i lakše razumijemo. Naše iskustvo s ljudima u Hrvatskoj je stvarno vrhunsko pa vjerujemo da bi tako bilo i drugima. Po nama je najbitnije međusobno poštovanje i uvažavanje; kako se ti odnosiš prema ljudima tako ti se i vrati. Naravno da uvijek ima pojedinaca koji traže problem ondje gdje ga nema i mrze bez razloga, ali mi srećom nismo imali takvih problema. Takvih ljudi nažalost ima svugdje, ali su u velikoj manjini i nikako nisu razlog da odustanete od odlaska u bilo koju zemlju. Uvjereni smo da svi koji poput nas u Hrvatsku dolaze s dobrim namjerama neće imati nikakvih poteškoća."
Naposljetku dodaju da svakako planiraju i sljedeće ljetne sezone raditi u Lijepoj Našoj, te da su već više manje dogovorili sve detalje s poslodavcem kod kojega su radili protekle 3 sezone. Još jednom potvrđuju da je njihovo iskustvo rada u Hrvatskoj poprilično pozitivno, a kao najveće pluseve navode to što su naučili puno toga u svom poslu, stekli važna radna iskustva i vještine te upoznali mnogo ljudi i stvorili neka velika prijateljstva.
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Foto: Burza portal
Preporučite članak: