U trećem nastavku serije tekstova "ZET u remontu", u kojoj se bavimo manje poznatim odjelima i skrivenim radnicima zagrebačkog javnog prijevoznika, istražili smo kakav je rad i kakvi su radni uvjeti zaposlenih na poslovima čišćenja vozila.
Zagrebački električni tramvaj (ZET) svima je poznato ime koje uglavnom kritiziramo, iako bez njega vrlo često ne možemo. ZET je meta kritika zbog puno stavki, od toga da nas vozači voze kao vreće krumpira, do (ne)čistoće javnog prijevoza ili čestih kvarova. Uglavnom, kao za obiteljskim stolom, svatko ima svoje mišljenje i kritiku.
No, ZET je i veliki izjednačivač, jer se u toj vreći krumpira zajedno voze i sudaraju svi, i staro i mlado, i pijano i trijezno, i zaposleno i nezaposleno. Kad uđemo u tramvaj ili autobus i pogledamo lijevo-desno, svašta primijetimo i ugledamo. Gdje li su penzići? I ima li neko slobodno sjedalo?
Međutim, ono što ne vidimo i čemu malo razmišljamo su čije ruke (a uglavnom su to ženske) čiste mjesta na kojima sjedimo, prozore kroz koje gledamo ili raznorazne tjelesne izlučevine koje ostanu kao posljedica ludog vikenda razularenih tinejdžera (ili ponešto starijih osoba).
Doznati ponešto o tome kako funkcionira čišćenje u ZET-u nije lagana rabota. Iz razgovora sa sindikatima saznajemo kako je dosta čišćenja outsourcano, dok se iz medija može saznati kako vanjsko pranje vozila inače obavlja sam ZET. Međutim, Grad je u kolovozu 2022. objavio natječaj za angažiranje vanjskog suradnika za unutarnje čišćenje, o čemu su tada izvještavali mediji.
U natječaju se, kako su tada pisali mediji, tražilo uređivanje unutarnjih prostora u 142 tramvaja, 314 klasičnih autobusa i 175 zglobnih, te 53 minibusa i 35 kombi vozila za prijevoz osoba s posebnim potrebama, a posao je uključivao i „uslugu uklanjanja grafita u ZET-ovim tramvajima“.
Vrijednost posla tada je bila procijenjena na 11,5 milijuna kuna bez PDV-a.
Grad je od firmi koje su se prijavile za posao tražio da imaju svu potrebnu opremu, a trebale su dokazati i da su u prethodne tri godine obavljale slične poslove. Morale su osigurati i potreban broj radnika, kao i osoba obučenih za gašenje požara, opremu za čišćenje, od usisavača i strojeva za pranje i poliranje podnih obloga, te tapeciranog namještaja.
Mediji su također prenijeli kako je u natječaju tada stajalo da Grad traži da se tramvaji na remizama u Dubravi i Trešnjevci čiste svakih 30 dana, dok je traženo da se temeljito pranje sjedala obavlja svakih 120 dana.
Što se tiče čišćenja autobusa, njihovo unutarnje pranje se – prema propozicijama natječaja – trebalo vršiti u Podsusedu, Dubravi i Velikoj Gorici, „sličnom dinamikom pranja putničkog prostora, mokrom krpom i strojem svakih 30 dana, a pranje sjedala svakih 120 dana, dok će se uklanjanje grafita na staklima i drugim površinama obavljati po potrebi. Jednom godišnje predviđeno je kemijsko čišćenje vozila za prijevoz osoba s posebnim potrebama“, prenosi Poslovni dnevnik.
Kako je to bilo nekad?
Kako je to nekada izgledalo, opet možemo saznati iz medija. Kako je za Dnevnik.hr 2004. godine kazao Damir Škrinjar, pomoćnik direktora za tramvajsku tehniku, tada su radnici ZET-a "ekološkim, biorazgradivim sredstvima za čišćenje i dezinfekcijskim sredstvima svake noći od 23.30 do 4 sata" čistili unutrašnjost putničkog i vozačkog prostora. Svojim radom radnici su uklanjali grubu nečistoću, brisali stolice i rukohvate, prali podove i vjetrobransko staklo u vozačkoj kabini.
Škrinjar je tada za Dnevnik.hr također kazao kako se nakon svakih tri do šest dana tramvaji peru i u automatskoj praonici. "Nakon prijeđenih pet do šest tisuća kilometara obavlja se kompletno pranje vozila izvana i iznutra", kazao je tada Škrinjar.
Radnička prava su se obratila iz ZET-u iz kojega su, nakon dosta požurnica, odgovorili kako je u ZET-u zaposleno 3784 radnika na 320 sistematiziranih radnih mjesta.
A što je sa čistačima i čistačicama? „Među sistematiziranim radnim mjestima koja obavljaju poslove i radne zadatke povezane s čišćenjem, predviđena su radna mjesta čistača i pomoćnih radnika, ovisno o organizacijskoj jedinici kojoj pripadaju. Slijedom navedenog, u ZET-u je na tim poslovima zaposleno ukupno 92 radnika“, dodaju iz ZET-a.
Jedan radni dan čistačice
Neven Brnjas, kojega često opisuju kao 'najpoznatijeg zviždača ZET-a’, objasnio nam je da postoje tri vrste pranja, A pranje, B pranje i C pranje. A pranje označava pranje podova, B pranje stolica i stijenki tramvaja i autobusa, a C plafona. Prema njegovim riječima, svaki tramvaj i autobus mora mjesečno proći pranje, dok je na šefovima u ZET-u da odluče (prema resursima, vremenu i stanju flote) koji tip pranja će biti primijenjen na kojem vozilu i hoće li proći svaka tri pranja ili samo jedno.
Na naše pitanje kako izgleda radni dan čistačica te čiste li se tramvaji i autobusi te prostorije ZET-a rano ujutro ili kasno navečer, iz ZET-a odgovaraju kako je čišćenje vozila organizirano u tri smjene, a „vozila se čiste svakodnevno po dolasku u spremišta na dnevni pregled, dok je čišćenje prostorija organizirano u dvije smjene“.
Također nas je zanimalo ima li ZET za te poslove vlastite zaposlenike ili se koriste druge firme na što iz ZET-a odgovaraju kako firma ima vlastite zaposlenike, „dok se usluge drugih tvrtki koriste u pojedinim segmentima, npr. prilikom radova na tramvajskoj infrastrukturi za određene građevinske zahvate, a za generalno čišćenje vozila i radnih prostorija angažiraju se za to specijalizirane tvrtke“.
Radnička prava razgovarala su s jednom radnicom u ZET-u koja doduše nije radila kao čistačica, ali ima doticaja s radnicama na tom radnom mjestu.
Budući da nam je do čistačica bilo izrazito teško doći i da nam je više sugovornika kazalo kako se čistačice boje istupati u javnosti, zamolili smo ovu radnicu da nam bar ona detaljnije pojasni kako izgleda posao na tom radnom mjestu i s kakvim problemima se čistačice – a uglavnom su to čistačice – suočavanju.
Četiri kategorije
Naša sugovornica kazala nam je kako postoje četiri kategorije čistačica. Prve čiste urede i kancelarije, a one su, prema riječima naše sugovornice, „više ili manje invalidi rada“, pa im je stoga teško raditi fizički još zahtjevnije poslove poput čišćenja tramvaja.
Druga kategorija čistačica su one koje čiste tramvaje i njih je, prema procjeni naše sugovornice, od tri do pet u jednoj smjeni.
„Ali sumnjam da ih ima pet, prosjek je neke tri (čistačice po smjeni, op.a.). Ako je netko na bolovanju, znači, jedna ili dvije rade konstantno, na onoliki broj tramvaja koji stalno dolaze, ulaze u ili izlaze iz spremišta. A svaki put kada uđu u spremište moraju se pomest, pregledati, itd.“, govori naša sugovornica.
Treća kategorija čistačica su one koje rade preko agencija, koje – prema našoj sugovornici – uglavnom čiste vanjske sanitarne čvorove, na raznim okretištima tramvaja i autobusa (mimo Ljubljanice i Dubrave), dok su četvrta kategorija tzv. 'končarevci' koji čiste novije tramvaje.
„Oni vam čiste nove tramvaje od žvakaćih, grafita, itd. Ali samo nove tramvaje. E sad, nekad njih isto nema dovoljno, pa onda čiste naše čistačice ili čistači“, opisuje nam sugovornica.
Postoji raspored čišćenja prema kojima se autobusi ili tramvaji čiste i koji se radi prema procjeni šefa ili voditelja, uz to što se znaju naravno dogoditi i izvanredne situacije, poput prije spomenutih razularenih tinejdžera.
„Kad se netko pobljuje, posere, popiša... Ako to putnik prijavi te ako se utvrdi da je [stanje] takvo, tramvaj ili autobus automatski idu u spremište i na čišćenje.“
Vanjsko se pranje vrši sa strojevima sličnima onima koji se mogu naći u autopraonicama.
Brojni sugovornici s kojima smo razgovarali za ovaj temat ističu kako se radi o izrazito teškom i fizički zahtjevnom poslu, što čišćenje samo po sebi i jest.
Boris Jamnić iz podružnice Novog sindikata u ZET-u, s kojim smo također pričali u okviru temata, ističe kako se radi o jako teškom poslu te da se radnici, kao i drugdje u ZET-u, bore s nedovoljnim brojem radnika i nedostatnim sredstvima za rad.
Naša sugovornica se slaže. „Težak im je posao. Prvo, zato što nemaju adekvatna sredstva za čišćenje. Drugo, zato što nemaju ni adekvatnu odjeću. Loše su snabdjevene, snalaze se na sto načina“, govori nam.
Treba noć izdržati
Radi se u smjenama, točnije u tri, kako nam je potvrđeno i iz ZET-a. Smjene su podijeljene u slotove od 14 do 22 sata, od 22 do šest ujutro i od šest ujutro do 14 sati. Posebno je teško ženama kada se radi treća, tj.noćna smjena.
„Treba noć izdržati, još pogotovo radeći. Jer vam svake minute praktički dođe jedan tramvaj ujutro i treba ga očistiti. Do pola dva u noći svako malo je tramvaj unutra (u spremištu, op.a.), a onda već u četiri ujutro ide vani. Dakle, već u četiri treba raditi provjeru jesu li čisti [ti tramvaji] koji idu vani“.
Čistači i čistačice se, prema podacima Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu (European Agency for Safety and Health at Work, EU OSHA), na poslu suočavaju s cijelim nizom stresora: od fizički zahtjevnog rada, velikog rizika od nesreća na poslu, potencijalnih problema koji mogu nastati zbog korištenja raznoraznih kemikalija do nasilja i psihosocijalnih problema. Čišćenje se često odvija van uobičajenih radnih sati, dok većinu radnica (77 posto) čine žene, prema podacima navedene agencije.
Istraživanje Utrka s vremenom: Globalna anketa kako radni raspored čistača/ica utječe na njihovo zdravlje, sigurnost i dobrobit (Working Against the Clock) koje je naručio sindikat UNI Global Union, globalna sindikalna federacija koja okuplja sindikate koji djeluju u više od 150 zemalja diljem svijeta, pokazalo je s kakvim se sve problemima čistači i čistačice na poslu suočavaju.
Anketa koja je provedena na 2500 čistača/ica u 32 zemlje ukazala je na štetne posljedice rada u nepravilnim smjena na zdravlje, dobrobit i društvenu uključenost radnica/ca. Negativni učinci ovakvog rada uključuju izolaciju, poteškoće u održavanju međuljudskih odnosa, utjecaj na društveni život zbog stresa, promjene životnog ritma i otežan spavanje, umor i iscrpljenost te loše psihičko i fizičko zdravlje. Oko pola čistača/ica koji/e su sudjelovali/e u anketi izjasnilo se da rade smjene koje su van okvira uobičajenog radnog vremena.
Gotovo 70 posto njih koji rade noćne smjene i više od pola radnika/ca koji rade rane jutarnje smjene i večernje smjene izjasnili su se da ne dobivaju dovoljno sna. Gotovo 46 posto čistača/ica koji rade noću istaknuli su negativne posljedice koje takav rad ima na njihovo mentalno zdravlje, dok je polovica radnika/ica koji rade večernje i noćne smjene kazalo kako imaju loše prehrambene navike. Otprilike 45 posto čistačica koje rade noćnu smjenu kazalo je kako se na poslu ne osjećaju sigurno, dok je značajan čistačica nažalost doživio uznemiravanje na poslu i tijekom putovanja na posao.
Uz sve to, nažalost je vjerojatnije i da će čistačice koje rade noćne smjene na putu na posao doživjeti uznemiravanje. Još je potrebno istaknuti kako i oni koji rade noćne smjene ističu i više problema s usklađivanje rada/posla i društvenog i obiteljskog života, navodi se u istraživanju.
Radi se, dakle, o izrazito teškom, stresnom, fizički zahtjevnom, ali i – ne manje važnom – slabo plaćenom i društveno necijenjenom poslu. Stoga sljedeći put kada vidimo vijesti o upadima u ZET-ova spremišta i šaranju tramvaja grafitima, možemo se možda sjetiti i nevidljivih ruku koje će to morati očistiti.
Objavu ovog teksta podržao je Grad Zagreb potporom male vrijednosti za sufinanciranje proizvodnje i objave programskih sadržaja u elektroničkim publikacijama za 2023.
Naslovna fotografija: TŽV Gredelj/Radnička prava
Tekst napisao/la:
Preporučite članak: